Novosti

Intervju

Biserka Tomljenović: Vlada ne mari za najranjivije

Nezainteresiranost vladajućih elita za položaj najranjivijih izravni je uzrok stanja u sektorima kojima je dužnost brinuti se o ljudima kojima je potrebna najveća pomoć društva, kaže magistra socijalnog rada, psihoterapeutkinja i predsjednica zakladnog vijeća Fonda ‘Spasi me’

Zsamp23bw6xxldhd9c3k8zr4x6a

Biserka Tomljenović (foto Zoran Ličanin)

Kako komentirate ubojstvo socijalne radnice Blaženke Poplašen i teško ranjavanje pravnika Ivana Pavića u Đakovu?

Oni su žrtve neznanja i nekompetencije svih dosadašnjih vlada. Bilo bi nepravedno upirati prstom u pojedine nadležne službe jer svi sektori koji su zaduženi za skrb o najranjivijim društvenim skupinama djeluju u neadekvatnim uvjetima. Sektori preko kojih vlada šalje poruku o svojoj spremnosti da ulaže u ljudski kapital – obrazovanje, socijalna skrb, pravosuđe, zdravstvo i policija – desetljećima su razarani neadekvatnom proračunskom raspodjelom, negativnom selekcijom kadra, nedovoljnom koordinacijom i lošim reformskim potezima. Nezainteresiranost vladajućih elita za položaj najranjivijih izravni je uzrok stanja u sektorima kojima je dužnost brinuti se o ljudima kojima je potrebna najveća pomoć društva. I djelatnici u sustavu i njihovi korisnici dijele istu sudbinu – potpuno su nebitni i potrošna su roba za one koji odlučuju o tome u što je u ovoj državi vrijedno ulagati.

Zbog čega je nužno socijalnim radnicima osigurati sigurnost?

Socijalni radnici su visokoobrazovani stručnjaci koji u gotovo nemogućim uvjetima pokušavaju pomoći onima od kojih na ulici većina okreće glavu. To su najčešće hrabre žene koje samostalno ili u pratnji kolegica obilaze teren, ulaze u domove nasilnika, ovisnika, psihičkih bolesnika, u obitelji u kojima je potrebno zaštititi djecu, pokušavaju nekako zbrinuti siromašne, starije, osobe s invaliditetom, djecu bez odgovarajuće roditeljske skrbi i daju sve od sebe da u nefunkcionalnom sustavu pronađu način da pomognu. Količina mržnje koja se slila prema socijalnim radnicima je nezaslužena i opasna.

U kakvom to društvu živimo?

Društvo smo s visokom tolerancijom na nasilje, a ta se tolerancija proteže i na nasilje nad stručnim djelatnicima u sustavu socijalne skrbi. Popis nedostataka i nelogičnosti u funkcioniranju tog sustava i njegove koordinacije s pravosuđem, zdravstvom i policijom je toliki da su kvalitetni ljudi već bili odustali od pokušaja da išta promijene. Povremeno bi se žalili ministarstvu, pokušavali inicirati promjene, ali nitko ih nije uzimao za ozbiljno. Sustav je došao do ruba izdržljivosti i tek je smrt Blaženke Poplašen i ranjavanje Ivana Pavića pokrenula interes javnosti za prave uzroke. No događaj je pokrenuo i niz reakcija socijalnih radnika. Pred djelatnicima sustava socijalne skrbi je duga borba za promjene u sustavu.

Ako želite podržati fond#spasime za hitnu pomoć i zaštitu žrtava obiteljskog nasilja možete to učiniti pozivom na broj 0609003 ili uplatom na IBAN HR8023900011500151640

Intervju

Kolačići (cookies) pomažu u korištenju ove stranice. Korištenjem pristajete na korištenje kolačića. Saznajte više