Kako komentirate novu presudu Europskog suda za ljudska prava o kršenju ljudskih prava izbjeglica i drugih migranata?
Dok se Vlada busa u prsa ulaskom u Schengen, sve je više presuda koje dokazuju da nije sposobna štititi živote na sadašnjim vanjskim granicama Schengena. O načinu na koji radi policija dovoljno je pročitati dvije presude Europskog suda, kad se već na tisuće svjedočanstava, izvještaja, snimki i medicinsku dokumentaciju uporno zatvara oči. Europski sud je donio presudu "Daraibou protiv Hrvatske" u kojoj je utvrdio da Hrvatska na granicama ne štiti ni ono najosnovnije – život. To je još jedna potvrda onoga na što s domaćim i međunarodnim organizacijama i institucijama upozoravamo sedam godina: Hrvatska sustavno krši prava izbjeglica i drugih migranata.
Što je utvrđeno u slučaju "Daraibou protiv Hrvatske"?
Europski sud je utvrdio povredu prava na život Abdeljalila Daraiboua, koji je zadobio teške povrede, i trojice njegovih prijatelja koji su izgubili živote u požaru u pritvoru postaje granične policije Bajakovo. Hrvatske vlasti time nisu zaštitile živote ljudi pod svojom kontrolom, ali sud je utvrdio i da su naknadno propustili procijeniti nedostatke koji su doveli do incidenta kako bi bili u mogućnosti spriječiti slično, po život opasno postupanje u budućnosti. Također je važno za istaknuti kako je postupanje prema Abdejalilu nakon povreda koje je preživio pukom srećom bilo dodatna sramota za RH i njezine institucije. Naime, dvije godine od kobne nesreće, ne samo da nije odobrila međunarodnu zaštitu, već ga je bez objašnjenja proglasila i sigurnosnom prijetnjom za Hrvatsku, pa ga 2018. deportirala u Maroko i zabranila mu ulazak u Hrvatsku na pet godina.
Utvrđeno je i da Hrvatska ne provodi učinkovite istrage?
I ova presuda, baš kao i ona prethodna u slučaju malene Madine Hussiny i njezine obitelji, potvrđuje ono na što CMS godinama upozorava: istrage kaznenih djela počinjenih prema izbjeglicama i drugim migrantima su neučinkovite. To dodatno upućuje na sustavnost kršenja ljudskih prava izbjeglica i drugih migranata, gdje institucije koje trebaju štititi vladavinu prava i ljudska prava ne rade svoj posao. Koliko je nama poznato, usprkos brojnim navodima o počinjenju kaznenih djela koja se gone po službenoj dužnosti i nizu kaznenih prijava zbog nezakonitog protjerivanja – niti u jednom slučaju nisu u kaznenom postupku identificirani, procesuirani niti sankcionirani počinitelji. To također pokazuje sustavnu nebrigu za ljudska prava i živote izbjeglica i drugih migranata, ali i ozbiljnu krizu vladavine prava u Hrvatskoj.
Nakon ove presude, što dalje po pitanju zaštite izbjeglica i migranata?
Vlada mora napokon preuzeti odgovornost za sustavna kršenja ljudskih prava koja su dugogodišnja, kontinuirana i izrazito okrutna, kako pokazuje i ova presuda. Prvi je korak da hrvatske institucije jednostavno poštuju zakon, a da Vlada nađe političku volju da poštuje obavezu zaštite ljudskih prava. O promjenama sustavnih praksi ne možemo govoriti sve dok ne budu smijenjeni svi koji ih naređuju, zataškavaju i provode. Taj je korak premijer davno trebao učiniti, a to još uvijek može. No on pokazuje da za to nema ni volje ni hrabrosti.
U pogledu daljnjih koraka koje Hrvatska treba učiniti u zaustavljanju sustavnih kršenja ljudskih prava izbjeglica i drugih migranata, Centar za mirovne studije zajedno s Kućom ljudskih prava Zagreb predložio je, između ostalog, osigurati učinkovit pristup pravosuđu; osigurati da nevladine organizacije imaju pristup detencijskim centrima i drugim mjestima na kojima se zadržavaju izbjeglice i drugi migranti; osigurati neovisnost Nezavisnog mehanizma nadzora granica zakonski i u praksi te raspolagati dovoljnim resursima i snažnim mandatom za nadzor; osigurati da Pučka pravobraniteljica neometano provodi svoje mandate (neometan pristup dokumentima, informacijama, objektima, (po)graničnim područjima i svim mjestima na kojima se mogu nalaziti žrtve kršenja ljudskih prava) - koji su od iznimne važnosti i za osiguranje izvršenja ove presude.
