"Dobila sam otkaz čim sam šefu rekla da sam trudna."

"Kad sam išla na bolovanje zbog bolesti djeteta, dobila sam prigovor da bi već bilo dosta tih bolovanja. Neka dam djeci nešto za jačanje imuniteta!"

"Odjednom te maknu s popisa za povišicu jer ideš na porodiljni. Kad se vratiš na posao počinješ s dna, kao da si tek počela raditi."

Ovo su samo neka od iskustava koje su žene podijelile s Centrom za edukaciju, savjetovanje i istraživanje (CESI), nevladinom organizacijom koja stoji iza tekuće kampanje o neravnopravnom položaju žena u svijetu rada. Kampanja dolazi ususret dugoočekivanim izmjenama Zakona o radu, koji se zadnji put mijenjao 2014. godine.

Anamarija Tkalčec, voditeljica programa Socijalna pravda i jednake mogućnosti pri CESI-ju, i Lana Kučer, suradnica na istom programu, zajednički su nam objasnile da su unutar kampanje pod nazivom "Nije u redu u uredu!" pokrenule i peticiju za bolju zaštitu trudnica i osoba koje koriste rodiljni ili roditeljski dopust jer ih postojeći Zakon o radu od otkaza štiti samo 15 dana nakon prestanka tih uvjeta.

- Kako prema dostupnim istraživanjima oko 55 posto trudnica i rodilja ostaje bez posla, pokazalo se da se postojeća odredba i rok od 15 dana nisu adekvatni. Ona se u praksi krši, ali i zbog kratkog roka zaštite, ne ostvaruje svoju svrhu zaštite ove specifične i ranjive skupine. Zato tražimo da se navedeni rok produlji na minimalno godinu dana kako bi se osigurala veća pravna i financijska sigurnost roditelja - ističu Tkalčec i Kučer, a dodaju i da će se u nastavku projekta nastaviti zalagati za poboljšanje svih odredbi Zakona koje utječu na ostvarenje rodne ravnopravnosti na radnom mjestu.

CESI već deset godina ima besplatno pravno savjetovalište koje pomaže ženama u ostvarenju radnih i socijalnih prava te vodi internetski portal Radnica.org. Diskriminacija se na tom polju, kažu naše sugovornice, najčešće manifestira kroz otkazivanje ili neobnavljanje ugovora o radu zbog trudnoće ili majčinstva, premještanje na radna mjesta s nepovoljnijim uvjetima rada, nemogućnost napredovanja pri povratku s rodiljnog ili roditeljskog dopusta, kao i nerazumijevanje pitanja usklađivanja privatnog i poslovnog života.

- Poseban aspekt ove diskriminacije žena čine uznemiravanje i spolno uznemiravanje -nastavljaju one.

Česta pojava su i negativni i neprimjereni komentari o majčinstvu te "nezakonita pitanja o planiraju obitelji" pri zapošljavanju. Slične pritužbe kao udruga CESI zaprima i pravobraniteljica za ravnopravnost spolova. Prema njenom posljednjem godišnjem izvještaju, najviše prijava, čak 48,5 posto, vezano je uz područje rada, zapošljavanja i socijalne sigurnosti. Između ostalih, pravobraniteljici se obratila žena koja smatra da je diskriminirana temeljem spola i dobi na svom radnom mjestu u medijskoj kući kao javnom servisu, odnosno da je premještena s radnog mjesta voditeljice u emisiji i zamijenjena sa ženskom osobom mlađe životne dobi, "za razliku od muških voditelja koji su s obzirom na svoju dob i spol zadržani na istim radnim mjestima".

Tu je i medicinska sestra zaposlena u jednoj kaznionici koja se požalila da je žrtva višegodišnjeg spolnog uznemiravanja i nametljivog ponašanja jednog zatvorenika, a da joj pri tom ustanova u kojoj je zaposlena nije osigurala učinkovitu i pravodobnu zaštitu. Zbog spolnog uznemiravanja policijskih službenica pravobraniteljica je zaprimila anonimnu pritužbu na postupanje načelnika jedne postaje granične policije. No kada je radi detaljnih provjera navoda i poduzimanja mjera nadležnoj policijskoj upravi uz zahtjev za istragom dostavljena kopija anonimne prijave, iz dostavljenog očitovanja nadležne policijske uprave, izvijestila je pravobraniteljica, "proizlazilo je da isti nisu izvršili provjere niti jednog navoda iz anonimne pritužbe, već da su samo načelniku omogućili kompletan uvid u prijavu, te njegovo opovrgavanje svih optužbi uzeli kao dovoljan dokaz".

Anamarija Tkalčec i Lana Kučer tvrde da, bez obzira o koliko niskoj ili visokoj radnoj poziciji se radilo, ako se osoba nađe u diskriminatornom položaju, to je "jednako teško i mučno". Pritom je dokazivanje diskriminacije izuzetno težak proces.

- U našem radu primjećujemo da iako radnice odmah prepoznaju diskriminaciju, i dalje ih manji broj to prijavljuje nadležnim tijelima. Razlozi koje navode za to su nepovjerenje u pravosudni sustav i institucije, strah od otkaza i mobinga, nepoznavanje vlastitih prava. Često navode i kako žele izbjeći dodatan stres koji će im time biti prouzročen - objašnjavaju one.

Poslodavci koji bi, smatraju naše sugovornice, trebali kreirati "politike i sustave koji će biti rodno osviješteni i okruženje u kojem će diskriminacija biti neprihvatljiva", često ne pokazuju spremnost za rješavanje ovih problema te je uočeno da u kompanijama najčešće ne postoje ili se ne provode politike i postupci koji bi detaljnije uređivali pitanje zaštite od diskriminacije. Stoga smatraju da je potrebno kontinuirano osvještavati poslodavce o ovim problemima te im ponuditi alate kako bi se spriječilo da do ovakvih situacija dolazi, ali i da je isto tako važno "adekvatno sankcionirati one koji krše zakone". Dodaju i da država također u svemu ima veliku odgovornost jer "na nacionalnoj razini nema politike koje bi se sustavno bavile pitanjem usklađivanja privatnog i poslovnog života, a kojima bi se dao jasan smjer poslodavcima kako smanjiti diskriminatorne prakse koje pogađaju prvenstveno žene".

Do sada je peticijom koju je pokrenuo CESI skupljeno više od 16.000 potpisa. Po završetku kampanje uručit će prikupljene potpise Ministarstvu rada, mirovinskog sustava, obitelji i socijalne politike kako bi se u predstojećim izmjenama Zakona o radu provele "nužne izmjene koje će doprinijeti tome da naše društvo postane ravnopravnije i pravednije".

Da bi se unaprijedio položaj žena na tržištu rada, važno im je da s time upoznaju javnost i uključe "što više različitih aktera poput radnika i radnica, poslodavaca, nevladinih organizacija, sindikata, političkih stranaka, ali i sve građane i građanke". Kampanji CESI-ja su se pridružili i neki poslodavci ,"koji su prepoznali rodnu ravnopravnost kao vrijednost koju provode i žele promicati u svojim kompanijama".

- Samo kontinuiranim radom u ovom području kroz edukacije, pružanje podrške radnicima i radnicama te poboljšanje zakonodavnog okvira možemo unaprijediti ostvarenje načela rodne ravnopravnosti - zaključuju naše sugovornice.

 

Tekst je izvorno objavljen u mjesečnom prilogu Novosti Nada - društvenom magazinu Srpskog demokratskog foruma