Kninski likovni salon, pokrenut još 1986. godine, ponovno je uspostavljen 1999. u Beogradu, kako bi slikari i kipari iz Hrvatske, Srbije, BiH i Crne Gore imali priliku kroz stvaralaštvo izraziti svoju tradiciju i nostalgiju za krajem koji su napustili. Preimenovana u Krajiški likovni salon te u organizaciji SKD-a Zora i Udruženje Srba iz Hrvatske, ta je manifestacija ove godine u beogradskom Železničkom muzeju okupila radove 130 umjetnika, što akademski obrazovanih a što amatera. Među izlošcima su i radovi sudionika Likovne kolonije Manastira Krka, čijoj je 25. godišnjici Salon posvećen.

- Krajiški likovni salon jedno je od najbitnijih kulturnih događanja Srba iz Krajine, on svjedoči o našoj opstojnosti i korijenima te duhovnim i stvaralačkim vrijednostima - ističe Milojko Budimir, jedan od organizatora.

Koliko su radovi izvedeni u različitim tehnikama vezani uza zavičajne teme, govore i njihovi nazivi: ‘Traktor iz Oluje’, ‘Opstanak ili bitisanje’, ‘Tri bora’, ‘Medaljon’, ‘Ličke padalice’, ‘Most na Savi’. Da je rodni kraj snažno motivirao umjetnike, potvrđuje slikar Zdravko Mirčeta.

- Krajiški salon je više od izložbe, on iskazuje ljubav i čežnju prema nečemu što smo izgubili. Na većini slika se prepoznaje ta nekadašnja krajiška atmosfera koja nam danas nedostaje. Salon okuplja sve koji žele pamtiti i čuti ono što će s odlaskom jedne generacije pasti u zaborav. Predstavljeni umjetnici ovjekovječuju prošlost i sadašnjost Dalmacije, Zagore, Like, Korduna, Banije – kaže Mirčeta, podsjećajući na to da su iz spomenutih krajeva i umjetnici bez kojih ne bi bilo moguće napraviti nijedan ozbiljniji pregled srpske umjetnosti i kulture. Organizatore posebno raduje veliko zanimanje beogradske javnosti za Salon.

- Samo se na otvorenju okupilo oko 400 posjetilaca, a po nekima smo i među najposjećenijim ovogodišnjim likovnim izložbama u gradu – kaže Mirčeta. Otkriva nam kako su ovogodišnji izlošci Salona u svjetlijim bojama i s vedrijim temama i motivima od prijašnjih; vidi u tome nagovještaje optimizma, moguće nove načina života i duha generacija koje dolaze, kao i zacjeljivanje rana devedesetih.

- Možda je tome pridonijela sve veća vremenska i prostorna udaljenost umjetnika od zavičaja, ali dobro je da je vrijeme crnila i oplakivanja prošlo. Zbog zdravlja duše, potrebno je gledati pozitivnije na svijet. Umjetnost treba spajati ljude dobrog srca, pa bi bilo lijepo da se Salon ponovno održi i u Kninu: to bi bio snažan simbol novih vremena i novog života – zaključuje Mirčeta.

Na Salonu se dodjeljuju i nagrade, pa su tako ovogodišnja priznanja pripala mladoj umjetnici Minji Čvorić, a Srebreni prsten Milošu Kordiću. Iz Beograda će postav 19. izdanje ove važne manifestacije otići za Vršac, Zrenjenin, Pančevo, Trebinje i Banjaluku. Nažalost, još uvijek se, usprkos snažnoj želji i organizatora i sudionika, neće vratiti u svoju ‘kolijevku’, odnosno onamo gdje je sve započelo. Knin će još pričekati na ovaj događaj, iako je kulturni i umjetnički život toga grada već desetljećima u zamiranju.