U svojim "Savetima mladom piscu" Danilo Kiš je napisao da ako ne možeš reći istinu – šuti. U romanima se iza planina riječi još i može sakriti nešto što ne sliči na istinu, ali u zbirkama priča to je teško izvedivo. Kratka priča je za pisca pitanje života ili smrti – on se u njima osjeća kao glumac koji stoji sam na goloj pozornici pred publikom i svatko može vidjeti govori li istinu ili pak laže. S druge strane, čovjekova potreba za pričanjem je vječna: kratka priča potječe, metaforički, još iz vremena kada se Zemljina kora hladila, prenosila se stoljećima usmenom predajom i tako stigla do Homerovih kazivanja i Ezopovih basni, mnogo kasnije do "Canterburyjskih priča" i Boccacciovog "Decamerona". Nakon Gogolja, Scotta Fitzgeralda, Hemingwaya i drugih, junaci kratke priče bili su Joyce, Carver, Singer i čitava plima modernih pisaca. Kako bi rekao jedan od njih, Jorge Luis Borges: "Raj sam oduvijek zamišljao kao svojevrsnu biblioteku."
Ipak, zlatno vrijeme uzbudljivih književnih kružoka i magičnih javnih čitanja pred stotinama obožavatelja je prošlo. U današnje digitalno doba strasti za pričanjem preselile su se na društvene mreže; pisac praktički postaje svatko tko ima kompjuter, a okupljališta pisaca postale su duhovne oaze za sladokusce, u moru intelektualne površnosti, brze hrane i jeftine zabave. Jedna od takvih oaza je i Festival evropske kratke priče koji će se od 6. do 11. lipnja održati po dvadeseti put. Taj festival svake godine ima svoju poetsku i socijalnu temu, ovaj put to su "Otoci" pa će se, osim u Zagrebu, održati i na Visu i Hvaru. Jer uz pregled stanja evropskih pisaca kratke priče, uronjenost u domaću literarnu produkciju bila je stalna misija FEKP-a još od prvih dana. Ili, kako stoji u programatskoj najavi ovog festivala: "Ono po čemu se FEKP razlikuje od većine drugih hrvatskih festivala suradnja je s domaćim nakladnicima, stipendiranje i usavršavanje mladih prevoditelja, sistematski rad na tome da se preko kontakata proizašlih iz festivalskih druženja Europi predstave suvremeni hrvatski pisci... Ukratko, svijest o tome da, ako želi biti živ, Festival ne može postojati mimo onih koji čine književnu scenu na kojoj diše."
Uvijek nam je bilo važno pozvati odlične pisce, čak i onda kada oni nisu bili razvikani ili prevođeni u Hrvatskoj, ali živo prisustvo tih ljudi i susreti s njima su nevjerojatno iskustvo koje nadilazi poznavanje njihove literature – kaže Roman Simić
Festival evropske kratke priče započeo je svoje putovanje 2002. godine, bio je jedan od prvih festivala u Evropi posvećenih toj književnoj formi, a do danas je na njemu gostovalo preko 150 pisaca iz 15 evropskih zemalja. Kako piše u njegovoj arhivi, ugostilo ga je šest hrvatskih gradova i u sklopu njega objavljeno je i predstavljeno 15 antologija evropske kratke priče, uz bar još toliko knjiga festivalskih gostiju. Za ovogodišnje jubilarno dvadeseto izdanje organizatori su dodali: "Volimo to što radimo. Ima li boljih razloga za slavlje?" I brojni pisci koji dolaze na festival beskrajno ga vole. Meksički književnik Antonio Ortuño napisao je da je za njega Festival evropske kratke priče oblik sreće: "Tamo si, ugođaj je prekrasan, publika topla i pažljivo vas sluša. Okruženi ste sjajnim autorima, ćaskate i slušate o onome što vas zanima najviše na svijetu: o književnosti." Španjolska književnica Rosa Montero izjavila je da joj se čini jedinstveno smjelim, gotovo epskim podvigom organizirati međunarodni festival posvećen kratkoj priči. "Ako se tome doda da ste ga uspjeli afirmirati i održati na životu ni više ni manje već dvadeset godina i to u ovakvim turbulentnim vremenima u kakvima živimo, sve poprima prizvuke legende", kazala je. Za bugarskog pisca Georgija Gospodinova FEKP je "pokretna gozba", Irac Philip Ó Ceallaigh tvrdi da je to "najvažniji festival kratke priče u Evropi", a argentinski književnik Andrés Neuman smatra da je FEKP "ludilo koje daje neviđeno kvalitetne rezultate". Zaista, na festivalu su gostovali pisci svjetskog renomea kakvi su nobelovka Olga Tokarczuk, dobitnica nagrade Orange Lionel Shriver, kultni srpsko-kanadski književnik David Albahari, zvijezda irske književne scene Sara Baumea, španjolski pisac i performer Harkaitz Cano čija su djela prevedena na devet jezika, kao i jake snage domaće literature: Zoran Ferić, Daša Drndić, Damir Karakaš, Olja Savičević Ivančević i brojni drugi. Sa svima njima, iz najrazličitijih kultura, energija, neuroza i strasti, festival svake godine u pravilu izgleda kao kombinacija punk koncerta, akademskog književnog simpozija i nezaboravne zabave slobodno lebdeće inteligencije do sitnih sati.
