Medijski razvikan vinkovački slučaj maloprodajnog lanca Boso još jedan je u nizu eklatantnih primjera nehumanih uvjeta rada hrvatskih radnika. Na slične probleme štrajkom su u jeku gore navedene afere upozorile radnice pogona za proizvodnju i obradu hrane u tvrtki Koka – Vindija, ali i također zaposlenici varaždinskog Varteksa.
Radnice Koke primorane su raditi deset do dvanaest sati dnevno ili ponekad od pet ujutro pa do jedan ili dva sata u noći; slobodne dane nemaju, a prekovremeni rad nije im plaćen. Uprava te tvrtke, inače zadovoljna dobrim poslovnim rezultatima, štrajk radnika nazvala je uobičajenim okupljanjem, što možebitno govori o njihovoj zbunjenosti i preplašenosti.
U Varteksu se radnici pak žale na psihički mobing od strane nadređenih. Prekovremeni sati su im neplaćeni, a rade za minimalac. Jedna radnica je posvjedočila kako u pogonu radna temperatura ljeti doseže i do 45 stupnjeva zbog čega žene svakodnevno padaju u nesvijest.
Siniša Miličić, predsjednik Regionalnog industrijskog sindikata sa sjedištem u Varaždinu, kaže za ‘Novosti’ da svaka županija ima barem jedan ili dva primjera poput vinkovačkog Bose. Ipak, zanimaju nas novi trendovi među radništvom: radnici se bez kalkulacija i bez straha odlučuju suprotstaviti poslodavcima kako bi ih upozorili na kršenje svojih prava. Rastu li klasna svijest i svijest o snazi i solidarnosti radnika?
- Mislim da još uvijek ne. Smatram da se ovakve još uvijek spontane akcije događaju zbog promjena na tržištu rada. Uprave tvrtki poput Koke i Varteksa, koje se na krajnje loš i nedopustiv način odnose prema radnicima, ne mogu samo tako doći do nove stručne radne snage. Stoga se radnici ne boje stupiti u štrajk ili obustaviti rad, niti strahuju pred eventualnim sankcijama u vidu otkaza. Oni opravdano vjeruju da negdje drugdje uvijek mogu naći sličan ili barem jednako loše plaćen posao - kaže sindikalac Miličić.
U prilog svojoj tezi, naš je sugovornik primijetio da se u malom gradu poput Varaždina učestalo na izlozima trgovina i kafića pojavljuju oglasi putem kojih se traže radnici.
- Trend potražnje za radnicima primjetan je i preko džambo plakata. Tako određen broj industrijskih radnika u ovom trenutku traži jedna tvrtka iz Ludbrega i druga iz Međimurja. Toga prije nikada nije bilo - zaključuje Miličić.
Iz događaja u Varaždinu vidimo da je i klasa po sebi već spremna na štrajk, a kako je popis obezvrijeđenih izuzetno dug, u najskorije vrijeme možemo očekivati daljnje radničke akcije.
