Iz ustaničkog banijskog sela Donja Bačuga u NOB je poginulo 46 boraca, dok su 102 žitelja stradala kao žrtve fašističkog terora. Imena svih 148 palih mještana od subote poslijepodne nalaze se uklesana na novootkrivenom spomeniku - piše u članku pod naslovom ‘Donja Bačuga: Otkriven spomenik žrtvama fašizma’, kojeg je objavio sisački tjednik ‘Jedinstvo’ od 22. lipnja 1978. godine.
U članku se dalje navodi kako je ‘na velikom narodnom zboru, u prisustvu brojnih gostiju, među kojima su bili Đuro Kladarin, Uroš Slijepčević, više generala JNA, te društveno-politički radnici Zajednice općine Sisak i komune Petrinja, govorio general-potpukovnik Janko Šušnjar. General Šušnjar je otkrio spomenik i položio temeljni kamen novoj zgradi Osnovne škole ‘23. srpanj 1941.’ u tom selu. Time je uveličan veliki jubilej – 130. godišnjica neprekidnog djelovanja osnovne škole u tom kraju (prvo organizirano školovanje u Bačugi započelo je još 1848. godine)’, javlja dopisnik ‘Jedinstva’, i dodaje: ‘Nove školske kapacitete koristit će dvije stotine učenika centralne škole u Donjoj Bačugi.’
Sa svečanosti u ovom poznatom srpskom selu, koja je bila upriličena u čast početka rada XI kongresa SKJ, upućen je telegram predsjedniku Jugoslavije Josipu Brozu Titu, kao i pozdravno pismo delegatima partijskog kongresa. Sama proslava završena je kulturno-umjetničkim programom u kojem su učestvovali Gradska limena glazba Petrinja, pjevački zbor RKUD ‘Artur Turkulin’ i dramska umjetnica Gordana Kosanović, te folklorne družine iz susjednog srpskog i hrvatskog sela, Luščana i Graberja.
U ovom svečanom događaju bilo je i neke dublje simbolike o kojoj sisačko ‘Jedinstvo’ nije pisalo, ali koju su mještani Donje Bačuge dobro znali. Naime, spomenik je otkrio general Šušnjar, koji se rodio u Bačugi 1921. Uoči rata 1941. bio je učenik Učiteljske škole u Petrinji i član KPJ, koji se uključio u partizanski ustanak protiv okupatora. U ratu je bio politički komesar bataljona, dok je oslobođenje zemlje dočekao kao politički komesar Oficirske škole Glavnog štaba Hrvatske. Poslije rata i po završetku Vazduhoplovne vojne akademije, bio je vojni ataše Jugoslavije u Poljskoj, Kanadi i Italiji, a potom načelnik uprave u Saveznom sekretarijatu za narodnu obranu. Nije nevažno spomenuti da je na spomen ploči koju je otkrio general Šušnjar bilo uklesano i devet imena iz njegove šire porodice, od toga petoro palih boraca i četvoro žrtava fašističkog terora. Unatoč tragediji i traumi, od završetka rata prošle su pune 33 godine i mještani Donje Bačuge tog dana dobili su dostojan spomenik s imenima svih 148 palih mještana u Drugom svjetskom ratu.
Međutim, od te subote 17. lipnja 1978. mnogo toga se promijenilo u životu mještana Donje Bačuge, gdje je 1995. nakon operacije Oluja srušen spomenik palim borcima i žrtvama fašističkog terora i u njegovoj je neposrednoj blizini 1999. nikla bespravno sagrađena katolička kapela, kako nam otkriva splitski tjednik ‘Feral Tribune’ od 25. kolovoza i 8. rujna 2005. Pa ipak, interes šire javnosti pobudili su tek novinski članci objavljeni u ‘Novostima’ od 18. srpnja 2017. i 26. lipnja 2019. Tek tada je vijest o srušenom spomeniku i bespravno sagrađenoj katoličkoj kapeli u Donjoj Bačugi dospjela u gotovo sve tiskane i elektroničke medije, koji su usput prešutjeli da su ovu priču preuzeli od ‘Novosti’. Kapela je nazvana ‘Košićevom’ po sisačkom biskupu Vladi Košiću. Pa ipak, ono što je zajedničko svim ovim vijestima i novinskim člancima je to da ne donose podatke o tome kada je spomenik točno podignut i kako je izgledao, niti koliko je na spomeniku bilo imena vojnih i civilnih žrtava iz Drugog svjetskog rata. Ovaj današnji članak daje odgovore i na ta pitanja.
U cijeloj aferi također je nejasno zašto država nije obnovila spomenik u Donjoj Bačugi, i zašto nije sankcionirala (rušenjem i kaznom investitoru) bespravno sagrađenu katoličku kapelu na prostoru antifašističkog spomen obilježja? Možda zato što je u zadnjih dvadeset osam godina od samostalnosti od 6.000 spomenika vezanih uz NOB, oko 3.000 uništeno, oštećeno ili uklonjeno, često uz prešutnu podršku ili administrativnim odlukama te iste države. No, možda se netko u ovoj državi zaboravljene antifašističke tradicije ipak dosjeti i obnovi spomenik u suradnji s mještanima Donje Bačuge, odakle su poticale vojne i civilne žrtve. Bio bi to dobar primjer suradnje u kojoj bi učestvovali predstavnici Grada Petrinje, Sisačko-moslavačke županije, Ministarstva kulture i Vlade Republike Hrvatske te na istom mjestu obnovili spomenik palim borcima i žrtvama fašističkog terora Donje Bačuge koji bi sve zadovoljio, a ponajprije historijsku istinu.
