Na Sveučilišnom centru za integrativnu bioetiku u Zagrebu, 3. oktobra, održan je simpozij "Una – jedna, ali ne i jedina: aktualni napadi na vrhunske vrijednosti Dinarskoga krša".

Kako su naveli organizatori, nakon nedavnog pokušaja izgradnje mini hidroelektrane na izvoru rijeke Une, brojna su pitanja ostala neodgovorena. Postalo je jasno da ni jedan dio prirode u Hrvatskoj i većem dijelu Dinarskoga krša nije potpuno zaštićen od uništavanja.

Hrvoje Jurić sa Sveučilišnog centra za integrativnu bioetiku Sveučilišta u Zagrebu kazao je da Una, nažalost, nije jedina napadnuta rijeka. I druge rijeke diljem dinarskog krša izložene su višestrukim degradacijama i to, izgleda, sve češće, pojasnio je.

Jurić je u slučaju pokušaja gradnje mini hidroelektrane u blizini vrela uočio da je paradoksalno što se takvi nastraji događaju u momentu kada je ekološka svijest na visokoj razini. Osim toga, tu je i pozitivno zakonodavstvo Europske unije. Zakon o obnovi prirode, koji je donesen baš u ljeto 2024. kada je investitor iz firme Pipra naumio uništiti rijeku zbog mutnih, privatnih interesa, nalaže povratak rijeka i drugih prirodnih entiteta u približno prirodno stanje u sljedećih nekoliko desetljeća. Usto, Jurić smatra da su turizam i njegove posljedice neizravana, neprepoznata i tiha prijetnja koja stoji nad rijekom Unom i drugim rijekama.

- Iritiralo me što sam, u zabrinutim iskazima sudionika protesta oko vrela Une i drugih koji su reagirali na devastaciju rijeke, čuo nešto što bi trebalo zasmetati svako uho koje je ekološki izoštreno. To bi se moglo sažeti u izjavu iz medija: ''Nećemo hidrocentrale, hoćemo turizam.'' Naime, sve i da se sutra izričito zabrani gradnja malih i velikih hidrocentrala na Uni, ona ne bi bila izričita zaštićena. Ponajviše zbog turizma. Nema više industrije koja je u socijalističkom periodu bila glavni faktor zagađivanja i uništavanja riječnog ekosistema. Ali turistička industrija za Unu nije ništa manje opasna. Oko Nacionalnog parka Una se mašta o tome da će taj kraj Bosne i Hercegovine, ali i Hrvatske, biti nešto kao Plitvička jezera koja dnevno zna posjetiti više od 10 tisuća posjetitelja. Zaboravlja se na ekološke posljedice masovnog turizma, zbog kojih su Plitvice stalno na rubu da izgube svoj visoki status na UNESCO-ovom popisu mjesta svjetske baštine. Una je već blizu kritične točke, a turizam tek što se rascvjetao. Porast turizma bez odgovarajuće infrastrukture nije ništa drugo, iz moje perspektive, nego jedna lakomislena, dnevna rasprodaja vječnih, neobnovljivih prirodnih dobara - izjavio je Hrvoje Jurić.

O problemima s druge strane Une, iz Bosne i Hercegovine, govorio je Amarildo Mulić, predsjednik Udruženja Unski smaragdi. Mulić je ujedno bio i prvi direktor Nacionalnog parka Una. Nastavno na Jurićeve konstatacije o štetnosti turizma po rijeke, zaštitnik Une iz Bihaća naveo je da je prateća infrastruktura turizma u Nacionalnom parku, ali i oko njega, "veoma loša". Na prvom mjestu infrastruktura koja regulira otpadne i oborinske vode. Naveo je da je cilj njegovog udruženja, osnovanog prije gotovo 40 godina, edukacija ljudi, primarno djece vrtićke dobi i starijih.

Okupljeni na okruglom stolu o Uni (Foto: Marko Prpić/PIXSELL)

- Kada pitate mlađe generacije otkud ta voda dolazi, puno njih će reći – iz supermarketa. To je problem sadašnjosti, a sve više i budućnosti. Svi mi u Bihaću smo unski smaragdi. Dijete kad se rodi u Bihaću, odmah postaje unski smaragd. Nema nekog formalnog članstva. Mi kroz obrazovni sistem nastojimo održati tu ideju vodilju, pokušavamo biti prisutni i djelovati kao udruga i aktivisti na podizanje ekološke svijesti. Filozofski smisao našeg osnivača Boška Marjanovića nadaleko je poznata. On je rekao da Unu ne treba čuvati od ljudi, nego ljude učiti da čuvaju Unu. Neke organizacije su toliko fokusirane na zaštitu prirodnih entiteta zaboravljajući da je i čovjek dio ekosustava. Sve moramo izbalansirati kroz naše djelovanje i bivstvovanje u prirode - poručio je Amarildo Mulić.

Izglagačima i brojnoj publici, u kojoj su pretežno bili studenti medicinskog prava i bioetike, Tanja Rastović iz Udruge Una Srb detaljno je opisala kako je izgledala borba mještana zadnjih nekoliko mjeseci. Od prvog susreta s radnicima gradilišta, do zarobljavanja bagera ljudskim štitom, preko neprestanog dežuranja na gradilištu u smjenama. Svojim upornim prisustvom na mjestu događaja, Rastović i ostali mještani Donje Suvaje i Srba, uspjeli su sprečiti radove. Od 31. jula bager više nije napravio nikakvu štetu. Međutim, od početka istog mjeseca, u svega nekoliko dana, uništen je krajolik, a mještani su ostali bez dotoka vode.

Premda je Državni inspektorat još 19. avgusta zabranio daljnje radove te protiv investitora hidroelektrane "Una-mlin" pokrenuo upravni postupak, gradilište još uvijek nije zatvoreno. Pogođeno područje nije sanirano. Proteklog tjedna vodostaj Une popeo se na 140 centimetara pa se voda se razlila van svog toka. Ubrzo se i povukla.

No, prema najnovijim informacijama i fotografijama s terena, Una je toliko nabujala da nosi gradilište. Vidljivo je da se podigla i preko same pristupne ceste. Bujica je raznijela oštećeni seoski vodovod i cijevi koji nisu dobro pričvršćene. Selo Mečet od 3. oktobra nema vodu.

Okrugli stol organizirali su Sveučilišni centar za integrativnu bioetiku Sveučilišta u Zagrebu, Hrvatsko bioetičko društvo Zagreb, Udruga za istraživanja, promicanje i zaštitu krša "Krasopis" Tribalj i Udruga "Una" Srb, Centar za životnu sredinu Banja Luka te IKRA – Institut za kulturu mišljenja, Zagreb.