Pokušaj nekolicine osoba koje su se pretprošlog tjedna iz vjerske procesije ispred zagrebačke katedrale ukazale na obližnjoj tržnici Dolac kako bi fizički prekinule nastup skupine Zli bubnjari pokazao je da je vjerski fundamentalizam sve prisutniji u društvu. Navedeni slučaj nije samo usputni društveni eksces, nego još jedan nasrtaj na sekularno društvo, onako kako to na svoj način čine i Hod za život, ili mreža ultrakonzervativnih organizacija Tradicija, obitelj, vlasništvo, ili Ordo Iuris, koji je glavni predvodnik napada na ženska ljudska prava u Poljskoj.

Nije se slučajno na istoj liniji našla i saborska desnica, koja se sjetila uputiti kritiku zastupnicima platforme Možemo! u vezi izbora Mirele Čavajde za Zagrepčanku godine. Čavajda je, najkraće rečeno, čitavo društvo suočila s činjenicom da postoji izrazit nesrazmjer između zakonom zagarantiranih prava i realiteta, a u obrazloženju lanjske nagrade "Nada Dimić" piše i da je otkrila da su "vjerski ekstremisti oteli institucije". Živimo li dakle pod sve izraženijom prijetnjom vjerskog fundamentalizma?

Marko Vučetić, sveučilišni profesor filozofije koji je također licencirao iz teologije, bivši nezavisni saborski zastupnik i predsjednik Gradskog vijeća Zadra, na ovo pitanje odgovara potvrdno. No upozorava da taj fenomen ne smijemo promatrati kao problem religijskih zajednica, nego kao problem društva. Riječ je prije svega o političkoj kategoriji.

- To što religijske zajednice šute osobno mi je manji problem, a veći je taj što unutar našeg političkog korpusa nemamo – jer politika proizlazi iz osobnog dostojanstva svakog pojedinca – snage suprotstaviti se nečemu takvom što je u osnovi, ali i u svim izvedenicama, duboko protuhumano. Oni izdvajaju osobe s imenom i prezimenom. Jedan dan to će biti Mirela Čavajda, kojoj će uzeti pravo na majčinstvo te na moralnost i napravit će je stvarnom žrtvom političko-religijskog fundamentalizma kao primjer svim onim egzistencijama koje trebaju biti zgažene jer nisu "pravovjerne". Pravovjerne egzistencije su one koje tim religijskim fundamentalistima omogućuju ekonomsku i političku moć. I zato je uvijek riječ o trgovcima, koje nazivam i švercerima pseudo-moralnih sadržaja - kaže za Novosti Vučetić.

Budući da se naš čitav život odigrava u javnosti, onda su "takozvani klečavci i drugi derivati religijskog fundamentalizma borci za javnu i društvenu smrt svih onih koji ne pripadaju njihovom monolitnom i patološkom poimanju čovjeka", naglašava Vučetić.

- Njihova vjera ne pripada duhovnosti, nego svijetu fizisa. Njima je vjera fizička aktivnost, oni žele fizičku smrt i obračun te okupaciju fizičkog prostora. Kod njih nema apsolutno ničeg duhovnog, kod njih je duhovan samo taj humani poremećaj - ističe Vučetić.

Što se tiče okupacije fizičkog prostora, spominje da su bogoslužja i vjerske liturgije, posebno u novije vrijeme, također izašli iz prostora crkava.

- To je tipičan sindrom koji ide za negiranjem ljudskih prava onih koji svoje djelovanje temelje iz autonomije razuma i određuje ih se upravo pojmom ateist ili nevjernik - komentira Vučetić.

Ovo se odnosi i na navadu onih župa čije crkve uzurpiraju sve veći javni prostor unutar naselja pa su cijele pripadajuće gradske četvrti prisiljene slušati mise i bogoslužja što dopiru iz decibelima podebljanih crkvenih zvučnika.

- Kako Bog komunicira tišinom, a fundamentalizam zagađuje fizički i javni prostor, zato je i potrebna takva buka - zaključuje naš sugovornik.