Ana Dobrovolskaja, izvršna direktorica za ljudska prava nevladine organizacije Memorial, kojoj je početkom siječnja odlukom Vrhovnog suda zabranjen rad.
Kakva je trenutno situacija u Moskvi i u zemlji općenito što se tiče rada medija i nevladinih organizacija, te antiratnih protesta?
Što se tiče protesta, oni se događaju redovito, ponekad organizirano a ponekad spontano. Trenutno je u pritvoru oko 13 tisuća ljudi kojima će biti suđeno i koji će dobiti ili novčanu globu ili kaznu zatvora od nekoliko dana. Ista osoba takvu kaznu može dobiti dva puta, a ako se dogodi i treći put može biti podignuta krivična optužnica slijedom novog zakona prema kojemu se zbog protestiranja protiv rata u Ukrajini može dobiti do 15 godina zatvora. Ljudi su zbog toga prilično uplašeni, dosta aktivista napustilo je zemlju, a događa se i da se ljudi hapse preventivno. Primjerice, Marija Aljohina, bivša članica skupine Pussy Riot, završi u pritvoru svaki put kad napusti stan, a trenutno je u zatvoru na dva tjedna. Istovremeno, većina neovisnih medija je blokirana, Facebook je usporen i može mu se pristupiti samo VPN-om, a glavni izvor informacija su Telegram kanali, na kojima se još uvijek može saznati što se događa u Ukrajini. Novinari također napuštaju zemlju zbog zakona kojim se rat ne smije nazivati ratom, već vojnom operacijom. Neki mediji odlučili su potpuno prestati s radom, dok drugi i dalje pokušavaju izvještavati otvoreno.
Prema anketama koje dolaze do nas većina Rusa podržava invaziju na Ukrajinu. Koliko su takve ankete pouzdane i koliko medijska blokada utječe na javno mnijenje?
To je vrlo je teško procijeniti u društvima koja se mogu definirati kao zatvorena društva, a Rusija jest takvo društvo. Ankete formuliraju i provode službene agencije i to na način da dobiju očekivane odgovore. Ako ste obična osoba i živite u zemlji kakva je Rusija, čak i ako se s nečim ne slažete javno ćete to podržati. Također, ako se na javnoj televiziji konstantno govori o vojnoj operaciji protiv nacističkih grupa u Ukrajini, mnogi ljudi to će odobravati jer su dezinformirani. Neki pak tu politiku podržavaju još od aneksije Krima i sada im je teško samima sebi priznati da su godinama bili u krivu. Ima i dosta sukoba među prijateljima i unutar obitelji, ili se izbjegava otvoreno o tome razgovarati. Postoji puno onih koji podržavaju sukob i puno onih koji mu se protive, a glavna je razlika to što ovi prvi uvijek izgledaju vrlo dobro organizirani.
Osjeća li se već sada utjecaj ekonomskih sankcija?
Osjeća se prilično, no problem je u tome što se sada apsolutno svi više bave nabavom hrane i lijekova, a neki drugi i haljina, kozmetike i Coca Cole, nego što se zanimaju za ono što se događa u Ukrajini. To je problem jer ljudi trenutno za sankcije nikoga ne okrivljavaju, no vrlo je moguće da će uskoro početi okrivljavati zapadne zemlje umjesto ruski režim. Čini se da zasad najviše plaća srednja klasa, visokoobrazovani koji su ionako protiv sukoba. Zato sankcije u ovom trenutku izgledaju kontradiktorne jer ljude koji su manje obrazovani i siromašniji trenutno nije briga budući da ionako nisu imali pristup skupim robama. No ako dođe do toga da ne mogu kupiti hranu, a sada su se cijene već udvostručile, ili ako izgube posao jer je neka zapadna kompanija napustila zemlju, osjetit će ih i oni, no neizvjesno je koga će za to okriviti. To će se dogoditi uskoro jer ekonomski analitičari predviđaju da će sveobuhvatna kriza nastupiti kroz dva do tri tjedna.
