Bila jednom jedna djevojčica koja je samo željela slijediti Isusa i pomagati siromašnima. Postala je redovnica i iz udobnosti Evrope otišla tamo gdje je siromašnima bilo najteže, u Indiju. Na ulicama Kalkute pomagala je najugroženijima, kojima nitko nije htio pomoći. Posvetila im je sve svoje vrijeme i do kraja života samo je tražila način kako da im olakša zemaljske muke. Ništa joj nije bilo teško, pružala je utjehu bolesnima i jadnima, ostavljenima i prezrenima. Tisuće su je slijedile i danas, 19 godina nakon njezine smrti, pet hiljada redovnica u stotinama ustanova u cijelom svijetu nastavljaju put skromne skopske Albanke, Agnes Gondža Bojadži.
Naravno, riječ je o Majci Terezi koju je papa Frane 4. rujna proglasio sveticom Katoličke crkve na velikoj svečanosti u Vatikanu. Rimokatolička crkva proglasila je 2016. godinom milosrđa, a tokom ceremonije papa je Majku Terezu nazvao ‘oličenjem milosrđa’.
Stvaranja brenda najveće svjetske dobročiniteljice trajalo je desetljećima. Svijet je za Majku Terezu čuo sredinom 1969. godine, kada je BiBiSi emitirao dokumentarac ‘Nešto lijepo za Boga’ autora Malkolma Mageridža. Od tada je njezina popularnost rasla. Teško je naći važnu osobu iz svijeta politike tog vremena koja se ne može pohvaliti slikom s Majkom Terezom. Ljudi su desetljećima slušali o njezinim dobročinstvima u Kalkuti, a slike ‘prezrenih u svijetu’, koji su u njezinom naručju umirali, obilazile su svijet. Dok je velika većina trčala u pravcu njezine glorifikacije, čija je kruna bila Nobelova nagrada za mir 1979. godine, mala i uporna četa kritičara odlučila je pogledati što se krije iza pozlaćenog okvira, pa su pojedini kosturi počeli ispadati iz ormara.
Knjiga ‘Majka Tereza: konačna presuda’ donosi svjedočanstva mnogih suradnika Misionarki milosrđa koji se zgražaju nad uvjetima u ustanovama pod nadležnošću sestara, a sama Majka Tereza opisuje se kao ‘srednjovjekovno biće tame’
Najprije se otkrilo da bolnice Majke Tereze nisu ništa drugo nego svojevrsna skladišta za umiruće. Meri Ludon bila je volonterka u jednoj od ustanova reda Misionarki ljubavi, koji je ustanovila Majka Tereza. Njezino svjedočanstvo objavljeno je u filmu ‘Anđeo iz pakla’ britanskog književnika porijeklom iz Indije Kristofera Hičensa i britansko-pakistanskog novinara i pisca Tarika Alija: ‘Tu su dvije sobe s pedeset do šezdeset muškaraca u jednoj, pedeset do šezdeset žena u drugoj. Ne daje im se prevelika medicinska pomoć. Ne daju im se lijekovi za ublažavanje boli osim aspirina ili možda, ako imaju sreće, pokoji brufen ili nešto za vrstu boli koja prati zadnju fazu karcinoma ili bolesti od kojih su umirali.’
Nesretnici o kojima je riječ vjerojatno bi bili prepušteni sami sebi i umirali bi na ulicama indijskih gradova da nije bilo Misionarki ljubavi, no mnogi su postavili pitanje zašto su morali patiti u stravičnim bolovima i u potpuno neadekvatnim uvjetima, jer su brojni donatori na račune Majke Tereze uplaćivali milijune dolara. Odgovor se krije u snimku razgovora Majke Tereze s jednim umirućim pacijentom: ‘Patiš kao Isus na križu. Zato mora da te to Isus ljubi.’ Pacijent je tada zamolio Majku Terezu da poruči Isusu da ga prestane ljubiti.
Ova scena savršeno opisuje doktrinu za koju se zalagala. Bol i patnja kao ideal, carstvo nebesko kao nagrada. Zato je do dana današnjeg nepoznato gdje je završio novac donatora: u ustanovama koje je vodila i gdje su se igle upotrebljavale sve dok ne bi otupjele, gdje nije bilo kvalificiranih liječnika ni pravih lijekova, u kojima su higijenski standardi bili na niskom nivou, sigurno nije. Interesantno, kada je sama zatrebala liječničku pomoć, otišla je u SAD gdje se liječila u vrhunskim uvjetima najboljih i najskupljih klinika.
Iako je Majka Tereza tvrdila da se ne bavi politikom, njezina izjava na primanju Nobelove nagrade za mir, kada je izjavila da je ‘pobačaj najveći neprijatelj mira… jer ako majka može ubiti svoje dijete, što će nas spriječiti da ubijemo sebe ili druge?’ definitivno je politička, kao i njezini ultrakonzervativni i fundamentalistički stavovi o razvodu i kontracepciji.
Tereza od Kalkute, kako su je još zvali, siromašnima i bolesnima davala je, kako je voljela reći, ‘ljubav Božju’. Problem je što osim toga ne bi dobili gotovo ništa. Kada je u Indiji 1984. došlo do ekološke katastrofe i curenja plina u jednoj stranoj korporaciji, pri čemu je smrtno stradalo oko 2500 ljudi, Majka Tereza poručila je obiteljima žrtava da oproste krivcima za tu katastrofu.
Posebno su kontroverzne donacije koje je primala od haićanskog diktatora Duvalijea i američkog prevaranta Čarlsa Kitinga, čija je banka prevarila tisuće građana i koji je na kraju završio u zatvoru. Univerzitet u Montrealu prije nekoliko je godina objavio često citiranu studiju u kojoj se kaže kako je Vatikan potpuno zanemario ‘sumnjiv način brige za bolesne Majke Tereze, njezine upitne političke kontakte, sumnjivo upravljanje ogromnim svotama novca od donacija’.
Iako su Majku Terezu i u Indiji slavile političke elite, kojima je bilo važnije iskoristiti njezinu popularnost nego se uhvatiti ukoštac s uvjetima u hospicijima i prihvatilištima, i tamo se našlo kritičara njezinih metoda. Tako su je nacionalisti među Hindusima nazivali ‘sakupljačicom ljudskih duša’ kojoj je cilj širenje rimokatoličke vjere, a ne pomoć najugroženijima.
Liječnik Arup Katerji iz Kalkute objavio je 2003. knjigu ‘Majka Tereza: konačna presuda’. Knjiga donosi svjedočanstva mnogih suradnika Misionarki milosrđa koji se zgražaju nad uvjetima u ustanovama pod nadležnošću sestara. Zbog toga autor Majku Terezu opisuje kao ‘srednjovjekovno biće tame’.
Činjenica je da je Majka Tereza dobila najveće indijsko civilno odlikovanje i da su brojni politički uglednici protestirali protiv kritika na njezin račun te da su je milijuni rimokatolika u svijetu smatrali sveticom i prije službenog proglašenja. Ono je uslijedilo nakon dva ‘čudesna ozdravljenja’, od kojih je barem jedno također kontroverzno. Naime, Majci Terezi pripisuje se ozdravljenje Monike Besre, koja je navodno bolovala od tumora i svjedočila sljedeće: ‘Sjedila sam u crkvi kada me iz slike Majke Tereze obasjala jaka svjetlost, koja me odbacila unatrag.’
Onome tko je u stanju povjerovati da se tumor može liječiti svjetlošću iz slike Majke Tereze nijedan kritičar neće biti dovoljno uvjerljiv. On ima da vjeruje i pati, pa će njegovo biti carstvo nebesko.
