Zbog čega ste tužili Zdravka Mamića i na kraju dobili spor?
Zdravko Mamić je u radijskoj i TV emisiji, brojeći mi krvna zrnca, poručio da građani srpske narodnosti ne bi smjeli, zbog svog nacionalnog podrijetla, tj. zbog svojih ‘krvnih zrnaca’, obnašati funkciju ministra u Vladi RH, odnosno nijednog ‘važnog ministarstva’. Takva tvrdnja podrazumijeva da hrvatski građani srpske narodnosti posebice ne bi smjeli obnašati ni neku drugu političku funkciju višu i važniju od ministarske, npr. funkciju predsjednika Sabora, Vlade, a o predsjedniku države da i ne govorim. Takve izjave, posebno na način kako su izgovorene, uzrokuju neprijateljsko, ponižavajuće i uvredljivo okruženje prema građanima srpske narodnosti, i to isključivo na osnovu njihovog nacionalnog podrijetla. Te tvrdnje predstavljaju povredu dostojanstva svih pripadnika srpske nacionalne manjine, ali i svih hrvatskih građana, bez obzira na njihovu nacionalnost, kojima je stalo do vladavine prava i načela jednakosti pred zakonom. Kao građanin, liječnik i političar socijaldemokrat smatram da sam dužan pridonijeti takvom društvenom okruženju u Hrvatskoj u kojem nitko nikad neće biti diskriminiran i vrijeđan, ponižavan ili zastrašivan zbog svoje nacionalnosti, vjere, spola ili seksualne orijentacije. Zato sam i podnio tužbu i presretan sam što je pravomoćnom presudom Mamić proglašen krivim jer je počinio diskriminaciju uznemiravanjem na osnovi nacionalnog podrijetla.
Kako će vam nadoknaditi učinjenu štetu?
Presuda je pravomoćna, Mamić je svojim uobičajenim bravurama na sve načine pokušavao izbjeći ruku pravde, ali u tom nije uspio. Zajedno sa svojom odvjetnicom Vesnom Alaburić pokrenuo sam parnični postupak te nismo tražili nikakvu novčanu satisfakciju i postavili smo cijelu tužbu na općoj diskriminatornoj osnovi, jer smo željeli poslati poruku hrvatskom društvu da je obaveza svih nas boriti se protiv svakog oblika diskriminacije. Nisam bitan ja, nego svi koji se osjećaju s pravom diskriminirani, jer ih se napada i vrijeđa zbog nacionalnosti ili vjerske pripadnost. I u tome smo uspjeli, zbog čega sam jako sretan. Mamić je kriv zbog diskriminacije na osnovi nacionalnog podrijetla, takva presuda i njen značaj u borbi protiv diskriminacije je najveća nagrada za mene, ali i sve nas koji se borimo da u Hrvatskoj postoji društvo jednakih šansi. Presuda mora biti objavljena na radiju i sve troškove snosi Mamić.
Što presuda pokazuje?
Možda sam idealist, ali ova presuda ima dalekosežno značenje i siguran sam da će svi prije nego krenu s istupima u kojima omalovažavaju nekog zbog nacionalne, vjerske pripadnosti ili spolne orijentacije dva puta razmisliti. Takva vrsta javnog govora ima izrazito negativne psihološke, političke, kulturološke i socijalne učinke na pojedinca, njegovu obitelj i sve članove društvene skupine kojima ti pojedinci pripadaju. Takav javni diskurs šteti društvu u cjelini, jer širenje mržnje i nesnošljivosti prema drugim članovima društva potiče stvaranje ‘kulture mržnje’ i okruženja u kojem su diskriminacija onih koje većina percipira kao ‘druge i drugačije’, pa čak i nasilje prema njima ne samo ‘normalni’ nego i društveno poželjni, što može dovesti do ozbiljnih društvenih sukoba. Nadam se da je ova presuda mali korak za veliku promjenu u odnosu većine prema manjinama po bilo kojoj osnovi, nacionalnoj, vjerskoj, spolnoj…
No ljude stalno diskriminiraju zbog nacionalne pripadnosti.
Nažalost, svakodnevno se susrećemo s diskriminacijom. Pripadnici nacionalnih manjina, posebno srpske narodnosti, teže nalaze posao, stalno su pod povećalom, pa i tjednik Novosti neki bi spalili, a novinarima bi zabranili da pišu. Radijskim i TV urednicima, voditeljima na HRT-u zabranjuje se da misle svojom glavom, zamjera na postavljenim pitanjima i komentarima, pri čemu se posebno ističe njihova nacionalna pripadnost. U sabornici zapjenjeni polupismeni desničari poručuju manjinama da odu iz Hrvatske, iako je domovina svih građana bez obzira na njihovu nacionalnu ili vjersku pripadnost.
Kakvo je hrvatsko društvo danas s obzirom na sve glasniju desnicu?
Hrvatska danas nije ni društvo pravde ni društvo jednakih šansi, a diskriminacija manjina, posebno od dijela konzervativnih desničarskih skupina koju predvode katotalibanske ‘uimeobiteljske’ udruge, HBK, a po najnovijem istupu oko Istanbulske konvencije i dio, istina mali, HAZU-a, poprima zabrinjavajuće razmjere. Usuđujem se to nazvati udruženim nazadnjačkim konzervativnim poduhvatom HAZU-a i HBK-a u režiji Željke Markić i sličnih Vigilare tipova. Protiv toga se možemo boriti samo obrazovanjem za građansko društvo i demokraciju.
S obzirom da postoje vidljivi trendovi radikalizacije mladih vezan uz nacionalni i religijski identitet, u smislu isključivih stavova prema drugačijima, bez obzira da li se radi o nacionalnim manjinama, rodnom identitetu ili seksualnoj orijentaciji, te da mladi u Hrvatskoj postaju sve zatvoreniji u uski nacionalni religijski konstrukt, jedino obrazovanje može pomoći razvoju hrvatskog društva u kojem neće biti diskriminacije. Vjeronauk i uplitanje konzervativnih katotalibana u kreiranje nastavnog programa tome ne doprinosi, dapače odmaže.
