Lakše je pronaći mjesto u kampu u Zaostrogu, nego Davora Sučića – Seju Sexona iz Zabranjenog pušenja zadnjih tjedana privesti na sat vremena razgovora. Ionako koncertni bend, koji se nikad nije bojao kilometara i publike, ovu ljetnu pauzu u mjerama vezanim za koronavirus nastoji maksimalno iskoristiti. Najprije su objavili novi album "Karamba", a onda krenuli na turneju seleći se svako malo amo-tamo po gradovima bivše Jugoslavije. Evo samo kratak popis s kraja srpnja i početka kolovoza: Visoko, Čazma, Glamoč, Velika Kladuša, Zenica, slijede Orašje, Trilj, Skrad, Smederevska Palanka, Tuzla, Đurđevac i Ljubuški pa svojevrsni finale prvog dijela: Zagreb 1. oktobra u Hali Park. Objavljen je i prvi singl s albuma pjesma "Ekrem" za koju je video spot napravio Tomislav Fiket, a čiji refren dovoljno govori o širini i aktualnosti tema s kojima se bend bavi tokom gotovo 40 godina rada. Ide ovako: "Ekreme, sine, Zemlja je okrugla/ Ekreme, sine, bilo je znanja prije Googlea/ Ekreme, sine, što onakvu ženu patiš?/ Ekreme, sine, 'ko će djecu da ti vrati?/ Ekreme, sine, Amer se spustio na Mjesec/ Neće te čipirat' Bill Gates, ma niđe veze/ Ekreme, sine, mjesto tijela svoj um truješ/ Ekreme, sine, od čega misliš umrijet?".
Pjesma "Vrijeme igrača" zaista je autobiografska. To je bio standard sredinom 1990-ih kada su mnogi estradni radnici završili kao izbjeglice bez posla pa postali laka roba za političke komesare
Novi album ide, turneja je u zamahu, Jugoslavija u punom obuhvatu. "Karamba" je u isto vrijeme tipičan, ali donosi puno osvježenja u zvuku i u onome čemu ste uvijek polagali veliku pažnju – rasporedu odabranih pjesama, sjajnoj produkciji, vrhunskoj svirci i Pušenju najvažnijem – temama koje obrađujete u tekstovima?
U svakom od tih segmenata – od produkcije preko zvuka iz 1970-ih godina do tema kojima se bavimo – trudimo se da ne budemo isti kao prije, da napravimo određeni iskorak, a ne da ponavljamo dobitnu formulu. Radimo sve suprotno od onoga što je rekao čuveni selektor nogometne reprezentacije Jugoslavije Miljan Miljanić da se tim koji pobjeđuje ne mijenja. Pušenje se uvijek trudi da ga opovrgne i demantuje pa radimo pjesme o drugim likovima i s drugim motivima. Najveći teret je složiti tih 16 pjesama jednu oko druge i napraviti od albuma zaokruženu smislenu priču koja teče u kontinuitetu. Na to se potroši jako puno vremena.
Album bi po nekadašnjim kriterijima bio dvostruki pa, i ne samo po tome, podsjeća na onaj kultni "Dok čekaš sabah sa šejtanom"?
Oba albuma, i "Sabah" i "Karamba", imaju neku svoju magiju. S tim da je raditi "Karambu" bilo puno teže, jer imate s čim da je mjerite. Na "Sabahu" ima pjesama koje su kao dobro vino. Što su više odležale, to su ljudima sve ukusnije i bolje. "Karamba" je malo ružno pače koje tek treba da se dokaže i pokaže svoju vrijednost i veličinu, a to nije lako. Da iz vremena antike, na primjer, danas uzmete WC školjku ona će da vrijedi 40 hiljada dolara. Sve što ima patinu i kilometražu uvijek je u prednosti nad novim juniorima koji tek trebaju ući s klupe.
Refresh historije
Kako sada izgleda turneja? Kako podnosite loše krevete, meke jastuke? Poznata je priča kako je cijelo Pušenje spavalo na podu mjesecima snimajući pjesme. "'Karamba!' i svojim zvukom pokazuje da su i Sexon i svi oko njega spremniji svirati na polovnim Fenderima i pred praznim tribinama, nego se predati iritantnim trendovima novog doba, pa makar morali preživljavati prodajući vjenčane poklone u koje spada Berberov konj što je visio na zidu dnevne sobe", napisao je Emir Imamović Pirke.
Moram da kažem da se ne slažem s ovom izjavom našeg velikog književnika Pirketa, jer bez obzira na trendove i ono što je danas in a sutra out, rock'n'roll ima svoje mjesto bez obzira na to što postoji već 50 godina. Ako imaš dovoljnu dozu ljubavi, dobru energiju i entuzijazam u onome što radiš, rock i danas ima prođu. Daleko je to od praznih tribina. Najskuplje karte za koncerte imaju Bruce Springsteen, Stonesi i slični stari rockeri jer uz neospornu ljubav koju gaje prema svojoj muzici i kvaliteti zbog koje ih publika voli, imaju i muzejsku vrijednost jer se ljudi pitaju da li je ovo zadnji put što ih mogu pogledati uživo. Oni su cijeli život posvetili toj muzici. Ali ni to ne bi bilo dovoljno da nema emocije. Kako je rekao John Lennon: "All you need is love". Ništa bez ljubavi i bez pravog odnosa prema muzici. Možete biti sto puta u trendu, ali to vas neće učiniti Rolling Stonesima, ako nemate ono nešto.
