Italija se još uvijek vrpolji u preslagivanjima nakon parlamentarnih izbora na kojima je najveći dobitnik stranka Braćo Italije, iz čijih se redova očekuje i nova premijerka Giorgia Meloni. Do kraja ovog tjedna talijanski predsjednik Sergio Mattarella trebao bi joj dati mandat za stvaranje vlade sa saveznicima, uključujući Berlusconijevu stranku Naprijed Italijo i Ligu Mattea Salvinija. I dok se nakon izbora opravdano zabrinuto piše o uspjesima desničara u Italiji, mi ćemo nešto redaka posvetiti jednom drugačijem novoizabranom parlamentarnom licu i liku, onom Abubakra Soumahora iz stranke Zeleni i ljevica, koji je osvojio mjesto u Donjem domu, Cameri, postavši tako jedini crni zastupnik u talijanskom parlamentu.
Soumahoro je u Italiju stigao iz Obale Bjelokosti 1999. godine, u dobi od 19 godina. Bio je, kasnije će kazati, šokiran stvarnošću migrantskog života u zemlji koju je izdaleka obožavao, stvarnošću koja je za njega značila spavanje na ulicama Rima. U intervjuu za Reuters Soumahoro je ispričao da je to iskustvo posebno traumatičnim učinila spoznaja da se radi o ishodu političke odluke negativno usmjerene prema migrantima. "Jedna stvar koju ću pokušati učiniti jest osigurati da nitko ne završi na ulici kao ja. Svi moraju biti tretirani kao ljudska bića bez obzira na to koju putovnicu imaju (...). Ne želim predstavljati samo jedan dio društva. Želim biti siguran da se svi, i protjerivani i oni koji jedva spajaju kraj s krajem, prepoznaju u onome što radimo", kazao je o svojim političkim ciljevima.
Komentirajući stranačke kampanje uoči izbora, Soumahoro je medijima ukazivao na manipulativno paradiranje migrantskim temama i na to da protumigrantska politika neće pomoći da se 5,6 milijuna "pravih" Talijana izvuče iz siromaštva
Ulazak u parlament tek je nastavak i produžetak njegovog dugogodišnjeg političkog rada. U prvim godinama po dolasku u Italiju radio je različite poslove – od čišćenja cipela i pranja auta na benzinskim postajama do gradilišta i branja voća po poljima južne Italije. Na većini tih poslova nije bio ni prijavljen ni adekvatno plaćen, pa je brzo shvatio koliko su masovno migrantski radnici i radnice u Italiji iskorištavani. Primio se zato sindikalnog organiziranja u sektoru poljoprivrede u sklopu sindikata USB (Unione sindacale di base), razrađujući akcije protiv izrabljivanja tog dijela radne snage. Postao je poznat po organiziranju prosvjeda protiv caporalata, ilegalnog sustava regrutiranja poljoprivrednih radnika.
Također, Soumahoro je jedan od osnivača Međunarodne koalicije izbjeglica i migranata bez papira (sans-papiers), a 2012. sudjelovao je u organizaciji marša nedokumentiranih radnika i radnica u šest europskih zemalja. Prije dvije godine predvodio je štrajk poljoprivrednih radnika u Apuliji, a u pozivu na štrajk predstavio se sljedećim riječima: "Kao poljoprivredni radnik, znam što znači naporno raditi više od 12 sati za plaću od 20 eura dnevno. Znam za gorčinu eksploatacije, za usamljenost očaja. Od rođenja sam aktivist, a odrastao sam u sindikalista."
