Propulzivno domaće tržište rada ponovno nam je isporučilo zavidnu dozu uzbuđenja, sudeći prema svježim nalazima Ekonomskog instituta u Zagrebu. Izračunavajući tzv. indeks slobodnih radnih mjesta, brižni kroničari s te adrese obavijestili su nas proteklih dana kako se u Hrvatskoj sve više traže skladištari i prodavači, uz stabilno poželjne kuhare i konobare.
Među prvoplasiranih pet je i radno mjesto knjigovođe, ali tek profil skladištara definitivno zaslužuje slavu novog hita. On se, naime, probio sa sedmog na treće mjesto, ostvarivši tako najveći skok i sebi nagovijestivši blistavu strukovnu perspektivu. S prodavačima i kuharima na vrhu, ova se zemlja tako potvrđuje kao pravi mali raj za trgovinu robama, najčešće uvoznim, te uslugama.
Taj dio nisu potpisali eksperti iz EIZ-a, doduše, ali nešto valjda možemo shvatiti i sami, pa tako i onaj sumarni podatak po kojem je sam indeks slobodnih radnih mjesta već dugo u pouzdano silaznoj putanji. Siječanj u odnosu na prethodni mjesec bilježi 2,4 postotaka u padu, a u odnosu na lanjski početak godine čak 6,7 posto. To je ujedno najveći pad otkako se uopće mjeri dotična vrijednost tj. pokazatelj stanja na radnom tržištu u RH. Jer, kriza se nepogrešivo izražava i tako, a ne samo inflacijom cijena osnovnih životnih troškova poput hrane i energenata.
Još indikativniji od podataka o rastu potražnje za navedenim radnim mjestima, međutim, jest dio statistike koji otkriva drugu stranu medalje – one poslove za koje se traži sve manje ljudstva. Tu prednjače nekadašnji šampioni medijskih napisa o svijetloj budućnosti, čitavoj u znaku STEM-a i novih tehnologija. Za radnim mjestima IT-programera i teleoperatera stoga je najviše pao interes u protekloj godini, i nekako sve manje funkcioniramo kao ona frenetično reklamirana dembelija za bjelosvjetske digitalne nomade.
Zauzvrat nam se smiješi realnost sredine koja će dominantno servisirati potrebe zapadnjačkih turista i trgovačke logistike. No bar će taj dio radništva dobivati više ugovora na neodređeno vrijeme, čini se prema EIZ-ovu izvještaju. Iz njega saznajemo da pada udio poslova ugovorenih na određeno, mada je živa istina i da je davno iscrpljen prostor za ikakav njihov daljnji rast.
