Svakog jutra za oseke, starac je dolazio na plažu i u more vraćao nasukane morske zvijezde kako bi im spasio život. Jednoga jutra zastao je neki prolaznik i nakon što je shvatio što starac radi, reče: ‘To što radite je besmisleno i nevažno, pa ovdje su stotine tisuća zvijezda, spasiti možete samo neke!’ Starac prema strancu ispruži ruku u kojoj se nalazila zvijezda i prije nego što ju je bacio u more, odgovori: ‘Ali, njoj nije ni nevažno, ni besmisleno!’

Ovog tjedna, nekoliko stanovnika Banije dobilo je od Srpskog narodnog Vijeća pakete humanitarne pomoći, pa je tako nastavljena već ustaljena praksa posjeta i darivanja najsiromašnijih mještana. Oni kojima je potrebna ovakva vrsta pomoći uglavnom žive u raseljenim selima i zaseocima Banije, daleko od cesta, liječnika, trgovine i činovničkih kancelarija, ali nađe ih se i u gradovima.

Usred Gline, na adresi Ante Kovačića 15, u stambenoj zgradi, jedna iznad druge, žive sestre Tomić, Dušanka (68) i Desanka (65). Obje su čitav radni vijek provele u glinskoj Pamučnoj predionici, tamo zaslužile i dobile svaka svoj stan. Oluja ih je otjerala, a kad su se vratile, njihovi stanovi bili su zauzeti. Pamučna predionica je prestala s radom, kao da je nikada nije ni bilo. Nakon brojnih molbi, traženja i kucanja na vrata najrazličitijih ureda, Dušanka je dobila u najam prazan gradski stan, a Desanki je dodijeljena nekadašnja devastirana veš kuhinja u prizemlju, bez sanitarnog čvora. Za ovaj smještaj uredno moraju plaćati najam.

- Netko će možda pomisliti kako nam je u gradu lakše živjeti nego na selu, ali nije tako. Vidite, ovdje morate prvo podmiriti režije, a potom ostatak novca rasporediti do sljedeće mirovine. Na selu možete imati nekoliko kokoši, dakle, imate jaja, uvijek se ima nešto šume i drva za hladne dane. Iz vrta se može izvući mnogo povrća koje možete spremiti za zimu, voća ima na sve strane, a ovdje na gradskom asfaltu, sve to možemo nabaviti jedino u dućanu i dobro platiti. Kilogram zelene salate je po 20 i više kuna. Ljudi na selu bacaju je kokošima, toliko je ima. Obične jabuke, najjeftinije, su po 10 kuna kilogram, a po banijskim brdima jabukama se hrane samo divlje svinje, nitko ih ne bere. Mi smo u pravom smislu riječi gradska sirotinja – kaže Dušanka Tomić.

Nije teško zaključiti koliko su se sestre Tomić obradovale nedavnoj posjeti predstavnica SNV-a koje su im donijele pozamašnu količinu napotrebnijih prehrambenih namirnica i higijenskih potrepština. Tatjana Dragičević, stručna suradnica za socijalna i humanitarna pitanja SNV-a i Emina Đuršević, pomno su zapisale sve probleme koji tište ove dvije žene, a Desa Tomić otkrila je još jedan važan razlog za zadovoljstvo posjetom.

- Ovo što smo dobili na dar itekako će nam dobro doći, ali više od toga raduje nas činjenica da nismo zaboravljene i da smo se družile s ovim mladim djevojkama, kojima smo se slobodno i iskreno mogle izjadati.

Nakon Gline, predstavnice SNV-a posjetile su i uručile humanitarni paket Ani Preradović (72) iz Hrvatske Kostajnice.

- Ova žena itekako je zaslužila da joj se na bilo koji način pomogne. Mirovina od 600 kuna mjesečno ni izbliza ne može podmiriti njene troškove i osnovne životne potrebe. Najveći dio novca daje za neophodne lijekove, a živi pod pritiskom i nesigurnošću jer nije uspjela riješiti imovinsko-pravne odnose u vezi obiteljske kuće - objašnjava Tatjana.

U Solincu, na području općine Sunja, humanitarni paket dodijeljen je Goranu Dobriću (53), nezaposlenom povratniku koji nikako da sastavi kraj s krajem.

- Ne ostvarujem nikakva novčana primanja. Živim u tuđoj kući u Solincu jer za moju kuću u Kostrešima Šaškim nisam uspio ostvariti obnovu. Nekoliko godina radio sam za vlasnika lokalnog OPG-a koji mi nije plaćao. Sada ne radim nigdje. Pitate me od čega živim? Ne znam, nemam pojma, preživljavam - kaže Goran Dobrić. Sve što je Goran rekao predstavnicama SNV-a, pomno je zapisano.

- Nema sumnje da se Goran suočava s teškim socijalnim problemima, u potpunoj je socijalnoj isključenosti, u velikom je siromaštvu, a zdravlje mu je narušeno zbog loših uvjeta u kojima živi. Svakako ćemo kontaktirati nadležne institucije, posebno Centar za socijalnu skrb kako bi ostvario zajamčena prava. Osim toga, istražit ćemo mogućnost njegova stambenog zbrinjavanja, jer uvjeti u kojima živi ne samo da su vrlo loši, nego su nikakvi - poručila je Tatjana Dragičević.

Istog dana pakete humanitarne pomoći dobila je još nekolicina Banijaca, uglavnom vremešnih samotnjaka. Ruža Vranjanin iz Klasnića najviše se obradovala deterdžentu za rublje, a čitaocima Novosti već dobro poznati Mićo Jelić iz Bijelih Voda nije krio zadovoljstvo.

- Kad god mi nešto donesete, to je baš taj pravi čas, jer mi uvijek takve stvari trebaju, pogotovo hrana. Ovo nije prvi put da dobivam od SNV-a ovakav paket. Hvala vam od srca i nemojte me sada zaboraviti – poručio je Mićo Jelić, povratnik kojemu je nedavno SNV pomogao da obnovi i osposobi štalu kako bi se preselio u nju, jer njegova stoljetna, nakrivljena kuća, samo što se nije srušila.

Tatjana i Emina provele su, od jutra do večeri, dan na Baniji, posjetile nekolicinu siromašnih povratnika, obradovale ih paketima i razgovorom. Evidentirale su sve njihove potrebe. Niti je ovo prva, a niti posljednja akcija Odjela za humanitarna i socijalna pitanja SNV-a. Onaj tko zaključi kako je to sve sporo, a potrebitih na tisuće, neka se, još jednom, vrati na početak ove priče. Onaj starac sve je objasnio.