Trebala je to biti konferencija za novinare koja će odagnati sve sumnje da je nadbiskup Đuro Hranić učinio ikakve propuste ili pokušao zataškati slučaj serijskog zlostavljača djece, pokojnog svećenika Zlatka Rajčevca. Već je i najava konferencije za štampu, koja je sazvana za utorak, 21. ožujka u Nadbiskupskom domu Đakovu, odavala samopouzdanje prvog čovjeka Đakovačko-osječke nadbiskupije. "Budući da jedan novinar već duže vrijeme u javnosti iznosi poluistine te neutemeljene optužbe na račun mons. Đure Hranića (...) nadbiskup Hranić je odlučio na tiskovnoj konferenciji iznijeti činjenice i rasvijetliti istinu o toj temi", pisalo je u prvoj rečenici poziva medijima. Pod "jednim novinarom" koji već duže vrijeme "iznosi poluistine" iz Đakovačko-osječke nadbiskupije mislili su na potpisanog autora. Prvi povod konferencije bio je dakle obračun sa mnom zbog tekstova koje sam objavio o ovom slučaju. Drugi, zapravo presudni razlog za presicu, jest činjenica da sam prije mjesec dana razvio plodonosnu razmjenu informacija s vatikanskim nuncijem u Hrvatskoj, nadbiskupom Giorgiom Linguom. Prošloga tjedna poslao sam mu zadnji dopis sa svim spornim informacijama oko Hranićevih postupaka, koje je on potom prosijedio tom nadbiskupu na očitovanje. Nekoliko dana nakon toga nuncij me obavijestio da će Hranić povodom moga dopisa održati konferenciju za medije. Kad je govorio u kamere, Hranić se dakle nije obraćao hrvatskoj javnosti ili žrtvama. Jedini auditorij na koji je on računao – i koji ga je faktički prisilio da izvoli objasniti svoje postupke i njima i građanima Hrvatske – nalazio se u Vatikanu. I u zgradi njihove nuncijature u Hrvatskoj.

Smirenim glasom, nadbiskup je počeo čitati pripremljenu izjavu za medije, iznoseći detalje slučaja. U najkraćem, prijavio je Rajčevca policiji i nije ga maknuo iz Sotina zato što je čekao optužnicu državnih tijela. Vatikan, k tome, u svojoj istrazi o njegovim postupcima nije našao nikakve propuste. Kolege ponešto neupućeni u finese cijele priče tu su mogli zamotati kablove, ugasiti kamere i diktafone te poslati izvješća u svoje središnjice. Veći dio javnosti potom bi mogao konstatirati: Hranić je doista bio žrtva "poluistina". Tako je barem trebalo izgledati. No onda su na red došla novinarska pitanja.

Odgovarajući na pitanja, Hranić je neizravno sugerirao da je pokušao zataškati slučaj, da je više vjerovao župniku nego prijaviteljima, da je Rajčevca ostavio u Sotinu i nakon što je navršio 75 godina samo zato da mu se ne "sruši svijet"

U pedesetak minuta, koliko je otprilike trajalo novinarsko ispitivanje Hranića, priča se razvijala upravo suprotno onome što je zamislio nadbiskup. Odgovarajući na pitanja neizravno je sugerirao da je pokušao zataškati slučaj, da je više vjerovao župniku nego prijaviteljima, da ga je ostavio u Sotinu i nakon što je navršio 75 godina samo zato da mu se ne "sruši svijet". Prije toga, na početku svoga izlaganja, nadbiskup je nastojao odmah u cijelosti odbaciti optužbe da je odgovoran zato što nije iz javnosti odstranio svećenika nakon prijave u listopada 2016. pa sve do ožujka 2020., kad ga je konačno umirovio. Sa sebe je krivnju takoreći prebacio na Državno odvjetništvo, koje je tek krajem 2019. podignulo optužnicu. Hranić je sugerirao da jednostavno nije mogao maknuti Rajčevca ni privremeno ni trajno iz Sotina dok državna tijela nisu došla do faze optužnice. Objasnio je da je crkvena praksa takva da se svećenika prijavljenog i za zlostavljanje djece ne miče tijekom crkvene preliminarne istrage "dok još nema sigurnih dokaza, nego nakon što je protiv optuženoga barem podignuta optužnica". Dodao je da Katolička crkva smatra "da je mudrije ako je već podignuta optužnica i da je bolje da se u tom trenutku taj svećenik ukloni iz te sredine". U prijevodu, htio je reći da, dok je cijela priča bila samo na razini prijave i dok DORH nije pokrenuo istragu ili podigao optužnicu, Crkva, odnosno on sam ne uklanja svećenike.

