Američka kompanija UGT Renewables i južnokorejski Hyundai Engineering u Srbiji će izgraditi šest velikih solarnih elektrana ukupne snage od jednog gigavata električne energije i po sistemu "ključ u ruke" predati ih u vlasništvo Elektroprivrede Srbije (EPS). Izgradnju će financirati kompanija UGTR. Ugovor o izgradnji, koji je potpisan ovoga tjedna, prvi je kojim se realizira Sporazum o strateškoj suradnji u energetskom sektoru Srbije koji su prošle jeseni u Washingtonu potpisali Srbija i SAD. Sporazum je prije svega usmjeren na "promociju ulaganja američkog privatnog sektora u energetske projekte u Srbiji, s naglaskom na održive izvore energije".
Jedan od potpisnika tog sporazuma, podsekretar SAD-a za ekonomski rast, energetiku i životnu sredinu Jose Fernandez, prošloga je tjedna u Beogradu, najavljujući potpisivanje ugovora o izgradnji solarnih elektrana, poručio da "Srbija ima šansu da postane regionalni lider u sektorima visoke tehnologije i zelene energetike" i dodao da su "američke kompanije zainteresovane za ulaganje u obnovljive izvore energije, uz solar tu su hidro i vetar". Uvjeren je da će nakon što je Srbija dobila investicijski rejting biti puno lakše privući američke investitore, pa i one koji bi investirali u velike projekte, poput izgradnje nove hidrocentrale Đerdap 3.
Kako se Fernandez u Beogradu obreo u vrijeme parlamentarne rasprave o opozicijskom prijedlogu zakona o zabrani istraživanja i rudarenja litija, na poticaj novinara potvrdio je da u SAD-u pažljivo prate što se događa s projektom Jadar. Podsjetivši da Rio Tinto nije američka kompanija, američku zainteresiranost je objasnio činjenicom da "nam treba 42 puta više minerala kritičnih sirovina da bismo postigli ciljeve do 2050. godine. Sada su neki od tih minerala pod kontrolom jedne ili dve države. Ako eksponencijalno ne povećamo naše snabdevanje – nećemo moći da izađemo na kraj sa energetskom stabilnošću, a litijum je od ključne važnosti za to".
Oko eventualnog uključivanja američkih kompanija u realizaciju projekta Jadar rekao je sljedeće: "Da budem jasan, odluka da se dozvoli da ovaj projekat napreduje je potpuno suverena odluka koja je na narodu Srbije. Mi samo mislimo da će od čiste energije u budućnosti svi imati koristi, ali takođe verujemo da smo imali prilike da vidimo na koji način ovakve investicije zaista doprinose napretku privrede zemalja." Zaključio je da "rast srpskog BDP-a može da se uveća za jedan, dva ili tri odsto zbog Jadra, ali i duplo od toga ukoliko uspostavi proizvodnju baterija".
Zanimljivo je da se o izgradnji šest velikih solarnih elektrana koje će se graditi na području općina Leskovca, Zaječara, Bujanovca, Lebana, Negotina i Odžaka u srpskoj javnosti gotovo ne govori, iako je planirano da će se "državni projekti solarnih elektrana realizovati na državnom zemljištu gde dominira više od 200.000 hektara uparloženog poljoprivrednog zemljišta, na kojem je moguća gradnja oko 2.000 MW solarnih elektrana". Izgradnja solarnih elektrana zasad ima i podršku stručnjaka, barem onih rijetkih koji su o tome javno govorili.
Tako Željko Marković iz Saveza energetičara ističe da je "gradnja solarnih elektrana naročito važna zbog manjka struje tokom letnjih meseci, dok je drugi važan razlog dekarbonizacija, pošto su preuzete obaveze u okviru evrointegracija". Zbog ovogodišnje suše, Srbija je "tokom ovog leta morala da uveze i do gigavat i po snage", objasnio je Marković i dodao da će se izgradnjom šest solarnih elektrana "kapaciteti energije koju Srbija dobija kroz obnovljive izvore udvostručiti". Kako će pritom solarne elektrane imati baterijske sisteme za skladištenje električne energije, Marković ističe da će doprinositi i fleksibilnosti i stabilnosti srpskog energetskog sistema jer će se uskladištena struja moći trošiti i "kad nema sunca". Uvjeren je i da je moguće da će Srbija do 2030. "imati 45 odsto struje iz obnovljivih izvora", kao što je planirano novim Zakonom o energetici. Da bi ostvarila taj cilj, do 2030. godine mora "izgraditi dva gigavata u solarima i dva u vetroelektranama".
