Što biste rekli da su uspjesi Hrvatskog društva pisaca u 20 godina njegova postojanja? Što niste uspjeli postići?
U samom početku, kada je Društvo osnovano, ono je pružalo idejnu i rekao bih civilizacijsku alternativu Društvu književnika gdje je zavladao nacionalizam i netrpeljivost. Velimir Visković, Branimir Donat, Miloš Durđević, Nenad Popović, Sibila Petlevski i još niz značajnih pisaca i intelektualaca odlučili su osnovati HDP. Danas se vidi da je taj trenutak prije dvadeset godina bio značajan datum za hrvatsku književnost i kulturu. Mi danas govorimo o 355 članica i članova ovoga društva i o dugačkom nizu programa. Međunarodni festivali: Lit link koji nastoji povezivati hrvatske i strane autore i izdavače. Festival europske kratke priče koji je u dvadesetak godina ugostio mnoge važne europske i svjetske pisce, značajno obogaćujući naš književni život. O važnosti i organizaciji toga festivala što ga je uporno i strastveno vodio Roman Simić govori i činjenica da je Olga Tokarczuk u Wroclawu organizirala i bratski festival. Tu je i pjesnički festival Stih u regiji, koji godinama dovodi značajne regionalne i europske pjesnike i nastoji oko pjesničkih veza hrvatskih pisaca i naših susjeda. U okviru društva izlazi i pet časopisa: Europski glasnik, jedinstveni časopis i svojevrsna enciklopedija; časopis koji izlazi jednom godišnje, ali ga možete čitati čitavu godinu, do izlaska sljedećeg broja; Književna republika u kojoj izlaze recentni tekstovi suvremenih pisaca i kritičara; Tvrđa, specijalizirana za filozofske i esejističke tekstove, Poezija, časopis za recentnu prijevodnu i domaću poeziju. Tu je i časopis Relations koji donosi tekstove hrvatskih autora u prijevodu na engleski, njemački, francuski… HDP ima i izdavačku djelatnost, u prvom redu naših članica i članova, i najčešće pjesničkih knjiga. Mi nismo profitna organizacija i naš je kriterij za izdavanje knjige u prvom redu književni i umjetnički; nalaze se tu i antologije stranoga pjesništva. Odnedavno imamo i portal kritika-hdp, koji je zamišljen kao portal za kritiku, ali se s vremenom profilirao kao važna adresa za ljubitelje književnosti na kojoj mogu pročitati najnovije tekstove hrvatskih autora koji još nisu izašli u obliku knjige, eseje domaćih i stranih autora na suvremene teme. Uglavnom, u okviru HDP-a u ovih je 20 godina učinjeno jako puno na raznim poljima. Borili smo se i za zakonske okvire za našu djelatnost, za stipendije i stimulacije za objavljene knjige i za profesiju spisatelja kao zvanje. Jedna od stvari koja nije učinjena, a nadao sam se da ćemo je moći organizirati jest rezidencija u Zagrebu za strane, ali i domaće pisce i prevoditelje. U jednom trenutku bili smo blizu realizacije, ali nije se dogodilo.
Na čemu biste voljeli da HDP poradi u narednom razdoblju?
Uz rezidenciju za strane pisce i prevoditelje s adekvatnim reciprocitetom i za naše pisce u drugim zemljama, koju sam spomenuo, važno bi bilo organizirati što više čitalačkih radionica za mlade, prvenstveno starijeg osnovnoškolskog i srednjoškolskog uzrasta, što se i radi. Usred opće krize čitanja na zapadu, mi živimo u zemlji u kojoj je ta kriza akutna i popularizaciju čitanja vidim kao prioritet.
Kako vidite budućnost HDP-a?
Vidim ga kao suvremenu udrugu pisaca koja će surađivati sa srodnim udrugama u književnom polju oko problema koji nas se sviju tiču: potplaćenosti autora, zakonskih okvira djelatnosti, zastupljenosti književnosti u medijima, izradi zajedničkih cjenika za ono što rade pisci i spisateljice jer nažalost spadamo u temeljito potplaćenu struku. I vidim ga kao skup članova najrazličitijih poetika, svjetonazora, političkih opredjeljenja koji će se jedni prema drugima odnositi s poštovanjem i uvažavanjem.
