Srpski parlament će do kraja travnja raspraviti i usvojiti novi Zakon o obnovljivim izvorima energije kojim će zabraniti izgradnju svih hidroelektrana u zaštićenim područjima diljem Srbije. Ministrica energetike Zorana Mihajlović najavila je zabranu izgradnje hidroelektrana u većem dijelu zemlje dva dana nakon što se u Beogradu, prošle subote, dogodio "ekološki ustanak" na kojem se okupilo nekoliko tisuća građana i aktivista sedamdesetak ekoloških pokreta i organizacija iz Srbije i susjednih zemalja.
"Ekološki ustanici" su vlastima isporučili trinaest zahtjeva: "poštovanje Ustava i postojećih zakona; usklađivanje propisa sa najvišim standardima životne sredine; učešće građanki i građana u pitanjima zdrave životne sredine; informisanje i obrazovanje o zaštiti životne sredine na svim nivoima; zaštita prirode; zaštita svih šuma, zaustavljanje seče u zaštićenim područjima i pošumljavanje; obustava gradnji i revizija štetnih projekata MHE; očuvanje vodnih dobara; zdrave urbane sredine; odgovorno upravljanje otpadom; da dišemo čist vazduh; dobru energiju za sve i sveobuhvatni održivi razvoj".
Prve reakcije iz vlasti bile su srdite i optužujuće. Osim zbog masovnog kršenja epidemioloških mjera, organizatorima i sudionicima "ustanka" zamjerala se i politizacija ekoloških problema koji godinama i desetljećima muče Srbiju, ali i uvrede i psovke upućene ponajprije predsjedniku Vučiću i Vladi Srbije. Premijerka Ana Brnabić cinično je primijetila da je "dobro to što više u Srbiji glavne teme nisu radna mesta i da li će kasniti penzije, nego zaštita životne sredine". No odmah je dodala da joj "nije jasno kako ovakvi protesti nisu organizovani pre osam ili 10 godina, kada nije, kao sada, bilo postrojenja za prečišćavanje otpadnih voda, niti je ulagano u filtere za termoelektrane i kada nije bilo gasifikacije Srbije". "Ovim problemom se počelo baviti 2014. godine, kada je krenula izgradnja prvog postrojenja za odsumporavanje gasova na našim termoelektrana i to u Kostolcu. Od 2014. do danas mi smo uložili više od 600 miliona evra u ova postrojenja", poručila je Brnabić, dodavši da se ista postrojenja sada ugrađuju u TE Nikola Tesla u Obrenovcu, a ove godine će započeti i izgradnja pročišćivača otpadnih voda u 27 lokalnih samouprava diljem Srbije. "Zato čudi što se protest održava sada, kada smo nedavno usvojili prvi Zakon o klimatskim promenama, a pre dva dana je završena javna rasprava o izmenama i dopunama Zakona o zaštiti prirode", nastavila se čuditi Brnabić, potvrdivši još jednom da vlastima "ekološki ustanak" nije dobro sjeo.
No nakon tih prvih žučnih reakcija vladajućih uslijedila je najava zabrane gradnje hidroelektrana, pri čemu je ministrica Mihajlović naglasila da je glavni razlog to "što je u prethodnom periodu izgradnja malih hidroelektrana činjena vrlo nesavesno, pa smo mi došli u situaciju da jedan generalno dobar izvor, jer MHE daju određenu količinu električne energije, a pogotovo su značajne za manje i udaljene predele, moramo da zabranimo". Ministrica nije na tome stala. Najavila je da će se već ove godine krenuti i u izmjene drugih zakona koji se tiču zaštite životne sredine, ali i u promjenu nacionalnog investicijskog plana koji "treba da bude zasnovan na proizvodnji električne i toplotne energije iz obnovljivih izvora". "Moramo da napravimo plan kako ćemo narednih decenija da gasimo termoelektrane. Ljudi moraju da budu svesni da neće biti termoelektrana za nekih dvadesetak ili 30 godina, ali ćemo sve proizvoditi, struju i toplotnu energiju iz obnovljivih izvora – znači hidroelektrane, gasne i solarne elektrane, zatim elektrane na energiju vetra, biomasu i slično, jer više nemamo novca da plaćamo te emisije", poručila je Mihajlović u "ekološko-ustaničkom" tonu.