Što možemo očekivati od 20. Festivala evropske kratke priče? Kao što rekosmo, on će se tematski baviti otocima odnosno, kako kažu organizatori, nikad aktualnijim pitanjima – s kakvim se sve izolacijama suočavamo i kako premošćujemo odvojenost u svijetu (nakon) pandemije? Mora li se doista ploviti, putovati? Liječi li tehnologija od samoće ili joj doprinosi? Je li svatko od nas otok, i kakvim to novim jezicima progovara ljudska potreba za bliskošću? Domaćin otočkog dijela festivala, na Visu i Hvaru, pisac Senko Karuza, za Novosti odgovara na ta pitanja tvrdnjom kako će, kulturno, stanovnici Visa i Hvara sigurno profitirati dolaskom pisaca na otoke, dok egzistencijalno stanovnicima metropola kronično u njihovim životima nedostaje ponešto otoka, a otočanima glamur prijestolnica.
- Centar svijeta ne mora biti u velikim gradovima, nego i u mjestima u kojima živi samo jedan čovjek - filozofski kaže Karuza.
Paul Auster (Foto: Facebook)
"Kada smo se zapitali što utjelovljuje naše krajnosti – s jedne strane usamljenost, a s druge potrebu da komuniciramo – to su bili ti otoci, otoci ekrana, otoci zoom sastanaka, otoci naših skučenih sobica", rečeno je na festivalskoj press konferenciji prošlog ponedjeljka. Na probleme pojedinca i svijeta, na odnos pisca prema vlastitim nepoznanicama i ograničenjima vremena, fokusirat će se FEKP u danima koji dolaze. Tako će prvog dana festivala biti organiziran online razgovor s jednim od najznačajnijih pisaca današnjice, Paulom Austerom, autorom proznog djela "Izum samoće", čija se cjelokupna literarna preokupacija može svesti na rečenicu koju je davno izgovorio: "Tek kroz samoću možemo razumjeti svoj odnos s drugima." S književnicom Siri Hustvedt, ključnom autoricom suvremene američke literature (u nas su prevedeni njezini romani "Zavezanih očiju", "Što sam volio" i "Ljeto bez muškaraca"), razgovarat će se online na temu pisanja, politike i feminizma. Dan kasnije očekuju nas i razgovori dobitnika Gorana za mlade pjesnike Tomislava Augustinčića s renomiranim domaćim autorima – Mirjanom Dugandžijom, Jadrankom Pintarić i Edom Popovićem. S Lorrie Moore, jednom od "veličanstvenih ptica" suvremene američke kratke priče, o humoru i fikciji, o Americi sada, nekada i za deset godina, razgovarat će dvije domaće autorice, Luiza Bouharaoua i Ivana Rogar. O tome kako napisati kratku priču na svojevrsnoj umjetničkoj radionici govorit će Lana Bastašić, jedna od osnivačica škole književnosti "Bloom" u Barceloni, a za kraj zagrebačkog programa čekaju nas online razgovor s proslavljenom američkom književnicom Lydijom Davis i harmonikaški koncert slovenskog glumca i muzičara Janeza Škofa, baziran na stihovima velikog pjesnika Daneta Zajca.
