Otkako je prije više od dvije godine, uoči početka koronakrize, imenovan ministrom zdravstva, Vili Beroš je od Supermana s dječjih crteža postao njegov antipod, poput lika Generala Zoda. A taj se, napuštajući stripovsku fikciju, u stvarnosti ne snalazi, tek slijepo slijedi stranačku vjeru i navadu; zapliće se u vlastite izjave, izbjegava ili prebacuje odgovornost ili hini (ne)znanje, odnosno svjesno ili nesvjesno proturječi zakonskim propisima. Opisano je ponašanje ministar Beroš aktualno zorno prezentirao u slučaju Mirele Čavajde, koja je u nastojanju da ostvari zakonsko pravo na prekid trudnoće i time zaštiti svoje zdravlje angažirala odvjetnicu, podigavši cjelokupnu javnost na noge. Pošto je o tome sve već napisano, podvucimo najvažnije: hrvatsko zdravstvo na čelu s ministrom Berošem Čavajdi nije bilo u stanju osigurati primjeren zahvat u 24. tjednu trudnoće, nakon što je medicinskom indikacijom ustanovljeno da je fetus bespovratno životno ugrožen zbog nepopravljivih malformacija, uz opravdanje da feticid kod nas nitko ne radi, da nema ni stručnjaka ni opreme. Da ne bi bilo spora, pacijentici je KBC Zagreb, odnosno Klinika za ženske bolesti i porode u zagrebačkoj Petrovoj ulici ponudila indukciju prijevremenog porođaja pa da se vidi hoće li dijete preživjeti, no ona je to s razlogom odbila. Primjereni medicinski tretman stoga je odlučila potražiti u Sloveniji. U međuvremenu je zdravstvena inspekcija otkrila i proceduralne pogreške u bolnicama Sveti Duh i Sestre milosrdnice.
Nakon svih tih nestručnih i mizoginih izjava žene u Hrvatskoj trebaju s pravom biti zabrinute za svoje zdravlje – dodaje Mrzić Jagatić
U ovom slučaja pokazala se i ministrova neusklađenost sa strukom: dok je Beroš javnosti prezentirao svoju stranu priče – o tome da postoji tvorba na glavi fetusa, da je on bio u kontaktu s 40 ginekologa i da nije poznato o čemu je točno riječ – nalaz iz bolnice Sveti Duh već je pokazao da je riječ o malignoj progresiji na mozgu fetusa, o čemu je javnost bila promptno obaviještena. A dodatni stres ionako traumatiziranoj pacijentici ministar je sigurno produbio sljedećom izjavom: "Da je gospođa došla u bilo koju bolnicu, dobila bi mišljenje. Ne mislim da je odvjetnica trebala reagirati. Ali razumljivo je da je ona u teškom stanju i da je angažirala nekoga. Ali tvrdim da je mogla svoja prava dobiti i bez opunomoćenika."
Ministru je obilato sekundirao ginekolog Ante Ćorušić, hadezeov ravnatelj KBC-a Zagreb, tvrdokorni protivnik abortusa, kao i bivšeg socijalističkog sistema u kojemu je ostvario svoje obrazovanje i dio karijernog salda. Taj je nesuđeni ministar zdravstva još iz Karamarkove ere nedavno na javnoj televiziji do u tančine, posve nepotrebno, objašnjavao postupak feticida, nakon čega je predstojnik Ginekološke klinike s ljubljanskog Sveučilišnog kliničkog centra upozorio da su takva tumačenja pogrešna jer stvaraju dodatno emocionalno opterećenje liječnicima koji provode zahvate, a posebno trudnicama koje se susreću s takvom situacijom.
Slučaj Čavajda izazvao je prosvjede u mnogim gradovima – Rijeka (Foto: Nel Pavletić/PIXSELL)
Branka Mrzić Jagatić, članica udruge Roda i dugogodišnja aktivistkinja za ženska reproduktivna prava i zdravlje, komentirala je za Novosti da odgovornost za torturu kojoj je Mirela Čavajda bila javno izložena puna četiri tjedna, kao i za cjelokupno rasulo javnozdravstvenog sustava u vezi skrbi za zdravlje žena leži isključivo na ministru zdravstva i njegovim stranačkim kolegama ginekolozima koji se pozivaju na priziv savjesti, ali i na premijeru koji mirno promatra i odobrava njihovu samovolju. Sve to vrijeme, ističe naša sugovornica, ministar i njegovi "ekspertni timovi" koristili su svoju poziciju moći i demonstrirali tehnike zastrašivanja kako bi obeshrabrili trudnicu koja se drznula tražiti prekid trudnoće. Postojeći zakon jest star i potrebno ga je osuvremeniti, domeće, ali sada je jasno da jednako tako u njega treba ugraditi dodatne zaštitne mehanizme od opasne samovolje pojedinaca koji su spremni ugroziti zdravlje i živote žena kako bi nametnuli svoj jednako tako opasan svjetonazor.