Naslovnicu albuma napravio je zagrebački kreativni genij redatelj Tomislav Fiket. U stripovskoj priči trojica astronauta na drugoj planeti roštiljaju i prate kako Zemlja odlazi k vragu?
Očigledno će se paradigma morati promijeniti. Poruke koje nam dolaze iz prirode sve jasnije govore da siječemo granu na kojoj sjedimo i da će rast i profit morati biti kontrolisani. U protivnom, vrlo malo ljudi na planeti će moći normalno da živi i diše. Drago mi je da dolazi novo vrijeme i da se politika barem malo uozbiljila u vezi s klimatskim promjenama, što se vidi i po tome da plaćeni lobiji sve teže mogu opovrgnuti znanstvene činjenice koje jasno kažu da se planeta nalazi u problemu i da ćemo se morat s njom pozabavit čim prije.
Je li Ekrem bio u pravu? Za one koji možda još nisu čuli prvi singl, valja reći da je Ekrem inspirativan za teorije zavjere jer ima "volju slobodnu" i nose ga čipiranje, ravnozemljašenje... "Bilo je znanja prije Googlea", kažete u pjesmi. Gdje se to znanje izgubilo? Na internetu?
Nije se izgubilo znanje. Znanje je uvijek na pravom mjestu, samo je teško do njega doći ako si nepripremljen i nestrpljiv. Znanje se izgubilo kao i muzika, zapravo kao i sve druge tekovine civilizacije. Izgubilo se u tom moru informacija, u prašumi svega potrebnog i nepotrebnog u kojoj je zaista teško plivati. Kažu da je Sokrat kad su ga odveli na atensku pijacu rekao: "O bože, koliko stvari koje mi nisu potrebne".
Sada smo u fazi ponovnog pisanja prošlosti. Pišemo da smo se oduvijek mrzili, da je zajednički život Srba, Hrvata i Muslimana bio nespojiv, da je to projekat osuđen na propast
Ako nam nešto može biti drago, nema doduše puno razloga za to, činjenica je da to nije naša specifičnost, nego da Bill Gates "čipira" i po Americi u koju smo nekad gledali kao uzore?
Da se nadovežem na prethodno pitanje, ponovit ću da je jedan od glavnih razloga nestrpljenje. Za naučiti nešto iz određene nauke potrebno se ozbiljno pripremiti. Treba pročitati puno štiva, obići puno arhiva i biblioteka da bi se o nekim pitanjima ozbiljno govorilo i imalo što pametno za reći. Razgovarao sam s puno ljudi za vrijeme korone pa bih vrlo često postavio pitanje šta je virus. Devedeset posto obrazovanih i učenih ljudi nije mi znalo odgovoriti. Definicija virusa se bukvalno može reći u dvije rečenice, ali se malo tko potrudio da je pročita. I inače je čitanje danas postalo bauk pa kad doneseš knjigu nekome, kao da si donio vreću antraksa. To je osnovni razlog zbog kojeg ljudi nasjedaju na različite priče, lažne gurue i manipulatore. Moramo sami naučiti kako baratati informacijama i kako ih filtrirati i kanalizirati u pravom smjeru. Jer je ovako lako doći do shizofrenije kada čovjeku stižu različite informacije sa svih strana, a on ne zna koja je od njih prava.
Imate na novom albumu više pjesama o ljudima koje nije moguće kupiti. Onima kojima je i danas važnije hodati, kako kažete, "uzdignuta čela", nego se prodati za novce. Kada ste počinjali, dakle još 1980-ih, o njima se govorilo kao gubitnicima, koji se "nisu snašli"?
Nisu sve pjesme o toj temi, ali to je soj ljudi kojima smo posvetili puno pažnje i stvaralaštva. Ima jedna definicija koja kaže da je rad stvorio čovjeka, a nerad gospodina. Pušenje je uvijek uz čovjeka, uz one koje je stvorio rad. I meni je lično draže biti čovjek nego biti gospodin. To je kvalitet koji u životu moraš postići, bez obzira na sve ono primamljivo što se oko tebe događa i što ti život nudi.
