Najveća crnogorska književna nagrada "Miroslavljevo jevanđelje" nedavno je dodijeljena Milutinu Mićoviću, bratu mitropolita SPC-a Joanikija, i to za djelo "Luče u tami Crne Gore" koje otvoreno negira postojanje Crnogoraca, Hrvata, Muslimana, čak i Albanaca. Kojim kriterijima se vodio žiri?
Kriterijum je politički. Da nije bilo čuvenih litija i pravoslavnog proljeća Milutin Mićović ne bi dobio nagradu. Mogao bi da se samozapali ispred ambasade Srbije, ne bi pomoglo. Morala je prosto da padne vlast, pa da njegov talenat dođe do izražaja. Sve nagrade se decenijama u Crnoj Gori daju po političkom obrascu. Politički kružoci imaju svoje pisce, koji čine književne krugove. Nekad se ti krugovi pomiješaju sa crkvenim, i to ti je to.
Žiri kaže da se Mićović bavi interpretacijom Njegoša. Zašto je 2021. godine Njegoš i dalje temelj za dodjelu nagrade?
A što da ne bude? Njegoš je vrhunski materijal za rad. O Njegošu bi da je sreće mogao da piše kakav meštar poput Czesława Miłosza koji je pisao o Adamu Mickiewiczu i Williamu Blakeu. Njegoš je taj rang. To je pjesnik velike snage i naravno da je izazov za nova tumačenja. Zapravo bi čitati Njegoša u nekom novom ključu bio lijek za crnogorsko društvo. To bi značilo istodobno razumijevanje konteksta i teksta. Ali šipak. Kad ga se svede na velesrpski Weltschmerz i kukumavku za Kosovom, onda je Njegoš brko sa bombonjere koju ti je neko donio na slavu. Pa još vidiš da je to jedna od onih bombonjera što su kružile od kuće do kuće u doba krize. I na kraju ti se Njegoš vrati neotpakovan, mutav, neprijatan, tup, prikazan kao politički agitator za duduke, ili naprosto vjerski fanatik. Nije to ništa novo. Nacionalistima treba superheroj da ih opravda, radili su o tom jadu i prije trideset godina.
Koliko se dobitnik uklapa sa političkim trendovima?
Lijepo se uklapa. Skoro kao u onim namještenim konkursima za građevinske firme. Uslovi se konkursom unaprijed traže i ništa se ne prepušta slučaju. Mitropolitov brat, muškarac, istočno pravoslavne vjere, nacionalni radnik, ozbiljan, razumije se u tragediju, poznaje Bećkovića, piše o lučama, o svevidećem bogu koji sa nebesa gleda čovjeka kome je udahnuo životnu iskru... Po onome što sam pročitao od Mićovića, mogu samo da reći da je nagrada otišla u prave ruke, nakon što je crnogorska vlada nedavno dala pola miliona eura za gradnju biblioteke Amfilohija Radovića.
