Kaotično stanje u domaćim zemljišnim knjigama, gdje su na mjestu sadašnjih vlasnika upisana imena decenijama pokojnih predaka, konačno bi se moglo biti dovedeno u red. Od ljeta 2023., na širem području Hrvatske započeli su postupci osnivanja, obnove i dopune zemljišnih knjiga za određene katastarske općine.
Postupak osnivanja zemljišne knjige za katastarsku općinu provodi se kada zemljišta nisu upisana ni u jednoj zemljišnoj knjizi. To se posebno odnosi na dijelove Hrvatske gdje je vođen samo katastar, ali ne i zemljišne knjige. Dio je to Višegodišnjeg programa katastarskih izmjera građevinskih područja za razdoblje od 2021. do 2030. Drugim riječima, država se uhvatila u koštac s uređivanjem vlasništva u zemljišnim knjigama i s usklađivanjem s katastrom, odnosno sa stvarnim stanjem.
Bez upisa vlasništva u zemljišnim knjigama, nitko ne može raspolagati svojom imovinom kako bi htio. Osim pravne nesigurnosti, nasljednik ili nasljednica određene nekretnine vlasnici su samo po običaju, prema liniji nasljeđivanja i prema posjedu. Bez uređenih zemljišnih knjiga ne može se ni trgovati nekretninom. Pretežno ruralni krajevi prednjače u toj nesređenosti. Ovim programom obuhvaćeno je oko 600.000 hektara zemljišta i nekretnina u građevinskim područjima.
Zagrebačka odvjetnica Nevenka Mrčela pozdravlja osnivanje zemljišnih knjiga u režiji države jer smatra da će se tako smanjiti broj sporih parničnih postupaka dokazivanja vlasništva. Primjerice, prije nego što jedan takav spor uopće započne, ona kao odvjetnica u sustavu mora pronaći sve ljude koji su upisani na određenu nekretninu. Često se dešava da čak ni njene stranke ne znaju tko su svi ti ljudi ni da li su među živima. Uvjerenja o prebivalištu vlasnika mora tražiti na policiji, pretraživati matične knjige umrlih i dokazivati pravni interes. To je poznato svima koji su se upuštali u ovakve procese. Mrčela govori da konfuzna situacija u zemljišnim knjigama datira još od 1940-ih.
- Odnos prema vlasništvu u prošlosti je bio nonšalantan. Ljudi nisu prenosili vlasništvo ugovorima, nego bi kupili ili naslijedili. Često nisu ni sklapali kupoprodajni ugovor, a ako i jesu, nisu ga nosili u zemljišne knjige. Na svaki prijenos se plaćao porez. Zadnji normalni upisi su bili za vrijeme Kraljevine Jugoslavije. Kasnije je došla nacionalizacija, pa je sve bilo društveno vlasništvo i nije ni bilo važno šta je čije. Zato to danas izgleda ovako: umro je Stipe i svi znaju da je kuću naslijedio najstariji sin Jure. I tako je umjesto Jure, desetljećima upisan njegov pokojni čukundjed, ne čak ni otac - pojašnjava Mrčela raširenu pojavu. Ona je nekim svojim strankama savjetovala da sačekaju obnovu zemljišnih knjiga zbog jednostavnijeg upisa.
- Ovo je jako dobra stvar jer stranka za sređivanje vlasništva ne snosi troškove, ne gubi vrijeme i energiju. Država to radi umjesto ljudi. To je jedini način da se to riješi. Onaj tko misli da predloženi upis nije pravilan, uvijek ima pravo uputiti žalbu. Sud pita "jesi li ti vlasnik, jesam, koristiš li to, koristim", svi to potvrde, oni upišu. Ne traže se svi dokumenti koje traži sud u parničnom postupku - govori Mrčela.
Konfuzna situacija datira još od 1940-ih – Nevenka Mrčela
Srpsko narodno vijeće pozvalo je sve zainteresirane da obave uvid u svoje zemljišno-knjižno stanje, da se aktivno uključe i time doprinesu zaštiti svoje imovine. Voditeljica Pravnog odjela Jelena Borić kaže da je putem interneta najlakše provjeriti stanje nekretnine. A tko nije vičan pretraživanju, SNV-ovi pravnici mu mogu pomoći u tome.
