Ezra Collective: Where I'm Meant to Be (Partisan)
Drugi album Ezra Collectivea donosi mješavinu jazza, afrobeata, duba, salse, UK funkyja i raznih utjecaja aktualne afričke plesne glazbe. Inzistirajući na eklektičnom, ali ritmičnom pristupu, Ezra Collective su se istaknuli kao jedan od razigranijih bendova mlade londonske jazz scene. Naglasak na energiji i ritmičnosti nije neobičan s obzirom na to da je neformalni vođa benda bubnjar Femi Koleoso. Kao i većina njihovih kolega s londonske scene, iako akademski školovani, Ezra Collective ne doživljavaju jazz kao zatvorenu i okoštalu formu. Očituje se to kroz suradnju s pjevačima i reperima u nekoliko pjesama na albumu nešto duljem od jednog sata, ali još više u samom zvuku pjesama. Članovi benda neosporno su tehnički potkovani, no također su svjesni glazbe izvan kruga jazz standarda. Album se često posklizne kad odlazi u teritorij vokalnog popa, no kad Ezra Collective interpretiraju razne struje plesne glazbe svojim virtuoznim, ali nenametljivim i uvijek poletnim organskim stilom, kao u sjajnoj "Welcome To My World", onda su stvari uvijek na svom mjestu. "Where I'm Meant to Be" nije ni izdaleka savršen album, ali predstavlja daljnju evoluciju benda koji s lakoćom spaja niz raznorodnih tradicija, a da pritom nikad ne djeluje usiljeno.
Tom Skinner: Voices of Bishara (Brownswood)
Produktivni bubnjar Tom Skinner najpoznatiji je po članstvu u Sons of Kemet i The Smile, a njegov prvi solo album predstavlja ga ne samo kao vođu benda, nego i kao zanimljivog producenta. "Voices of Bishara" koncizni je polusatni projekt proizašao iz sessiona s kolegama poput Shabake Hutchingsa i Nubye Garcie. Jam session je održan kao direktna reakcija na "Life Time", samostalni debi bubnjarskog čuda od djeteta Tonyja Williamsa iz 1965. No osim povremenog avangardnog pristupa gudačkim instrumentima, kao i činjenice da perkusionist vodi glavnu riječ, između dvaju ostvarenja nema neke prevelike sličnosti. Skinner je navedene snimke pustio da "odstoje" i potom ih je pomalo, između drugih projekata, oblikovao u ono što čujemo na ovom albumu. Jazz je oduvijek prihvaćen kao živa forma koja do izražaja najbolje dolazi kada se čuje jasna i gotovo telepatska komunikacija između instrumentalista. Skinner pak u maniri Tea Macera, legendarnog producenta Milesa Davisa, ili novijih figura poput hip-hop producenta Madliba i house producenta Thea Parrisha, pronalazi načine za disrupciju osnovnih snimke bez gubitka izvorne energije. Time se dobija začudni osjećaj prostorno-vremenskog diskontinuiteta tipičnog za žanrove poput duba ili hip hopa, no rezultat je tim više efektniji.
Village of the Sun: First Light (Gearbox)
Village of the Sun neočekivana je suradnja između sada već uigranog dvojica, saksofonista Binkera Goldinga i bubnjara Mosesa Boyda te multiinstrumentalista Simona Ratcliffea, poznatog po radu u britanskom house dvojcu Basement Jaxx. Imajući na umu njegov pedigre, kao i ne tako davni Boydov samostalni album na kojem je pokazao sklonost raznim elektronskim formama, mogli smo očekivati da će debi ovog projekta zakoračiti u neki crossover ili eventualno fusion teritorij. To se nije dogodilo. "First Light" je relativno staromodna kolekcija spiritualnog jazza iz druge polovice šezdesetih, tek tu i tamo prošarana nekim ambijentalnim tonom klavijatura ili nešto življim, skoro pa plesnim ritmom. Unutar samonametnutih stilskih ograničenja trio djeluje uigrano i izrazito tečno, a posebice se ističu Goldingova nadahnuta i na momente eksplozivna saksofonska sola koja podsjećaju na najbolje trenutke Pharoaha Sandersa. "First Light" nagovješta potencijal nove, možda još slobodnije i otvorenije suradnje.