Kao vatikanski đak, i to navodno dosta marljivog tipa, Hranić mora znati da se radi o setu "poluistina". Prema vatikanskim smjernicama koje proizlaze iz kanonskog zakona Katoličke crkve, on je kao nadbiskup imao ključnu moć da Rajčevca privremeno ukloni iz sotinske župe u bilo kojem trenutku. "Tijekom preliminarne faze (što uključuje i istragu, op. a.) i dok se slučaj ne zaključi, biskup može nametnuti mjere opreza kako bi zaštitio zajednicu, uključujući žrtve. Doista, mjesni biskup uvijek zadržava moć zaštite djece ograničavanjem aktivnosti bilo kojeg svećenika u svojoj biskupiji. Ovo je dio njegove redovite ovlasti, koju se potiče da koristi u bilo kojoj mjeri koja je potrebna kako bi se osiguralo da djeca ne budu oštećena, a ovu ovlast može koristiti prema biskupovoj diskreciji prije, tijekom i nakon bilo kojeg kanonskog postupka", piše u službenim naputcima iz Vatikana.

Manipulacija je dakle da je u slučaju Rajčevac nadbiskup Hranić trebao čekati istragu DORH-a ili podizanje svjetovne optužnice da ukloni tog svećenika iz Sotina i javne službe. Mogao mu je, makar privremeno, "ograničiti aktivnosti", odnosno zabraniti javno djelovanje, u bilo kojem trenutku "tijekom preliminarne faze" istrage, a ne isključivo nakon nje, kako je glasilo njegovo objašnjenje. Hranić je, podsjetimo opet, preliminarnu istragu pokrenuo krajem 2016. godine, što znači da je Rajčevca po crkvenim odredbama mogao na primjer maknuti 2017., kad ga je prijavio policiji. Ili krajem 2018., kad je rezultate preliminarne istrage poslao Vatikanu. Dakle, nije trebao čekati podizanje DORH-ove optužnice krajem 2019., kako sada tvrdi, već je davno prije završetka i crkvenog i svjetovnog postupka to mogao učiniti. Radi se pritom isključivo o "biskupovoj diskreciji" da donese takvu odluku. To treba znati i zbog onoga što je u nastavku rekao. Poručio je da je vatikanska Kongregacija za nauk vjere bila upoznata s činjenicom da nije udaljio Rajčevca iz službe odmah nakon prijave i same istrage, i da je to ovaj vatikanski ured koji se bavi i pedofilijom "očito prihvatio". Hranić pritom nije kazao da Kongregacija donosi sugestije na temelju izvješća samog nadbiskupa, kao i njegovih prijedloga o tome što dalje učiniti. Mimo Hranićevih informacija i naputaka, oni nemaju druge izvore za odlučivanje. Da je Hranić primjerice odlučio privremeno maknuti Rajčevca iz Sotina, možda bi se složili i s time. No to nikad nećemo sa sigurnošću znati. Zato znamo to da je Hranić donio odluku da ga bez ikakvih ograničenja još tri i pol godine ostavi u župi u kojoj je zlostavljao djecu, potencijalno tako dovodeći u ugrozu druge djevojčice. Koje su sve do kraja 2019. godine bile njegove ministrantice.

