Želju tragom koje se došlo do prigodnog zadatka da se uporedi položaj SFR Jugoslavije (o onoj prvoj neka kazuju istoričari) i onoga što je nastalo na tragu njenog raspada, teško je ispuniti. Posebno ljudima iz generacije koja je živjela i živi podjednako dugo onda i sada, na istom prostoru.
Jugoslavija je bila država, ali i vrijednost, planetarni toponim ubilježen u mnoge liste svjetskih duhovnih rariteta. Bila je istorijski potvrđeni i priznati rezultat. U svoje vrijeme i jedan od lidera svjetskog pokreta koji je na najhumanijoj platformi okupljao natpolovični broj država i stanovnika na planeti. I mimo ograničenja u sistemu koje su diktirale različite okolnosti, Jugoslavija se uzdizala prije svega veličinom njenih ljudi i djela. Radnika i intelektualaca, umjetnika i inženjera, pisaca i muzičara, sportista i arhitekata, ljekara i slikara, moćnih graditelja, glumaca i metalaca…
Svi skupa bili su autentična činjenica sa identitetom, specifična i prepoznata u svijetu. To je notorna poznanica. Na mnogim mjesta po raznim kontinentima nepoznati su nas znali po imenu zemlje iz koje smo, lideru Titu i njenim vrijednostima svjetskih dometa, čak i ne znajući uvijek da lociraju jasno mjesto gdje nas je istorija smjestila. Nismo bili nečiji, prislonjeni, upotrebljeni, niti asocijacija na mržnju, propast i šovinizam, sve do sada čestih pitanja, a puca li se još u vas…
Upoređivati se sa ovim danas deplasirano je do frustracije. Onima koji znaju ili se sjećaju kako su živjeli, smiješno je objašnjavati. Za one koji znaju šta je bilo, ali to neće da prihvate jer se sada vraćaju, a onda su bili ideološki i civilizacijski poraženi, objašnjavati nema smisla. Ljudima malih gabarita sluganstvo je dodatna strast, pa se služeći velikima gazdama prečesto identificiraju sa njima i lijepo im je. Objašnjavati i takvima pola vijeka samosvojnosti, gubitak je vremena. A i činjenice i istine kao osnov interpretacije pogubile su svako značenje.
Ovo danas je, sem donekle Slovenije, čak i ‘statistički’ ponižavajuća realnost spram onoga što je bila Jugoslavija, krvavo razvaljena u nečijoj velikoj profiterskoj matematici. A taj ‘rezultat’ evo mazohistički stalno ovjeravamo izbornim ponavljanjem istog. Svakodnevnim, slobodnim i pobjedničkim jurišanjem u nove – poraze.
