Upravo smo (u ponedjeljak navečer, op.a.) odslušali obraćanje Vladimira Putina u kojemu je priznao neovisnost odmetnutih ukrajinskih regija Donjecke i Luganske Republike. Kako ste doživjeli taj govor?
Kao prvo, Putin je ovim govorom verbalno anektirao Ukrajinu. Također, postavio je pozornicu za rat, a postavio je i apsolutno maksimalističke ciljeve. S tim ciljevima, kako ih je on postavio, NATO se ne može složiti, a on je postavljajući ih zvučao kao da su oni zakucani. U tom govoru nisam čuo ni primisao otvaranja mogućnosti za nekakav kompromis pa je sve ovo zajedno uvod u novi nivo eskalacije za koji tek trebamo vidjeti koliki će biti. U najmanju ruku može da se dogoditi da Organizacija dogovora o kolektivnog sigurnosti (ODKB) pošalje svoje takozvane mirotvorce na dostignute linije fronta odnosno faktičke granice kakve su sada na terenu ne bi li potvrdili postojeće stanje. Druga opcija je da on prizna odmetnute republike u njihovim čitavim granicama, dakle do tamo gdje one tvrde da su im granice. Ako je to tako, on im mora pružiti znatnu vojnu podršku, a to onda znači i vrlo ozbiljnu eskalaciju jer ni Ukrajinci neće sjediti s mirom. Jer koliko god da je ruska strana godinama gomilala vojsku sa svoje strane granice, toliko dugo su se Ukrajinci pripremali za obranu. Sada je samo pitanje je li Putin uradio cost-benefit analizu i procijenio koliko mora uložiti da bi profitirao. On je ovim govorom pokazao priličnu nepomirljivost, direktno je NATO, SAD i Ukrajinu optužio za ugrožavanje sigurnosti Rusije. Ima jedna važna rečenica koju je rekao, otprilike baš me briga da li će nam uvesti sankcije pošto bi ih ionako uveli i našli bi razlog za to. On je to očigledno ukalkulirao kao cijenu.
Čini li vam se ovo kao rizičan potez iz perspektive unutrašnje politike Rusije?
Ovo što sam čuo u Putinovom govoru je opsjednutost historijom, opsjednutost nacijom, opsjednutost željom za ponovnim ustanovljavanjem nekakve veće Rusije. Pokušavam ga analizirati kao nekoga tko je racionalan u odlukama i u tom smislu čini mi se da je, ukoliko je radio tu cost-benefit analizu, u nju mora ukalkulirati nekoliko stvari, prije svega što gubi što se tiče uvoza a što izvoza, dakle ekonomiju, koliko je u mogućnosti mobilizirati domaću javnost, kako bi ona reagirala na eventualne gubitke u eventualnom sukobu. On ima dovoljno vojne sile da zauzme dodatni teritorij, ali što s tim teritorijem nakon što ga zauzme. To jako puno košta, treba financirati vojsku, policiju, boriti se protiv gerile, plaćati bolnice, škole i plaće javnom sektoru. Rusija ima dosta stabilne javne financije ali pitanje je koliko dugo, pogotovo kada se pridodaju sankcije. Rusija trenutno ima dovoljno novca da sebi može dozvoliti da trpi sankcije neko vrijeme, ali što će poslije. Pitanje je i kako će reagirati zapadni saveznici ukoliko dođe do napada, mogu li oni napraviti nekakav unilateralni sporazum s Ukrajinom da ona postane blizak saveznik NATO-u pa da se netko obaveže da je štiti.
Vi ste u Mariupolju na samom jugoistoku zemlje, u Donjeckoj oblasti. Kakva je tamo atmosfera?
Mariupoljski dio fronta je miran, a od istočnog predgrađa grada do same linije fronta ima nešto manje od deset kilometara. Povremeno se puca, a dalje prema Donjecku i Lugansku je čitavo vrijeme aktivna artiljerija, za što svaka strana optužuje drugu. Ali stvari nisu dobre u smislu da se ubrzavaju, jutros su u Azovsko more uplovili dodatni brodovi ruske mornarice, a to je, zajedno s ostalim resursima koje Rusija tamo ima, dovoljno je da se to područje drži pod kontrolom. U samom Mariupolju ne događa se ništa posebno, ljudi idu na posao ali ne izlaze mnogo jer ima puno bolesnih od Kovida-19. Dosta ljudi je u teritorijalnoj obrani pa preko tjedna idu na posao a za vikend na obuku. Ima ljudi u uniformama ali to su uglavnom domaći rezervisti.
Kakva je atmosfera u smislu porasta nacionalizma općenito, s obzirom na intenzitet propagandnog rata koji se događa?
Ukrajinci su se 2014. našli u poziciji da je druga zemlja zauzela dio njihovog teritorija. Bili su metom nasilnog mijenjana vlastitih granica, susjedna zemlja je vojnom silom uzela Krim i aktivno pomaže pobunjenike. Ukrajince nitko nije pitao žele li se odreći Krima i odlučivati o tome na referendumu. Ja sam taj referendum o odcjepljenju gledao i to je bila jedna potpuno orkestrirana operacija pa je logično da strasti rastu na obje strane. Treba reći i da je ukrajinska strana više puta službeno ponovila da ona nema ama baš nikakvu namjeru da vojskom ofanzivno zauzima Donbas. Dakle, ako su bile potrebne garancije Kijeva one su date, a Ukrajina cijelo vrijeme nastupa sa pozicije da se brani. S druge, i strane Rusija kaže da se ona brani od širenja NATO pakta i ugrožavanja vlastite sigurnosti.
Kako će se sve ovo odraziti na Evropu, čiji su se dužnosnici cijelo vrijeme prilično držali po strani?
Ovo što se dogodilo znači da neće biti Sjevernog toka 2 i da će Evropa morati mnogo brže završiti svoju energetsku tranziciju s ruskog plina na druge izvore. Evropa će se od te tranzicije oporaviti, ali mislim da Rusija jako puno strateški gubi jer Putin je ovime zatvorio vrata za popravljanje odnosa s Ukrajinom. Evropi je mnogo važnije što će izvoziti u Rusiju nego što će iz nje uvoziti. Mnoge evropske kompanije znaju da to tržište danas-sutra može biti izgubljeno i zato je Evropa mnogo sklonija da razgovara s Rusijom nego što je to Amerika, a ako dođe do eskalacije konflikta ona će se odvijati u Evropi, a to znači i mogućnost izbjeglica u susjednim zemljama.
