Pandemija koronavirusa razotkrila je nedostatke u sektoru njege i skrbi te iznimno nepovoljan položaj radnika koji se bave tim poslovima. Globalni sindikat UNI Global Union napravio je nekoliko istraživanja koja su potvrdila te teze. Tim povodom razgovarali smo s Adrianom Durtschijem, koji se nalazi na čelu njihovog odjela UNICARE, a koji predstavlja dva milijuna radnika u više od 60 zemalja.
UNI Global Union nedavno je predstavio istraživanje o radnim uvjetima u sektoru skrbi i njege u pandemiji Covida-19. Što je ono pokazalo?
Naše istraživanje je pokazalo da su tijekom protekle pandemijske godine postojali manjak osoblja, niske plaće, ciljano uznemiravanje te opasni radni uvjeti. Više od polovice radnika u sektoru njege i skrbi izjavilo je kako im plaća ne omogućava dostojan životni standard, odnosno da nisu mogli osigurati osnovne potrebe kao što su stanovanje, hrana i prijevoz. Osim toga, trećina ih je rekla da nisu bili plaćeni dok su čekali rezultate testiranja, a četvrtina nije dobila plaćeno bolovanje ako su bili zaraženi. Više od 30 posto njih još uvijek nema adekvatan pristup zaštitnoj opremi, a taj postotak je viši što su zemlje teže pogođene virusom. Jedan od radnika je izjavio da zdravstveni radnici ne bi smjeli moliti za opremu ili raditi bez nje. Čak 65 posto ispitanika doživjelo je smrt suradnika ili pacijenata te su rekli kako im nije pružena nikakva podrška zbog anksioznosti, straha i mentalnih poteškoća.
Usto, 48 posto ih je izjavilo kako im je najveća briga nedostatak osoblja, a trećina da zbog toga njega koju su pružali nije bila adekvatna. Osim s rizikom od virusa, 14 posto tvrdi da su se suočili i s uznemiravanjem i nasiljem na poslu. Jedna radnica iz Austrije rekla je da je pretrpjela "verbalnu agresiju i prijetnje nasiljem od obitelji korisnika", dok su drugi rekli da su "vrijeđani na ulici i u trgovinama". Ovo istraživanje, koje je provedeno na više od 3000 radnika u 37 zemalja, pokazalo je uznemirujuće stanje narušenog globalnog zdravstvenog sektora koji često zanemaruje radnike i najranjivije. Radnici diljem svijeta su istaknuli kako je potreban hitan preustroj sektora skrbi i njege tako da im se omoguće pristojne plaće, sigurni poslovi, sindikalno organiziranje i podizanje globalnih standarda.
UNI Global Union predstavlja više od 20 milijuna radnika u 150 zemalja, a odnedavno ste prisutni i u našoj regiji. Čime se ovdje bavite?
U Europi smo upravo pokrenuli kampanju za pravedniju javnu nabavu. Javna nabava vrijedi dva bilijuna eura godišnje ili preko 13 posto BDP-a Europske unije. Taj novac, koji vlade i javne institucije troše za usluge, a koje pruža privatni sektor, može igrati odlučujuću ulogu u postavljanju standarda u cijelom sektoru. U Sloveniji i Hrvatskoj trenutno podržavamo udruživanje u sindikate osobnih asistenata i njegovatelja. Također pomažemo i sindikalno organiziranje unutar multinacionalnih tvrtki koje se bave njegom i skrbi u regiji te ćemo nastojati proširiti naš rad nakon pandemije. Važan dio našeg posla je organiziranje radnika unutar multinacionalnih kompanija jer vjerujemo da poboljšanje radnih uvjeta tamo može dovesti do ukupnog podizanja standarda diljem jugoistočne Europe.
Vaša studija o utjecaju Covida-19 na radnike u području njege za starije osobe, provedena u SAD-u, Velikoj Britaniji, Kanadi i Australiji, pokazala je da su oni skupina s jednom od najvećih smrtnosti u pandemiji. Što su ove zemlje učinile da to spriječe?
Izvještaj je jasno pokazao da su modeli za domove za starije u svim zemljama gdje je provedeno istraživanje odgovorni za većinu patnji i smrti. Radnici u tom sektoru već se duže vrijeme suočavaju s poteškoćama i nesigurnim uvjetima rada, zarađuju male plaće sa skoro nikakvim povlasticama te često nemaju sindikate. U prošloj godini oni su se našli na prvim linijama borbe s pandemijom koronavirusa, brinući se za starije i najranjivije, te su tako i sami postali najranjivija skupina. Stotine tisuća njegovatelja u domovima za starije zarazilo se koronavirusom, u SAD-u ih je umrlo najmanje 1385, Velikoj Britaniji 469, a u Kanadi 25. Pandemija je otvorila brojna pitanja s kojima se radnici u ovoj industriji već godinama bore. Kad radnici kroz sindikate mogu kolektivno pregovarati, onda mogu podignuti standard njege i pomoći svima zaposlenima u istoj ustanovi da budu zdraviji i sigurniji. Te promjene će spasiti živote tijekom pandemije i u godinama koje dolaze.
Općenito gledajući, što je pandemija otkrila o radnicima u sektoru njege i skrbi? S obzirom na to da su oni imali jednu od ključnih uloga u društvu, smatrate li da ta činjenica može dovesti do poboljšanja njihovih radnih prava?
Kao i u drugim sektorima gdje su žene većina, i ovdje vidimo sistemsku rodnu diskriminaciju. Ona uključuje povećanje nesigurnosti rada te pritisak na smanjenje plaće. U nekim drugim visokorizičnim poslovima gdje prevladavaju muškarci plaće su vrlo visoke. Radnici u sektoru njege i skrbi su u protekloj godini obavljali jedan od najopasnijih poslova, a više od polovice ih nije imalo pristojnu plaću. Pandemija koronavirusa razotkrila je disfunkcije koje već duže vrijeme postoje u našim zdravstvenim sustavima te je natjerala vlade, poslodavce i sindikate da ponovno osmisle i poboljšaju kvalitetu brige za građane u svim aspektima. Posebno kada su u pitanju dugoročna skrb i njega kod kuće. Nedovoljno ulaganje u taj sektor stvorilo je loše uvjete rada koji zadržavanje postojećih i privlačenje novih radnika u ovu iznimno psihički i fizički zahtjevnu profesiju čine vrlo izazovnima. Postoji više rješenja za poboljšanje njihovog položaja, no kolektivno pregovaranje je ključno za promjene. To podrazumijeva povećanje plaća, ali i borbu protiv diskriminacije unutar sektora. Sistemski problemi neće se riješiti ako ne prepoznamo potrebe za povećanjem plaća, zapošljavanjem većeg broja radnika i boljim zdravstvenim i sigurnosnim protokolima. Bez reforme u kojoj će radnik biti u središtu, sektor neće biti spreman za pružanje pristojne skrbi rastućoj starijoj populaciji ili suočavanje s budućom pandemijom. To predstavlja rizik za sve nas.