- Ministar Beroš i pojedini ginekolozi svojim su izjavama pokazali kako to izgleda kada bezumlje ovlada razumom, bešćutnost empatijom i svjetonazor pravom žena na zdravlje. Njihove izjave nisu ni mogle biti drugačije nego kontradiktorne jer nisu utemeljene ni u zakonima ni u znanosti. Jasno je bilo da ministar zdravstva, ali i ginekolozi kojima se okružio žele obmanuti javnost iznošenjem neistine o postupku prekida trudnoće i neprofesionalnim kalkulacijama o stanju ploda. Nakon svih tih nestručnih i mizoginih izjava žene u Hrvatskoj trebaju s pravom biti zabrinute za svoje zdravlje - kaže Branka Mrzić Jagatić.
Branka Mrzić Jagatić (Foto: Jurica Galoić/PIXSELL)
Dok jedni trebaju biti itekako zabrinuti, dotle Beroš sve više dobiva auru antijunaka s početka teksta. U međuvremenu se dvaput u kratkom roku spominjala njegova smjena: za nedavne djelomične rekonstrukcije Vlade, ali i lanjskog proljeća, nakon lokalnih izbora, kada su se prizivali anonimni pojedinci koji bi riješili dugove u zdravstvu, posebno prema veledrogerijama i sanirali tradicionalno velike gubitke bolnica. Seciramo li samo u kontekstu slučaja Čavajda njegovu političku odgovornost, Beroš bi već trebao biti bivši. No ministar se očito odlučio posuti pepelom, "umiti se pravom" nakon što je zatražio da ravnatelji svih hrvatskih bolnica popišu sve zdravstvene radnike koji se pozivaju na priziv savjesti. Takva inicijativa nije originalno Beroševa, ni najmanje – prije nekoliko godina to je isto zagovarala u međuvremenu preminula pedijatrica i profesorica Gorjana Gjurić. Ta je zagovornica prava žena upravo isticala da bi trebalo uspostaviti registar prizivača savjesti zbog organizacije liječničke službe, zbog toga da legalni pobačaj ne bi bio lutrija i zbog toga da bi pacijentice mogle znati hoće li biti odbijene, s obzirom na to da se zamalo 60 posto liječnika u Hrvatskoj priziva na savjest.
Ministar je odgovoran u ovoj priči. Izvan svojih ovlasti davao je nekakva rješenja putem medija. Čini mi se da nije riječ o njegovoj nedoraslosti, već o pretjeranom osjećaju moći – govori Renata Sabljar-Dračevac
Za HDZ-ovog aparatčika Vilija Beroša moglo se čuti još u studenome 2015., kada je među pedeset zdravstvenih radnika u povodu parlamentarnih izbora potpisao javnu podršku tadašnjoj Domoljubnoj koaliciji na čelu s Tomislavom Karamarkom. Isto je učinio i već spomenuti Ćorušić, a kada je riječ o ravnateljima četiriju najvećih zagrebačkih bolnica, kažimo i to da trima ravnaju članovi HDZ-a: uz Ćorušića koji je na čelu KBC-a Zagreb, na čelu KB-a Merkur je Mario Starešinić, inače i šef Povjerenstva za zdravstvo zagrebačkog ogranka te stranke, dok je ravnatelj KB-a Dubrava Ivica Lukšić, član HDZ-a od 2016. godine. Koliko u HDZ-u zapravo žele promjene u smjeru bolje regulacije i provedbe prava žena na reproduktivno zdravlje razvidno je i iz činjenice da SDP-ov prijedlog Zakona o medicinskom postupku prekida trudnoće nije dobio potreban broj glasova zastupnika: 78 je bilo protiv, 47 za i pet suzdržanih. Isti prijedlog, sa sedam glasova protiv i tri za te jednim suzdržanim, nije prošao ni na nedavnoj sjednici saborskog Odbora za zdravstvo i socijalnu politiku. Za mišljenje smo pitali predsjednicu tog Odbora, nezavisnu zastupnicu i liječnicu Renatu Sabljar-Dračevac, koja nam je kazala da, unatoč pozivu ministru Berošu, Ministarstvo zdravstva na sjednicu nije poslalo svog predstavnika.
- Ministar je odgovoran u cijeloj priči. Apsolutna je činjenica da je izvan svojih ovlasti davao nekakva rješenja putem medija, pritom je potpuno zanemario bitan moment u tome da ne dosoljava već tešku ranu gospođe Čavajde, u trenutku kada je već tražila prekid trudnoće, što nije laka odluka. Dapače, vrlo je teška i traumatična. Takav je moj doživljaj te priče koja je otišla u krivom smjeru. Meni se čini da ovdje nije riječ o njegovoj nedoraslosti u spomenutoj situaciji, već o pretjeranom osjećaju moći - kaže za Novosti Sabljar-Dračevac.