Dok je odgovarao na pitanja novinara, nadbiskup je potom takoreći potvrdio da je u lipnju 2017. pokušao zastrašiti i obeshrabriti župljanke koje su mu osam mjeseci ranije prijavile Rajčevca. Pisali smo o tome. Nakon krizme u sotinskoj crkvi izveo je pred vjernike Rajčevca i poručio da određeni župljani "kleveću" svećenika. U crkvi je bila i žena koja je u listopadu 2016. Hraniću prijavila Rajčevca i koja je to ispričala potpisanom novinaru. Prije nekoliko mjeseci Hranić je odbio odgovoriti na to moje pitanje. Sada je postalo jasno i zašto. Upitan više puta je li to istina, niti jednom nije odlučno negirao tešku optužbu iz koje zapravo proizlazi da je pokušao zaustaviti priču. Nakon što je potpisani novinar spomenuo ime osobe koja je čula njegov komentar o kleveti, Hranić je shvatio da mu se još više smanjio manevarski prostor za muljanje.

Postoji li mogućnost da ste to rekli?

"Ja sam možda rekao da postoji proces, ali da sve to skupa nije dokazano."

Govorimo o tome da ste rekli da pojedini župljani kleveću svećenika. Je li moguće da ste to rekli?

"Ne znam da li sam... Da prijavljuju svećenika, da optužuju svećenika, to da."

A oko klevete?

"Ali da to još uvijek ne raspolažemo istinom, to da."

Jedno je kad ne raspolažemo potpunom istinom, a drugo kad nekoga optužimo za klevetu, što znači da netko laže i nekoga blati, u ovom slučaju svećenika Rajčevca. Zadnji put vas pitam: Jeste li možda rekli da kleveću svećenika, osam mjeseci nakon što su vam ga prijavili?

"Ja ne znam, evo. Ja stvarno... To je bilo 2017. godine."

Uslijedila su pitanja novinara... (Foto: Dubravka Petrić/PIXSELL)

Da nadbiskup Hranić ništa drugo sporno nije napravio u ovoj priči – a bilo je toga puno više – činjenica da nijednom nije odlučno negirao kako je u Sotinu putem optužbi za klevetanje Rajčevca zapravo obeshrabrivao i strašio prijavitelje dovoljna je za ozbiljnu vatikansku istragu njegovih postupaka. Događaj se, usput, odvijao usred Hranićeve "preliminarne istrage" – tako je on tretirao teške optužbe na račun Rajčevca. Sutradan mu je ista župljanka poslala pismo žestoke intonacije, optužujući ga da štiti pedofila, uz prijetnje policijom i Vatikanom. Nekoliko mjeseci poslije stiglo mu je drugo pismo, ovaj put od majke žrtve koja je s ovom župljankom prijavila Rajčevca 2016. u Hranićevom uredu. Tek nakon pisama, u prosincu 2017., Hranić ga je odlučio prijaviti Državnom odvjetništvu. Na konferenciji za medije nastojao je uvjeriti javnost da je to učinio ni zbog čega drugoga nego zbog sumnje da je Rajčevac doista odgovoran.

Budući da je svega pola godine prije prijave u sotinskoj crkvi sugerirao da je Rajčevac zapravo nevin tako što je optuživao vjernike za klevetanje njegovog lika, prije će biti da je prijavu poslao zbog spomenutih pisama, svjestan da će umjesto Rajčevca možda on završiti u policijskom registru. No uzmimo na tren kao istinitu njegovu argumentaciju da je obavijestio Državno odvjetništvo isključivo zato što je sumnjao da je Rajčevac zlostavljač. Kad se u prosincu 2017. odlučio na taj potez, on nije imao ništa više presudnih informacija o tom slučaju nego što ih je imao krajem 2016., kad je obavio razgovor s tim svećenikom poslije uzimanja iskaza župljanki. To znamo zato što u međuvremenu nije uspio dobiti nikakve druge iskaze, a nije ih dobio i zato što je optužio članove njihovih obitelji za klevetu. Hranić je dakle svoje sumnje mogao predati policiji puno prije kraja 2017., odnosno godinu i dva mjeseca nakon što je Rajčevac prijavljen. Da je to učinio, možda bi i istraga završila prije, pa bi Rajčevac doživio i presudu.

