Netko negdje (Somebody Somewhere, HBO)
Američka komičarka i pjevačica Bridget Everett producirala je poluautobiografsku dramediju u kojoj igra sredovječnu ženu koja se vratila u rodni gradić Manhattan u Kansasu da se brine za svoju bolesnu sestru. Sestra je umrla, a Sam je u gradu ostala, gotovo po inerciji. Brine se o ostarjelim roditeljima, radi nestimulativan posao i općenito živi učmalim sredovječnim životom u kojem je svaki dan isti, a na mladenačke snove je zaboravila. Premda je naoko prava Kanzašanka, provincijalna sredina konzervativnog i propadajućeg Srednjeg zapada iz koje je nekoć pobjegla i u koju se nikada nije posve uklapala i dalje je melje i sputava, sve dok je stari školski kolega s kojim je nekoć pjevala u zboru, a kojega se uopće ne sjeća, ne odvede na tajno mjesto prepuno autsajdera poput nje i podsjeti na njezine snove – da postane pjevačica. Iako je serija kategorizirana kao komedija, malo je u njoj mjesta koja će gledatelje grohotom nasmijati. Ona opisuje nesnađenost ljudskog stanja, komadić života pripadnice generacije X koja je došla na red za gombanje s krizom srednjih godina, i čini to s toplinom i nježnošću podsjećajući nas na to da nismo sami čak ni kad se osjećamo usamljenima te da bez obzira na godine i dalje imamo pravo, a možda čak i osobnu dužnost, ostvarivati svoje snove i tražiti svoj glas i smisao postojanja. Tema je univerzalna i bilo tko, bilo gdje lako se s njome može poistovjetiti, bez obzira na to iz kojeg je zakutka planete konzumirao.
Genijalna prijateljica 3 (L’amica geniale 3, HBO)
Nakon svih neizvjesnosti i pandemijskih užasa koji su snašli Talijane, konačno je ipak adaptiran i treći dio čuvenih "napuljskih romana" Elene Ferrante, "Priča o onima koji bježe i onima koji ostaju". Lila i Lenu više nisu djeca, njihovi su problemi narasli na mjeru odraslih, što znači da je klasni aspekt, kojim je ova saga natopljena od početka, znatno naglašeniji nego u periodu koji je prikazivao njihovo djetinjstvo u surovom poslijeratnom Napulju. Zbog stupnja obrazovanja, koje je u ono doba još uvijek figuriralo kao mehanizam izvlačenja iz gliba siromaštva, njihovi se putevi razilaze, istovremeno i kolidirajući i utječu im na odnos u kojemu jedna drugoj reflektiraju sliku života koji su mogle živjeti da nisu bile tako temeljito određene i jedna drugom, i okolnostima odrastanja. Dok se Lila doslovno bori za golu egzistenciju, skrivajući se od bivšeg muža i radeći u jezivim uvjetima u tvornici suhomesnatih proizvoda, Lenuini su problemi buržujske naravi – ona se bavi potragom za vlastitim identitetom, preispitujući svoje kapacitete i boreći se s nesigurnošću i egom, demonima koji joj šapuću kako nije dovoljno talentirana da bude spisateljica, dovoljno pametna da radi na sveučilištu, ili dovoljno dobra da se svidi svojoj djetinjoj ljubavi. Filmski se jezik ove vrlo vjerne adaptacije također mijenja s kronotopom i kontekstom pa je, nakon referiranja dosadašnjeg redatelja Saverija Costanza na talijanski neorealizam u prvoj te francuski novi val u drugoj sezoni, novi redatelj Daniele Luchetti odlučio nastaviti s referencama na kinematografske struje perioda koji prikazuje i prepustiti se autorskim slobodama proizašlim iz novog Hollywooda sedamdesetih. Prekrasno i sugestivno odigrana i režirana, istovremeno okrutna i nježna, naturalistična i magična, "Genijalna prijateljica", bez pretjerivanja, spada u jednu od najljepših adaptacija književnosti u povijesti televizije.
Yellowjackets (Showtime)
Zasićeni bi gledatelj lako mogao frknuti nosom na ovu seriju koju kritika opisuje kao mješavinu "Gospodara muha" i "Losta" misleći da se radi o nečemu stoput viđenom. Premda u narativnom smislu tome možda i jest tako, njezina se posebnost očituje u pomacima kojima obiluje na svakoj svojoj razini. Priča teče u dva vremenska rukavca, u devedesetima i danas. U središtu jedne narativne linije nalaze se djevojke, srednjoškolske nogometne zvijezde koje na putu na prvenstvo u Kanadu dožive avionsku nesreću i devetnaest su se mjeseci u kanadskim vrletima prisiljene boriti za goli opstanak, dok u drugoj pratimo preživjele, sada već sredovječne žene, povezane strašnom, nerazriješenom traumom i tajnama koje ih i dalje proganjaju i ometaju u normalnom životu. Priča je krvava i brutalna, onakva u kakvoj smo navikli gledati muške likove, ali ne i ženske, pa to subvertiranje ženskih uloga pruža dosta feminističkog emancipatorskog potencijala i drsko se poigrava s dominantnim narativom o krhkoj ženi, ili o ljepoti ženskog prijateljstva. Ova je brutalna, ali i zabavna pripovijest o sazrijevanju i preživljavanju djelomično i psihološki horor u kojem se mnogo toga odvija i u podtekstu. Premda se može doimati samo kao puka zabava, gledatelju koji je odrastao u devedesetima, posebno ovdašnjem, ova priča može personificirati i vlastito sazrijevanje u nenormalnim, ratnim okolnostima, i osvijestiti važnost razrješavanja traume koja mu je suzila svijest. Posebnu joj privlačnost daje zvjezdani odabir glumica koje su se proslavile u devedesetima, poput Melanie Lynskey, Christine Ricci i Juliette Lewis, kao i sjajno sparivanje s njihovim mladim pandanima. Kao šlag na tortu, u pozadini joj je najbolji soundtrack koji se u serijama mogao čuti u dosta vremena, brižno prilagođen situacijama koje začinjava tako da proizvodi gorko-slatko reminisciranje mladosti proživljene u devedesetima.
