Nedavno je u sklopu 12. izdanja Dana fotografije arhiva Tošo Dabac u MSU Galeriji otvorena izložba "Selo u reportažnoj fotografiji Toše Dapca 1930-ih – 1950-ih". Zašto ste se baš sada odlučile baviti baš tim segmentom Dapčevog opusa?
Izložba predstavlja Dapčeve fotografije seoskog stanovništva snimljene na selu i u gradu. Riječ je fotografijama koje čine dio Dapčeva opusa koji je nedovoljno poznat i najveći dio nikad nije izlagan niti objavljivan. Na izložbi se fotografije nastoje sagledati u društveno-političkom kontekstu vremena u kojem su nastale te dovesti u vezu s "trendovima" u fotografiji tog vremena. Najbližu analogiju pronalazimo im u New Deal Photography reportažnim fotografijama nastalim pod pokroviteljstvom američke Uprave za zaštitu farmi (Farm Security Administration, FSA) u nastojanju da se kod građana osvijeste problemi osiromašenih farmera nakon velike ekonomske krize (1929. – 1933.). Izložba također otvara temu manipulacije folklorom i nositeljima folklora u političke i ideološke svrhe, temu za koju se može reći da je i danas aktualna.
U predgovoru izložbi navodite kako je Dapčeva reportažna fotografija ruralnih krajeva i seoskog stanovništva svojevrstan parnjak čuvenom zborniku Rudolfa Bićanića "Kako živi narod". Zbog čega je taj tematski krug Dapčeve reportažne fotografije toliko manje poznat od njegovih gradskih, zagrebačkih fotografija?
Najraniji dio opusa reportažne fotografije ruralnih krajeva Toše Dapca nastaje krajem 1930-ih, odnosno otprilike u isto vrijeme kad Rudolf Bićanić izdaje knjigu "Kako živi narod" u kojoj temeljem vlastitog istraživanja opisuje život hrvatskih seljaka iz socioekonomske perspektive. Ono što nas je zanimalo i što smo kroz izložbu željele propitati jest da li i u kojoj mjeri Dapčeve fotografije korespondiraju s Bićanićevim tekstom. S druge strane, Bićanić u dijelu teksta koji tematizira seosko odijelo jasno ukazuje na diskrepanciju između idealizirane slike seljaka gledane "kroz naočale etnologa" i promovirane kroz smotre folklora i srodne manifestacije u gradskim sredinama i stvarne ekonomske situacije na selu. Dabac je svojim objektivom zabilježio obje slike – i onu idealiziranu na portretima seljaka sudionika smotri folklora, i onu ne tako lijepu i nimalo idiličnu stvarnu sliku sela o kojoj izvještava Bićanić. Promoviranje idilične slike seljaka od HSS-a, a i kasnijih režima, vjerojatno je jedan od razloga zbog kojeg su fotografije koje prikazuju "drugu stranu" zanemarene.
Na što ste se sve fokusirale u odabiru materijala za ovu izložbu i od koliko se materijala ona u konačnici sastoji?
Za potrebe izložbe selektirano je 50 fotografija koje su na izložbi predstavljene kroz pet cjelina: Seljačko odijelo, Seljaci radnici, Na putu, Portretiranje bijede i Selo u gradu. Fokus je bio na fotografijama snimljenim kasnih 1930-ih, ali zbog otežanog datiranja i u svrhu pružanja šireg uvida u taj nedovoljno poznat dio Dapčeva opusa uključene su i pojedine fotografije za koje postoje indicije ili potvrda da su snimljene u poratnom periodu. Pored fotografija izložene su i novine iz kasnih 1930-ih i ranih 1940-ih u kojima su objavljene Dapčeve fotografije sela, odnosno primarno reprezentativni portreti seljaka. Predstavljanje kataloga izložbe održat će se 20. studenoga u 18 sati u Galeriji MSU-a.