Hranićeva sumnja u istog svećenika bila je, usput, posve dovoljan argument da ga po spomenutim pravilima Katoličke crkve privremeno odstrani iz javnog djelovanja i Sotina. Ovako je ispalo da je već 2017. godine sumnjao u njegovu krivnju taman toliko da ga prijavi policiji, ali ne i da ga makne od djece, župljana i općenito javnosti. Nekoliko mjeseci poslije, u travnju 2018., Hranić je imao priliku za ispravljanje barem dijela pogrešaka. Po redovnoj proceduri mogao je umiroviti Rajčevca, koji je tog mjeseca navršio 75 godina.

"Nisam smatrao da je to nužno, eto", odgovorio je Hranić potpisanom novinaru.

Unatoč sumnjama i prijavi policiji da je zlostavljao djecu u toj župi?

"Nisam smatrao", rekao je Hranić. I onda opet nastojao odgovornost podijeliti s vatikanskom Kongregacijom za nauk vjere, kojom ćemo se također pozabaviti u narednim tjednima.

"Iz Kongregacije nisam dobio nalog takav da ga moram..."

...Oprostite, nije li Kongregacija vama davala sugestije na temelju onoga što ste im vi poslali?

"Sigurno na temelju toga što sam im ja poslao. Međutim, oni su znali da je on na župi."

Nije li dovoljan razlog da ga maknete sumnja u počinjenje teških kaznenih djela i činjenica da je imao 75 godina?

"On je tada bio tipičan starac. Starca kad mičete iz njegovog životnog ambijenta, njemu se ruše svjetovi."

Da, to je bio Hranićev odgovor. Svjestan teške optužbe, zbog koje je, uostalom, Rajčevca prijavio policiji, Hranić je zlostavljača, sa svim uvjetima za mirovinu, ostavio u Sotinu iz straha da mu se ne "sruše svjetovi".

Hranić jest izrazio žaljenje zbog toga što se dogodilo žrtvama, ali bi svakom sljedećom izjavom, poput ove prethodne, anulirao takve izjave. Rekao je i da je Rajčevca ostavio u župi nakon uvjeta za mirovinu zato što je bio star i bolestan, zbog čega je smatrao da neće više pipati djecu, ako ih je ikad pipao. Problem je međutim u tome što je Rajčevac zlostavljao ministrantice u Sotinu svega nekoliko godina prije nego što je prijavljen Hraniću. I tada je bio star i bolestan. Ništa ga dakle nije sprječavalo, a ponajmanje Hranić, da to čini i nakon prijave.

Onda je nadbiskup krenuo braniti svoju odluku tezom da Rajčevac nikud nije izlazio, osim u crkvu. "Pa to se ne može u crkvi na javnom mjestu činiti da vi nekoga dirate. To se može eventualno u sakristiji da dođe neko dijete, ne znam što, ali mislim u načelu teško da može", poručio je Hranić, znajući da je prema optužbama Rajčevac pipao djecu i u prostoru crkve.

Sličan odnos prema žrtvama pokazao je na sprovodu Rajčevcu, o čemu je također bio prisiljen konačno dati izjavu. Na njegovom odru je rekao da je bio "čovjek pun empatije, veoma osjećajan, koji je volio svoje župljane".