- Ukoliko se ustanovi da vlasničko-pravni status nekretnine ne dogovara stvarnom, građane upućujemo na odvjetnike ili javne bilježnike koji su ovlašteni za provođenje zemljišno-knjižnog postupka. Pri tome je neophodno da građani prikupe sve dokaze koji potkrepljuje tvrdnju da je određena nekretnina njihova te da ih predoče odvjetniku ili javnom bilježniku radi ispravke netočnog upisa u zemljišnoj knjizi. Za ovaj poduhvat, možemo ga tako nazvati jer se radi o brizi za nekretninu koja je u pravilu naslijeđena od generacija predaka i rezultat zajedničkog rada i stvaranja, postoji vremenski rok unutar kojeg se prigovori mogu podnositi. Ukoliko propuste prigovoriti netočnom upisu, potencijalnim vlasnicima preostaju skupi i neizvjesni sudski postupci da bi dokazali da je nešto uistinu njihovo - napominje Borić. Ponuđeni rok za upis na nekim mjestima je tri mjeseca, negdje šest, a negdje godinu dana. Prijave i prigovori podnose se općinskim sudovima elektroničkim putem.
Područje katastarske općine Drežnica nadaleko je poznato po rasulu u zemljišno-knjižnom upisu. Stare zemljišne knjige su čudnovatom odlukom Županijskog suda u Karlovcu, 1996. stavljene van snage. Đorđe Tomić, predsjednik tamošnjeg Mjesnog odbora, smatra da program obnove zemljišnih knjiga neće ništa dobro donijeti jer su izmiješane parcele. Nakon prvobitnog roka za ulaganje prigovora od tri mjeseca, rok je produžen na godinu dana. Smatra da će mještani izgubiti jednu trećinu zemljišta ako knjige budu sređene po ponuđenom modelu.
- Drežničani su za sve troškove parnica u zadnjih 25 godina potrošili sigurno nekoliko miliona kuna. Naše zemljišne knjige i dalje su na tavanu suda u Ogulinu. Svu općenarodnu imovinu koju su naši pradjedovi koristili, automatizmom su prepisali na Hrvatske šume, tamo gdje je šuma, a gdje nije, tu se upisala Republika Hrvatska. Nešto ljudi se prijavilo za nove zemljišne knjige, drugi nisu informirani. Ne brinem se za ljude koji su u Drežnici, ali Drežničana ima do Novog Zelanda, na svim kontinentima. Moja štala se po novome vodi na ime moje komšinice koja od 1990-ih ne živi u Hrvatskoj. Kuća njenih stričeva je isto zavedena kao da je ona vlasnik. Nakaradno su napravljene te izmjere. Ima čak primjera gdje je parcela na kojoj je kuća manja od opsega zemljišta. Parcela je 10 sa 8 metara, a kuća je 14 sa 10 - navodi Tomić.
Zbog delikatne situacije Drežničani su se obraćali bivšim predsjednicima Stjepanu Mesiću i Ivi Josipoviću, SNV-u i drugim institucijama. Naš sugovornik tvrdi da su njihovi preci koji su naselili Drežnicu, svoju zemlju kupili. Ona im nije darovana, kao što je slučaj na drugim mjestima.
- Apsurdno je da oni koji su već kupili zemlju budu bez zemljišnih knjiga, a svi oko nas imaju knjige. Specifično je da smo bili najveća crkvena općina u bivšoj državi. Naša crkva nema nikakve svoje imovine. A kada se jednom knjige formiraju, onaj ko se nije upisao, taj mora na sud. Najviše će dobiti RH i Hrvatske šume. Naši mladi su oštećeni, ne mogu se javiti na europske fondove za poljoprivredu jer nisu vlasnici nego posjednici. Ljudi su prisiljeni da se odreknu svoga - zaključuje Đorđe Tomić.