Siri Hustvedt (Foto: Horst Galuschka/DPA/PIXSELL)
Što će se događati na otocima? U Visu i Komiži čekaju nas "Priče na otvorenom" s piscima Renatom Baretićem, Ivicom Ivaniševićem, Senkom Karuzom, Koranom Serdarević i drugima te "Književni jazz u vali" sa Zoranom Ferićem, Andrejom Blatnikom, Katarinom Brajdić i sijaset drugih pisaca, a na Hvaru otprilike isti program, kojem će se pridružiti i Olja Savičević Ivančević, Kristian Novak, Jurica Pavičić i drugi.
Kada se dvadeset godina Festivala evropske kratke priče stavi na dlan, koji je njegov značaj? Kreativni direktor festivala, pisac Roman Simić, za Novosti kaže da najveću vrijednost ovog festivala predstavljaju – ljudi.
- Oni koji rade na ovom festivalu već dvadeset godina, rade to bez naročitog honorara, zaista zato što to vole, i oni drugi, koji dolaze na festival, pisci i publika, tu ljubav zaista prepoznaju - ističe Simić.
Dodaje da je, naravno, vrijedno čitati nekog pisca kod kuće u fotelji, ali neizmjerno je drugačiji i potpuniji susret s piscem, kada se u večerima festivala od njega samog čuju njegove ili njezine literarne rečenice. Kada se s piscem razgovara, kada se upoznaju njegove geste, način razmišljanja, boja glasa, raspoloženje ili smijeh.
Lydia Davis (Foto: Dominic Lipinski/Press Association/PIXSELL)
- Nama je uvijek bilo važno pozvati odlične pisce, čak i onda kada oni nisu bili razvikani ili prevođeni u Hrvatskoj, ali živo prisustvo tih ljudi i susreti s njima su nevjerojatno iskustvo koje daleko nadilazi poznavanje njihove literature - ocjenjuje Simić.
Ovaj festival i susreti na njemu s drugim književnostima zasadili su, bez sumnje, duboko sjeme u srca i imaginaciju domaćih pisaca. S jedne strane, hrvatska književnost približila se Evropi preko osmijeha i simpatije pisaca na festivalu iz bijelog svijeta, a s druge brojni mladi domaći pisci doživjeli su svoje zvjezdane trenutke baš na ovom festivalu.
- Festival evropske kratke priče je nešto čemu se veselim svake godine, cijele godine. On je najluđi, najmagičniji, najljepši i najnepretenciozniji festival na kojem sam imao prilike gostovati i raditi. Upoznati neke od meni omiljenih autora, s njima razgovarati ne samo o pisanju, nego o životu općenito, zaista je vrijedno iskustvo - kaže nam pisac Sven Popović.
Spisateljica Korana Serdarević istaknula je pak da iskustvo festivala omogućuje da temama iz književnosti i života pristupimo puno slobodnije nego što to možemo u formalnim svakodnevnim razgovorima.
Senko Karuza (Foto: FEKP)
- Festival evropske kratke priče neprestano širi horizont spoznaje što kratka priča jest i o čemu se sve može i treba pisati. Upoznajemo ljude koji pišu na najrazličitije načine i to iskustvo nam otvara prostor slobode koji nas beskrajno hrani, i kao pisce i kao ljude - ističe Serdarević.
S obzirom na to da je moderna tehnologija jedna od problemskih tema ovogodišnjeg festivala, slijedi već kronično pitanje: hoće li literatura preživjeti ovu famoznu digitalnu civilizaciju? Roman Simić smatra da je utjecaj moderne civilizacije značajan, ali da nije presudan.
- U ovom supertehnološkom vremenu suočeni smo sa samoćom i ta samoća je pravi izazov da se zapitamo koliko su nam drugi važni i koliko je važno da nas netko čuje. Bliskost je ključno važna ljudska kategorija, bez obzira na iskustva i osjećaj ostavljenosti, ali sada smo došli do potpune vlastite ogoljenosti: koliko nam je bitna ta krhka društvenost koju je tako lako moguće zarobiti - govori Simić.
Na kraju, mora se zaista odati priznanje Festivalu evropske kratke priče koji se u ovih dvadeset godina iz petnih žila trudio da pokaže, susretom divnih ljudi i sjajnih priča, da se možemo vratiti sebi jedino ako se vratimo drugima. Ili, kako bi rekao jedan od prvaka kratke priče, Raymond Carver: "Što si želio od ovog života, pored svega? Želio sam da nazovem sebe voljenim, da se osjetim voljenim na zemlji."