U trenutku kad to izgovarate podignuta je optužnica godinu dana prije zbog toga što je zlostavljao pet curica iz Sotina, svojih župljanki. Znali ste za najmanje jednu. Kako ste mogli izjaviti da je volio svoje župljane? Bio je pedofil, serijski seksualni predator, a vi ste rekli da je volio svoje župljane? Mislite li da je u redu da ste to rekli?, pitao sam nadbiskupa.

"Ja bih volio kad biste vi o toj izjavi malo razgovarali i slušali, vjernike i župljane..."

...Slušao sam, ne brinite.

"Da, da."

Slušao sam one koji su napustili župu u Sotinu zbog vašeg ponašanja. Jer ga više nisu mogli gledati. Od listopada 2016. do ožujka 2020. prošle su tri i pol godine otkad ste saznali za zlostavljanje, prijavili ste ga policiji, ali niste ga umirovili ni kad je bio rok za mirovinu. I, vjerujte mi, nekoliko obitelji više nikad nije kročilo u crkvu u Sotinu, zato što nisu mogli gledati njega, a onda nisu mogli gledati ni vas. Dolazili ste tamo u više navrata, pričešćivali ste, krstili ste, sve u prisustvu zlostavljača njihove djece. Dakle, nisu ga voljeli župljani. Oni koji nisu znali možda i jesu. Ali oni koji su znali prezirali su ga. Zato su vas 2016. godine molili da ga maknete i umirovite. Dakle, osim što je nanesena velika šteta i daljnja viktimizacija žrtava jer ga niste maknuli, djelomično ste opustošili župu Sotin za koju ste rekli da je ionako jako mala. Preuzimate li odgovornost?

"Moram preuzeti. Tko će drugi?" rekao je Hranić.

Na koji način? Hoćete li se konačno ispričati žrtvama za sve što ste napravili, unatoč vašem početnom govoru iz kojeg ispada da je sve bilo OK? Jer, nijednu riječ žaljenja nisam čuo u kontekstu vašeg djelovanja. Vi ste možda izrazili žaljenje zbog patnje žrtava, ali ne zbog vašeg ponašanja. Mislite li da ste pogriješili u bilo kojem kontekstu, hoćete li se ispričati žrtvama i planirate li podnijeti ostavku?

"Prvo, volio bih stupiti u kontakt i ispričat ću se mami i kome treba, ne samo kome treba, nego koji su na neki način za one s kojima sam komunicirao, to ću vrlo rado učiniti. Volio bih da imam bolji kontakt s njima. Međutim, oni su u takvoj situaciji vidim da ustvari moje javljanje ih sada iritira..."

Tu su vam kamere. Ako smatrate da ste pogriješili, ispričajte se i recite zbog čega točno.

"Ja u savjesti ne osjećam da sam pogriješio zato što je velečasni Rajčevac još ostao u župi. Barem po informacijama s kojima sam tada raspolagao."

Nakon svega što je napisano i izrečeno na konferenciji za medije, rekao je dakle da ne smatra da je pogriješio u ičemu i da neće podnijeti ostavku. Presicu je inače počeo tako što je otkrio da je nadležna Kongregacija za biskupe u Vatikanu istraživala njegove postupke i utvrdila da je sve napravio sukladno proceduri. No ta je istraga vođena prije više od tri godine. Ona nije sadržavala ključne argumente koje smo od početka 2023. objavili u Novostima u više tekstova, one koji ga ponajviše kompromitiraju. U zadnjih mjesec i pol proslijedili smo papinskom nunciju u Hrvatskoj dva oveća dopisa, tražeći Vatikan da se očituje. Nuncij nam je odgovorio da je naše tvrdnje poslao Kongregaciji za biskupe i da će one biti pomno analizirane. Imali su, uostalom, priliku čuti nadbiskupa Hranića na ovotjednoj konferenciji za štampu. Sada bi novinarski fokus trebao biti isključivo na njihovim budućim postupcima.

 

Video s konferencije za novinare nadbiskupa Hranića možete pogledati ovdje ili klikom na fotografiju iznad teksta.