Ljubav
Ljubavi ima posvuda. Povijest ljudskog stvaralaštva ispunjena je različitim iskazima emotivne privrženosti nekome ili nečemu: uspjelim, predivnim, osrednjim i katastrofalnim. No ljudi stoljećima imaju potrebu izražavati ljubav slikanjem, pisanjem pjesama, pisama, mailova, SMS poruka, romana, urezivanjem poruka po klupama, trajnim ili privremenim ispisivanjem imena i simbola po svome tijelu... U odlukama ustavnih sudova ljubav se obično nije iskazivala. Ili možda jest, ali šifrirano, prikriveno, između redaka. Najjednostavnije, misija ustavnosti jest sputavanje vladarske samovolje, a ne izražavanje sentimenata bilo kakve vrste. Onda se pojavio Miroslav Šeparović. Ustavni je sud, kako čitamo u medijima, rutinski odbio najfriškiji naramak zahtjeva za ocjenu ustavnosti epidemioloških mjera uvedenih u studenome i prosincu prošle godine. Tražena je ocjena ustavnosti koječega – od odluke o ograničavanju okupljanja na misama i pogrebima do 25 osoba, preko zabrane održavanja sportskih takmičenja i treninga nekih kategorija sportaša, do zabrane rada ugostiteljskih objekata i teretana. Konačno, zatražena je i ocjena ustavnosti načina donošenja mjera. Sve je to dobri i prema potrebama vlasti tradicionalno uviđavni Ustavni sud odbio, odnosno, zaključio da su odluke državne vlasti u milimetar usklađene s Ustavom. Kao što se i ranije događalo u aktualnom sazivu Ustavnoga suda, odluke su donesene većinom glasova, a dio sudaca napisao je suprotna izdvojena mišljenja. Gdje je tu ljubav? U još jednom izdvojenom mišljenju čiji je autor eminentni Šeparović, inače predsjednik Ustavnog suda. Samo što je za razliku od ostalih izdvojenih sudaca, on sastavio "podupiruće izdvojeno mišljenje" na ravno 11 stranica i u njemu je obrazložio zašto je podržao stajalište o ograničenju broja sudionika vjerskih obreda na 25. Pritom je, informira nas dnevna štampa, citirao Ustav, Evropsku konvenciju o zaštiti ljudskih prava, praksu Vrhovnog suda SAD-a, njemačkog Saveznog ustavnog suda, ali i izjave i dokumente najvećih autoriteta Katoličke crkve. Da, u odluci Ustavnoga suda. Zabilježio je što bogobojazni, što zaljubljeni Šeparović, da je papa Franjo u više navrata apelirao na vjernike da drže razmak, pozivao se na medije koji su svjedočili da se papa u susretima s vjernicima ponašao "gotovo kao neki redar", citirao papinu izjavu u kojoj poziva da se slijede primjeri dobrih građana, ali i pravila "koja su donijele vlasti, što će doprinijeti suzbijanju pandemije". Šeparović je, čitamo, detaljno prenio i mišljenje Hrvatske biskupske konferencije o sprječavanju pandemije covida-19. Konačno, kakva bi to zabava bila bez Komisije Iustitia et Pax, citirao je i njezinu izjavu "Pandemija bolesti covid-19, ispit solidarnosti i bratstva". Šeparović je, očito, zaljubljen. Voli papu, voli Crkvu, ispisuje im dirljive ljubavne poruke na marginama ustavnih odluka i živa je šteta što je još jedna hrvatska sudbina tako ludo protraćena na pravo, umjesto na predano služenje Svevišnjem.
Cijepljenje
Cijepljenje protiv covida-19 ne ide najbolje kod onih za koje se vjerovalo da će među prvima pojuriti nabosti se na igle, jer su najizloženiji zarazi. Kod zdravstvenih radnika, naime. Službeni podaci vele da ih se u Hrvatskoj cijepilo 55,8 posto. Više od 40 posto cijepljenih prije mjesec dana, manje od željenih 70 posto. Sad još malo brojki: dvije trećine primilo je drugu dozu, povećava se broj cijepljenih medicinskih tehničara i sestara, na nekim odjelima cijepljeno je i do 90 posto liječnika. Navodno je sve bolji odaziv i u domovima za starije. U Hrvatskoj je tokom pandemije umrlo dvoje liječnika, a bilo ih je zaraženo 2600. Problem cijepljenja zdravstvenog osoblja, dakako, nije ekskluzivno hrvatski. U Velikoj Britaniji čak razmišljaju da im odrede obavezno cijepljenje.
Pustoš
Kako država obnavlja Baniju? Kako može, tvrde upućeni, no podaci koji stižu s terena upućuju na zaključak da je katastrofalni potres potaknuo novu turu iseljavanja. Petrinja je, čitamo, ostala bez 105 učenika, koliko ih se ispisalo iz tri osnovne škole od prosinca do danas. Ravnatelj jedne petrinjske škole posvjedočio je kako se svakog tjedna netko od učenika odseli. Obitelji ih vode posvuda, dalje po Hrvatskoj, u Bosnu i Hercegovinu, Njemačku, Austriju... Uglavnom, u Petrinji je najgore. Ili najbolje, uzmete li u obzir činjenicu da će ispisana djeca, vjerojatno, živjeti u boljem ambijentu.
Stan
Ivan Penava, vukovarski gradonačelnik i popriličan Hrvat, zadnjih se dana žali na medijski tretman nakon što se otkrilo da su mu roditelji na njega i sestru prebacili dvije kuće u Vukovaru. Prije nego što su dobili državni stan kao stambeno nezbrinute osobe. Uz to, Penavini su roditelji imali i imaju kuću na Visu, no nju država smatra kućom za odmor i, kao takva, ona je po službenom stajalištu Republike Hrvatske neuseljiva. Hrvatska je zaista zemlja tisuću mogućnosti. Nevolja je što ih većina nije zdravorazumska.
Istok
I, na koncu, informacija o sukobima na desnici u Vukovaru i okolici. Nakon što je Penava napustio HDZ, ovih je dana iz te stranke – ili šta je to – otišao dožupan Josip Dabro, a nedavno iznenada i Damir Juzbašić, čelna osoba Ravnateljstva za robne zalihe. On je prije samo četiri mjeseca postao predsjednik županjskog HDZ-a, a sada ga je napustio i to, kako je rekao, s grupom "razočaranih i iziritiranih ljudi". Prvi HDZ-ovac Vukovarsko-srijemske županije, ministar obrane Mario Banožić, veli da im odlasci neće naštetiti. Bude li to istina, ova vijest nema dobrih elemenata, jer desnica se konsolidira, a HDZ ne slabi.
