Oči i uši svijeta već su desetljećima uprte u nebo u nadi da će biti otkriven neki signal koji bi pokazao da nismo sami u nama vidljivom dijelu svemira. Za sada nismo ulovili takav znak i, po svemu sudeći, vrlo su male šanse da se situacija promijeni. Istovremeno ostaje činjenica da je Homo sapiens ostao sam na Zemlji kao jedini preživjeli predstavnik nekoliko ljudskih vrsta. Neki su direktni preci, a neki bliski ili malo udaljeniji srodnici.
Naši bliski srodnici bili su Homo habilis, Homo rudolfensis, Homo erectus, Homo antecessor, Homo heidelbergensis, Homo floresiensis (nazvan i hobit), Homo neanderthalensis i Homo naledi koji je posljednji otkriven. Mnogi od njih živjeli su u istom vremenu kad i Homo sapiens, neki i do prije 40 tisuća godina.
Pored njih postojale su i brojne vrste srodne ljudskim vrstama. One su živjele u dalekoj prošlosti kada još Homo sapiens nije postojao. Ono što nije bilo jasno jest da li su te vrste dijelile isti prostor u istom vremenu i da li su se sretale. Fosilni ostaci tih različitih vrsta ljudi pronađeni su na raznim mjestima u vrlo širokim područjima i porazbacani su, prema istraživanjima, u razdobljima od nekoliko tisuća godina. To je ukazivalo na mogućnost da su možda različite vrste ljudi živjele istovremeno i da su mogle dolaziti u doticaj jedne s drugima.
Fosilni otiska Parathropus boiseija u sjevernoj Keniji (Foto: Kevin G. Hatala/REUTERS/PIXSELL)
Ima tome tri godine, u na sjeveru Kenije uz obalu jezera pronađene su stope dvije vrste ljudi, utisnute prije kojih milijun i po godina. Po stanju tragova jasno je vidljivo da su stope nastale u razmaku od nekoliko sati ili dana. Također je ustanovljeno, prema podacima krajem studneog objavljenim u radu u časopisu Science, da je jedne otiske stopala ostavio Homo erectus. On je naš neposredni predak.
Druge stope utisnule su noge nešto udaljenijeg rođaka koji se zove Paranthropus boisei. Otisci jasno pokazuju karakteristike stopala i način kretanja tih individua. To je prvi nedvojben pokazatelj da su različite ljudske vrste dijelile isti prostor i isti vremenski okvir. Ono što ne znamo jest u kojoj su mjeri, ako uopće, međusobno bili u kontaktu. S obzirom na to da je Homo erectus naš predak, znamo da je on preživio, dok su ostale vrste nestale.
Ostaje nepoznanica što je dovelo do nestanka ostalih vrsta ljudi i njihovih srodnika. Je li ih Homo sapiens iskorijenio u borbi za hranu i teritorij, ili su ih promijenjeni klimatski uvjeti gurnuli u nestajanje. Ili su, vjerojatno, oba faktora bila u igri.
I tako, dok gledamo u svemir, tražeći neke druge "ljude", zaboravljamo da smo kao vrsta hominida ostali sami. Zaboravljamo često da uz nas postoje i druge vrste živog svijeta čiji habitat nesmiljeno uništavamo, ne razumijevajući da tako uništavamo i sebe. Svijet krojimo po sebi i svojim potrebama, a zapravo ne znamo tko uistinu jesmo.