Prije deset godina završio je studij sociologije na Sveučilištu u Napulju, a nedavno je napisao i knjigu "Ljudi u pobuni" posvećenu otporu i organiziranju migrantskih radnika. Redovno piše kolumnu u talijanskom tjedniku L'Espresso, kao i blog na HuffPostu, u kojem se uglavnom bavi temama vezanim uz uvjete rada stranih radnika u Italiji. U tim tekstovima upozorava i na napade na migrantske radnike koji se sindikalno organiziraju, zaboravu ne prepušta ubojstvo mladog Soumaile Sacka, radnika i sindikalista USB-a iz Malija propucanog u Kalabriji 2018., dok je u napuštenoj tvornici skupljao lim kako bi sklepao improviziranu kolibu. Čitatelje podsjeća i na sve one radnike, naročito u poljoprivredi i građevini, koje ne ubija metak, nego sunce, na koje ih bespoštedno tjeraju poslodavci. Lani je tako u Brindisiju umro mladi poljoprivredni radnik iz Malija Camara Fantamadi, koji je na zvizdanu radio na otvorenom, na vrućini od 40 stupnjeva. Zbog pritiska aktivista i sindikalista, nakon Fantamadijeve smrti na području regije Apulija zabranjeni su poljoprivredni radovi tijekom najtoplijih sati dana.
Komentirajući stranačke kampanje uoči talijanskih izbora, Soumahoro je medijima ukazivao na manipulativno i štetno paradiranje migrantskim temama – i stranka Braćo Italije i Salvinijeva Liga obećavale su da će, ako pobijede, blokirati dolazak migranata brodovima iz Sjeverne Afrike i usvojiti tzv. politiku "Talijani prije svega". Protumigrantska politika neće pomoći da se 5,6 milijuna "pravih" Talijana izvuče iz siromaštva, poručivao je Soumahoro. Takvima se loše piše, skoro pa su u istom brodu s migrantima, jer su izborni pobjednici najavili da će, između ostalog, ograničiti mjesečne naknade koje se isplaćuju siromašnima i nezaposlenima.
Soumahoro je prve zastupničke korake u Donjem domu učinio u blatnjavim čizmama za polje, gumenjačama kakve nose tisuće "bezimenih" radnika koji beru crvene i sočne, slavne talijanske rajčice. "Donosimo ove čizme u parlament, iste one koje su gazile blato bijede. Nosimo čizme borbe u Palači da predstavljaju patnju, želje, nadu. Za one koji su umrli od izrabljivanja, za one koji su diskriminirani, za one koji su gladni. Nogama čvrsto u blatu stvarnosti, a duhom u nebu nade", poručio je objavivši fotografiju na svojim društvenim mrežama. U većini javnih obraćanja Soumahoro govori u pluralu, a talijansku političku arenu ocjenjuje kao previše personaliziranu, i to do razine jalove toksičnosti. Njegovo je "mi" usidreno u godinama rada, u punokrvnim tragovima političkog puta zajednički krčenog s drugim radnicima i radnicama po poljima južne Italije. Taj rad i taj put nipošto ne bi trebali stati ulaskom u parlament, niti se samo u parlamentu nastaviti.
Prema brojkama talijanskog ministarstva unutarnjih poslova, više od 72 tisuće migranata iskrcalo se na talijanskoj obali, uglavnom na Siciliji, do listopada ove godine. Velik broj pristiglih naći će posao kao poljoprivredni radnici. Dozvole boravka za strane radnike u početku traju samo šest mjeseci, pa se radnici brzo nađu bez ispravnih dozvola ili stalne adrese koja bi im omogućila pristup radnoj dozvoli i regularnom radnom ugovoru. To se i dalje planski iskorištava u sektoru poljoprivrede. Prema istraživanju najvećeg talijanskog sindikata FLAI-CGIL iz 2020. godine, nešto više od 45 posto poljoprivrednih radnika i radnica u Italiji nalazi se u "neregularnim" radnim odnosima.
Ukratko, problema je mnogo, iako u Italiji jača i organiziranje migrantskih radnika, kao i njihovo uvezivanje s "općim" sindikatima i drugim radničkim inicijativama. Sada je tu i Soumahorov glas, koji može poslužiti kao razglas na državnoj razini. Iako je dobro da su u parlament zemlje-čizme napokon ušetale jedne radničke kaljače, još će važnije biti kretanje svih onih drugih koje i dalje gacaju kroz kaljužu.