Renata Sabljar-Dračevac (Foto: Luka Stanzl/PIXSELL)
Pritom ima ideju po kojoj bi račun za troškove zahvata Mirele Čavajde u Sloveniji trebalo ispostaviti, kako kaže, "nesposobnim ravnateljima bolnica koji nisu bili u stanju organizirati posao".
- Odnekud se mora krenuti: zašto bi itko mijenjao ponašanje ako nikad nije bio penaliziran. Pobačaj je naše pravo i ako se žena odluči na njega do desetog tjedna, moraju se ostvariti uvjeti. Ovdje je pak riječ o sljedećem: nevoljkosti sustava da pruži zdravstvenu zaštitu propisanu zakonom - ističe Sabljar-Dračevac.
Kako su se u cijeloj priči ponijele strukovne organizacije? Najveće, poput Hrvatske liječničke komore (HLK), papagajski promoviraju pravo na priziv savjesti, koje pak nije balansirano s pravima njihovih pacijentica. Nekritički brane svoje članove liječnike, pri čemu postaju svrha samima sebi. Postavlja se primjerice pitanje: zašto HLK nije uputio Mirelu Čavajdu na adresu jedine specijalistkinje fetalne medicine u Hrvatskoj Tene Kovačević, za koju je pacijentica, kako kaže, doznala od prijatelja. Komora je nadalje, barem prema sveukupnom dojmu koji proizlazi iz sadržaja Liječničkih novina, uporna u obrani katoličkih stavova i, kako su to već ranije zamijetili iz kolektiva fAKTIV, upravo time zagovara priziv savjesti nauštrb prava žena. Kako su to opisali, HLK još za mandata bivšeg predsjednika Trpimira Goluže pobačaj (potpuno neznanstveno) pozicionira kao sukob pro-life i pro-choice pokreta.
Razvidna je nadalje njihova pozicija s obzirom na odabir gostiju na tribinama na kojima sudjeluju ili ih suorganiziraju, poput aktualne pod nazivom "Priziv savjesti u svjetlu autonomije i temeljnih ljudskih prava". Jedna od gošći, dapače uvodničarki, Jasenka Markeljević, dopredsjednica Povjerenstva za medicinsku etiku i deontologiju Hrvatskog liječničkog zbora i članica Hrvatskog katoličkog liječničkog društva, gorljiva je pobornica odbijanja izvršenja legalnih medicinskih zahvata.
Jasenka Grujić (Foto: Slaven Branislav Babić/PIXSELL)
Ginekologinja Jasenka Grujić za Novosti podsjeća da je Hrvatska potpisala i ratificirala UN-ovu Konvenciju o uklanjanju svih oblika diskriminacije žena, koja jasno kaže u članku 16. da svaka osoba ima pravo na slobodno i odgovorno odlučivanje o broju i razmaku između rađanja djece. Po svojoj jurisprudenciji, smatra ginekologija, Konvencija je iznad našeg Ustava. Također podsjeća da je dužnost Ministarstva zdravstva osigurati provođenje zakona iz svoje nadležnosti.
- Imam potrebu reći da se moja ginekološka zajednica igra sa sudbinom žena jer nedostupnost pobačaja u bilo kojoj fazi trudnoće otvara mogućnost ilegalnih i nesigurnih pobačaja, ali i mogućnost visoke smrtnosti žena. Moje poslanje je da neki način budem na strani žena koje traže takve zahvate u okviru zakona, uz svijest da su odlazak u ilegalu i kriminalni pobačaj izuzetno opasni - ističe Grujić.
Možemo li tu igru sa sudbinom žena promijeniti, jer je očito riječ o prvorazrednom političkom pitanju?
- Na izbornom tijelu je da razmotri i tu problematiku i da eventualno promijeni stvari - zaključuje naša sugovornica.
Katarina Peović iz Radničke fronte najavila je pokušaj okupljanja progresivne opozicije za prikupljanje potpisa barem petine saborskih zastupnika koji bi tada mogli u parlamentarnu proceduru uputiti prijedlog izmjene Ustava kako bi se u njega vratilo pravo žene na pobačaj. U međuvremenu, odluči li se Mirela Čavajda na tužbu protiv države zbog povrede ljudskih prava i zato što joj liječnici nisu dali točne informacije o njezinim pravima, a potom su je i odgovarali od pobačaja, treba joj dati za pravo. Neka potom ministar zdravstva Vili Beroš, antijunak sa Ksaverske ceste, polaže račune javnosti i opravdava svoje lažno supermensko poslanje.