Marković svoje uvjerenje nije isisao iz malog prsta. Američka "invazija" na srpski energetski sektor započela je odmah nakon što su kineski investitori u rudnik bakra u Boru najavili velika ulaganja i u obnovljive izvore energije kojima će osigurati čistu struju za proizvodnju bakra i zlata u RTB Boru, čiji je vlasnik kineska kompanija Ziđin Majning Grupa. I predstavnici Ziđina su prošloga tjedna najavili da "u narednih sedam godina ova kompanija planira da u Bor uloži još četiri do pet milijardi dolara, kako bi do 2030. proizvodnja bakra premašila 500.000 tona, čime bi Srbija postala najveći proizvođač ovog metala u Evropi".
Podsjetili su da su do sada uložili "4,5 milijardi dolara u projekte u Srbiji, uključujući Srbija Ziđin Koper i rudnik bakra i zlata Čukaru Peki" i pritom zaposlili više od tri tisuće novih radnika i generirali otvaranje još oko devet tisuća radnih mjesta. Zahvaljujući tome Srbija je postala "drugi najveći proizvođač bakra u Evropi", a nakon realizacije novih investicija bit će najveći europski proizvođač bakra. Najavljujući nove investicije, čelnici Ziđina istakli su da im je jedan od ključnih ciljeva "povećanje kapaciteta obnovljive energije, posebno kroz razvoj solarnih energetskih postrojenja, implementiranje sveobuhvatnih ekoloških planova i realizaciju investicija od 36 miliona dolara tokom narednih pet godina kojima će dodatno poboljšati kvalitet života u lokalnim zajednicama".
Ziđinova ulaganja u obnovljive izvore energije nisu novost za srpsku javnost. Prije više od godinu dana njihov strateški partner, kineska kompanija Shanghai Fengling Renewables, započeo je pregovore sa srpskim vlastima o ulaganju dvije milijarde eura u obnovljive izvore energije u okolini Bora. Ministarstvo rudarstva i energetike Srbije tada je saopćilo da je u planu da ta kompanija i Ziđin Majning "izrade hibridno postrojenje, solarne i vetroelektrane u okolini Bora, koje bi proizvodile zeleni vodonik...
Ovaj projekat koštao bi oko dve milijarde evra, a obuhvatao bi izgradnju vetroelektrana i solarnih farmi, skladištenje energije za proizvodnju vodonika i tehnologije proizvodnje energije vodoničnim gorivom". I kineska kompanija PowerChina već ima ugovorenih nekoliko projekata s različitim partnerima: od solarne elektrane snage od 150 megavata u Beloj Palanci preko vjetroparka Vetrozelena na području Pančeva do Agrosolara vrijednog 340 milijuna eura.
Iako Amerikanci i Kinezi zasad prednjače u ulaganjima u srpsku proizvodnju zelene energije, nisu jedini koji su za nju zainteresirani. Koncem ovoga tjedna predstavnici stotinjak japanskih kompanija dolaze u Beograd "sa ciljem direktnog istraživanja investicionih mogućnosti u Srbiji". U Japanskoj poslovnoj alijansi u Srbiji, koja neposredno organizira boravak japanskih poduzetnika u Beogradu, ističu da "Japanci poslednjih godina... šire fokus svog interesovanja na veoma inovativne aktivnosti, kao što su digitalizacija, pametni gradovi, zdravstvo, energetika i obnovljivi izvori energije, veštačka inteligencija, automatizacija industrijskih procesa, koji igraju ključnu ulogu u daljem razvoju prijateljskih odnosa dve zemlje", pa će to biti i u središtu razgovora u Beogradu.
Naravno, i Japanci su zainteresirani za srpski litij. O tome je u intervjuu NIN-u ponešto rekla i srpska ministrica za eurointegracije Tanja Miščević odgovarajući na pitanja o najaktualnijoj političkoj borbi koja se oko litija vodi u Srbiji. "Mnoge članice i nečlanice Unije Srbiji nude svaku pomoć za učenje o zelenom rudarenju, a sigurna sam da znate da je Švedska šampion u toj oblasti. Kao i Japan sa svojim iskustvom u proizvodnji baterija, ali i Norveška, da pomenem samo neke", kazala je.
Odgovor na pitanje zašto se tako velik broj zemalja sa svih strana svijeta zainteresirao za ulaganja u srpsku zelenu tranziciju barem djelomično leži u prethodnoj konstataciji ministrice da je Srbija u Memorandumu o suradnji koji je potpisala s EU-om pokazala da je "u oblasti lanca proizvodnje električnih automobila verovatno jedina država u čitavoj Evropi koja može da ima čitav lanac proizvodnje, od iskopavanja, preko proizvodnje baterija, katoda, anoda, do reciklaže baterija i proizvodnje električnih automobila".