Beogradski "ekološki ustanak" ni vlastima ni građanima zapravo nije otkrio ništa novo jer godinama se već zna da su ekološki problemi jedna od najvećih boljki Srbije. Novost je jedino to što su se građani sve češće počeli buniti zbog toga što se oni sporo ili nikako ne smanjuju i uklanjaju, a sada su i masovnije počeli protestirati pred parlamentom, Vladom i Radiotelevizijom Srbije. Fiskalni savjet Srbije, na primjer, već godinama u svojim analizama upire prstom u manjak državnih investicija u zaštitu životne sredine. U svom dokumentu "Mišljenje na Fiskalnu strategiju za 2021. godinu sa projekcijama za 2022. i 2023. godinu", Fiskalni savjet je koncem prošle godine konstatirao da je "pored aktuelne zdravstvene krize, Srbija već duže vreme u svojevrsnoj ekološkoj krizi usled višedecenijskog nedovoljnog ulaganja u zaštitu životne sredine. Srbija je trenutno jedna od ekološki najzagađenijih zemalja u Evropi, pri čemu se zaostajanje za uporedivim zemljama CIE povećava praktično po svim pokazateljima kvalitete životne sredine". No unatoč "ekološkoj krizi" u kojoj se Srbija već dugo paca, "urgentna reakcija države u rešavanju ove krize za sad izostaje", tvrdi Fiskalni savjet i podsjeća da je u svom izvještaju iz 2018. detaljno analizirao stanje u oblasti životne sredine, "i tom prilikom došli smo do zaključka da će Srbiji za rešavanje nagomilanih ekoloških problema u sledećih 10-15 godina biti potrebne investicije države od oko 8,5 mlrd evra. Ovaj iznos se najvećim delom odnosi na izgradnju osnovne komunalne infrastrukture što je direktno u nadležnosti države i preduzeća u njenom vlasništvu (...). Prevedeno na godišnji nivo, procenili smo da je potrebno i moguće da javne investicije u ovim oblastima dostignu iznos od oko 500 mln evra (1,2 odsto BDP-a) i ostanu na tom nivou u sledećih desetak godina".
Njegove stare "zelene" preporuke do sada u Vladi Srbije nije izgleda imao tko čuti jer unatoč značajnom (i pohvalnom) rastu državnih investicija u drugim sektorima (cestovnoj i željezničkoj infrastrukturi...) i izvjesnim pomacima u ulaganjima u ekološke projekte u prošloj i ovoj godini, Fiskalni savjet zaključuje da "to još uvek na odgovara veličini problema i urgentnosti njegovog rešavanja" te predlaže: "Na sličan način kao što su vanredna ulaganja u zdravstveni sistem tokom 2020. godine bila apsolutno opravdana u cilju zaštite zdravlja i života stanovnika, tako bi i ulaganje u sve vidove 'zelene' infrastrukture trebalo da budu znatno više na listi prioriteta Vlade. Tim pre što su ovo većim delom produktivna kapitalna ulaganja koja u kratkom i srednjem roku ubrzavaju privredni rast zemlje, a doprinose i dugoročno održivom razvoju povećavajući otpornost društva i ekonomije na buduće izazove, poput negativnih efekata klimatskih promena."
Vlast, ali i opozicija slabo su do sada čuli i slušali što im o "zelenim" investicijama govore članovi Fiskalnog savjeta i drugi stručnjaci, a uglavnom su malo marili i za lokalne "ekološke ustanke" građana, sve dok se oni nisu objedinjeni i omasovljeni dokotrljali do Beograda, pred vrata Narodne skupštine i Vlade Srbije, pa i RTS-a. Političari svih fela još će ih bolje slušati ako se iz "ekološkog ustanka" porodi neka dobro organizirana i snažnija zelena politička stranka, kakve do sada u Srbiji ni u tragovima nije bilo, iako je riječ o "jednoj od najzagađenijih zemalja Evrope".
