Prema evidenciji Saveza samostalnih sindikata Hrvatske, blizu 120.000 mladih prošlo je od sredine 2010. do kraja prošle godine kroz mjeru stručnog osposobljavanja za rad bez zasnivanja radnog odnosa (tzv. SOR). Mjeru koja se počela primjenjivati u mandatu Jadranke Kosor dodatno je popularizirala vlada Zorana Milanovića 2012. izmjenama tadašnjeg Zakona o poticanju zapošljavanja. Pa ipak, ovoj mjeri koja je mlade sustavno tjerala u slabo plaćene oblike rade, stvarajući pritom jeftinu radnu snagu za poslodavce, došao je kraj – ukinuo ju je Hrvatski zavod za zapošljavanje i ona se od početka ove godine više ne primjenjuje. Osobe ne stručnom osposobljavanju najprije su radile za naknadu od 1.600 kuna, koja se polako dizala i na kraju dosegla ‘vrtoglavih’ 3.000 kuna.
- SOR je sa svojim pristupom i posljedicama mjeru aktivne politike zapošljavanja, koja je trebala služiti podizanju zapošljivosti ugroženih skupina na tržištu rada, pretvorio u devalvaciju vrijednosti cijele jedne društvene skupine i masovnu subvenciju poslodavcima. Na neki način, to je simbol šok-terapije koju je hrvatsko tržište rada prošlo u globalnoj ekonomskoj krizi, a kojom su stvoreni preduvjeti za prekarnost koja ga danas obilježava unatoč gospodarskom oporavku - kaže Sunčica Brnardić, savjetnica za radno i socijalno pravo SSSH.
Dugo su očito u HZZ-u bili svjesni da je SOR društveno potpuno neisplativa mjera, koja je bila vrlo korisna samo za statističko smanjivanje nezaposlenosti. Naša sugovornica kaže da ga je trebalo ukinuti ili vrlo strogo regulirati već s prvim znacima oporavka tržišta rada.
- Osim određenog utjecaja na rast aktivnosti mladih u određenom periodu, vanjska evaluacija mjera za razdoblje 2010. – 2013. pokazala je da se negativni učinci SOR-a očituju u stvaranju nejednakih uvjeta za pristup tržištu rada i s obzirom na socioekonomsko porijeklo, onemogućavaju pristup onima slabijeg statusa. To su ozbiljne optužbe za jednu državnu intervenciju u tržište rada, koju je trebalo u najmanju ruku preispitati - ističe Brnardić.
S pritiskom inicijative ‘Vrijedim više’ koju je pokrenuo SSSH u 2018. revidirane su Smjernice politike zapošljavanja te je uvedena mjera poticanja pripravništva. Međutim, ono nije zaživjelo kako je planirano, ističe sindikalistica, sve dok je postojao SOR. I ne samo to, budući da je omogućeno da se u javnim službama paralelno koriste SOR i potpora pripravništvu, događalo se da su na istom radnom mjestu, čak i istoj ustanovi, dvije osobe za isti rad bile različito plaćene. Brnardić stoga naglašava da pripravništvo nije mjera aktivne politike zapošljavanja, već prije svega institut radnog zakonodavstva u kojem se prepoznaje poseban položaj osobe koja se prvi put zapošljava u zanimanju za koje se školovala. Pripravnik/ca tako ima sva prava po Zakonu o radu i kolektivnom ugovoru, no moguće je propisati da prima nešto manju plaću.
- Činjenica da će se umjesto dodjeljivanja novčane pomoći korisnicima u sklopu poticanja pripravništva sufinancirati 50, odnosno 75 posto plaće radnika ili radnice, mogla bi u jednoj mjeri čak i stimulirati rast plaća mlađe populacije, koja je na tržištu rada još uvijek potplaćenija i isključenija. Međutim, šteta je što je ponovno izostao pravi kritički osvrt na to što mlade čini tako ‘nepodobnima’ na tržištu rada, uključujući i detektiranje potrebe za reformama u obrazovnom sustavu, kao što je uvođenje plaćene prakse za vrijeme studija - dodaje Sunčica Brnardić.
