Kao što znamo, Jugoslavija je bila federacija. Znači, savez država kojima je ostavljena mogućnost da kako su svojom voljom u njega ušle, isto tako iz njega izađu. Odlazak republika iz Jugoslavije bio je legitiman čin predviđen i tadašnjim Ustavom SFRJ. Međutim, žalosno je što smo iz nasljeđa zemlje koja je ipak imala dobar privredni i kulturni sistem u demokraciju prenijeli ono najgore poput partijskog delegiranja rukovodstva, zadržavanja podobnosti potrebne za svaku funkciju u društvu, održavanje poslušničke politike i društvene klime u kojoj smo eliminirali kvalitetu, autoritet i profesionalizam. Zbog toga nam se danas događa ovo iseljavanje koje je puno značajnije i opasnije nego ono 1960-ih godina u jednopartijskom socijalizmu dogovorne privrede, kao i svih ostalih hendikepa koje je to društvo imalo.

Naravno, svi se alibiji za današnje probleme pronalaze baš u Jugoslaviji. Nastale države i državice upravo u njoj pokušavaju pronaći krivca za sve današnje neuspjehe i probleme. Međutim, zaboravljamo da je u tom društvu postojala jedna republika koja se zvala Slovenija i koja je uz svu tu dogovorenu ekonomiju, socijalističko samoupravljanje, radničke savjete i druge blasfemije koje današnji ekonomisti smatraju glavnim uzrokom privredne nestabilnosti, kupovala svjetske tvrtke i plasirala svoje proizvode na velika tržišta. Zaboravljamo da je njihove skije vozio Ingemar Stenmark, da su bili u stanju da kupe jedan Körting. Znači, kao i obično, nije bio problem u sistemu, nego u ljudima koji su ga trebali provoditi, a čini mi se da je dobar dio onih koji su to radili našao svoje uhljebljenje i utočište i u današnjem sistemu i to, nažalost, sa svim onim lošim navikama i ograničenjima zbog kojih danas živimo tako kako živimo.