Zašto nam se onaj naslov iz knjige Slavka Goldsteina o 1941. koja se stalno vraća uporno – vraća? Vi ste povjesničar. Gdje nas je i kako povijest tako udarila da živimo za jučer, a sutra nas tako malo zanima? Ovo danas da ne spominjemo…
Politika iz 1990-ih je zasrala motku i uništila kompletnu privredu i infrastrukturu jedne zemlje. Ne dvojim te političke ideje, potrebe i sve te nacionalne preporode koji su se dešavali 1990-ih, ali smatram da se su se mogle izvesti i bez toliko tragedija, pogotovo rušenja, nasilja i raseljavanja. Mnoge su se zemlje raspale i to za zelenim stolom. Zašto to nisu mogli napraviti naši političari, ostaje veliko pitanje. Na kraju nisu postigli ništa. Granice su ostale iste, a srušena je jedna zemlja koja je imala mogućnost da funkcioniše i po drugim političkim principima. Zapad je, osim toga, davao ogromne novce da se preustroji. Sada smo u fazi ponovnog pisanja prošlosti. Pišemo da smo se oduvijek mrzili, da je zajednički život Srba, Hrvata i Muslimana bio nespojiv, da je to projekat koji je u svakoj fazi historije bio osuđen na propast pa se sjetimo da se, na primjer, Alojzije Stepinac borio u srpskoj vojsci na solunskom frontu u Prvom svjetskom ratu. Pametnom dosta.
Zadnji primjer o kojem pišu svi mediji je Vučićev pokušaj posjeta Jasenovcu i zabrana hrvatske Vlade. Čak i žrtve koncentracionog ustaškog logora ispaštaju zbog političkih svađa?
U ovom refreshu historije, u njenom novom updateu, u ovoj reviziji prošlosti, sve je u funkciji novog rata i mobilisanja ljudi na mržnju i međusobne animozitete koji su potrebno gorivo za eventualno idući sukob, a istovremeno skreću pogled sa ogromne pljačke koju nacionalisti provode već trideset godina puneći svoje džepove i džepove svojih familija. Tako je to oduvijek. Mržnja je sjajno pogonsko gorivo. Stara rimska poslovica "Zavadi pa vladaj" iz nekih razloga na našim prostorima funkcioniše savršeno kroz decenije.
Bratstvo i jedinstvo
Praktički svakomjesečno obilazite Jugoslaviju. Ne bismo rekli da ljudi na terenu, kako se to uvredljivo i debilno kaže, običan svijet mrzi jedan drugoga. Kad se nađu, vrlo se dobro slažu Jovan iz Gornjeg Milanovca, Jusuf iz Foče i Ante iz Zadra. Muče ih isti problemi. Nije pitanje tko nas zavadi, nego tko nas hoće opet zavaditi?
Vode nas ljudi koji nemaju drugo rješenje, nemaju viziju i perspektivu, nego pokušavaju što duže opstati na vlasti i izvući što više. Kako kažu: daj čovjeku vlast 24 sata pa ćeš vidjeti kakav je. Nama očito trebaju 24 godine i duže, a da i dalje ne vidimo što nam rade. S druge strane, imam prekrasan bend, putujem po cijelom svijetu, sviram predivnim ljudima koji i dalje vjeruju u suživot i prijateljstvo i koji, u krajnjoj liniji, vjeruju u bratstvo i jedinstvo koje za mene znači prije svega biti dobar sa svim ljudima, ma koje vjere i nacionalnosti bili. Život ima smisao samo kada se provodi sa sličnim ljudima koji imaju iste afinitete, koji vole muziku i rock'n'roll. To su moja braća i moja nacija. I zauvijek će tako biti.
Imate na albumu pjesmu "Vrijeme igrača" o tome kako politika nastoji iskoristiti ljude, u ovom slučaju jednog rockera. "Dvojica iz stranke" predlažu mu: "Dadneš guze na po' sata pa pravo u banku", a Ahmiće da zaboraviš. Jeste li i vi imali nemoralnih ponuda?
Pjesma "Vrijeme igrača" zaista je autobiografska. To je bio standard sredinom 1990-ih kada su mnogi estradni radnici završili kao izbjeglice bez posla pa postali laka roba za političke komesare koji su nas htjeli upregnuti u svoja kola. Danas mogu reći da spadam u one koji su odbili nemoralnu ponudu, ali i snosio sve posljedice zbog toga. Nisam lako živio tada i trebale su mi godine i godine da stanem na noge. Moje kolege, koje su prihvatile taj Faustov poziv, prošle su puno bolje i brzo vratili karijere u stari kolosijek.
Sviđaju li vam se obrade starih stvari Zabranjenog pušenja koje je nekadašnji pjevač benda Nele Karajlić napravio s violinistom Stefanom Milenkovićem? Jeste li ih uopće čuli?
Što se tiče mojih pjesama koje obrađuju drugi pjevači i izvođači, to me jako raduje jer puni moj porodični budžet, pogotovo u doba ljetovanja, kad djeca ištu sladoleda. Dobro je kad se pjesme oživljavaju, a kasica prasica u mojoj skromnoj familiji puni.
Nele kaže da piše monografiju o supkulturnom pokretu New primitives. Mogu li se sve te ideje koje su frcale Sarajevom 1980-ih pretočiti u knjigu?
Bit će interesantno da neko pokuša posložiti sve te ludake i razbarušene genije u određeni koncept. Bilo bi to prvi put da je neko nešto tako pokušao pa se nadam da će i uspjeti.
