Uz festivale Touch Me i Ekstravagantna tijela, Device_art treći je veliki izložbeni program zagrebačkog kustoskog kolektiva Kontejner. Sva tri projekta inicirana su u prvih nekoliko godina Kontejnerova sada već gotovo dvadesetogodišnjeg postojanja, a obujmljeni u cjelinu zorno upućuju na ishodišne tematske, problemske i medijske interese kolektiva – na interes za one umjetničke prakse koje eksperimentalnim i istraživačkim pristupima zadiru u važne fenomene i preokupacije današnjice, poput biopolitike i bioetike, utjecaja tehnologije na društvo ili pak pitanje tijela i njegove društvene normativnosti ili patologije. Upravo te izložbene manifestacije pionirski su unijele i stanovitu promjenu paradigme u institucionalnom okviru izlagačke prakse u Hrvatskoj, odmaknuvši uobičajene bijenalne i trijenalne izložbe od tipičnog salonskog formata unutar kojeg se okuplja recentna domaća produkcija, ali i stroge određenosti prema umjetničkim medijima poput slikarstva, kiparstva, grafike i sl. Ne manje važno je i uspostavljanje razgranate internacionalne suradničke mreže, koja se ne manifestira samo u međunarodnom karakteru izložbe, već i u samom kustosko-organizacijskom timu.
Spomenuti festivali odvijaju se u trijenalnom ritmu, i to u sukcesivnom slijedu, pa je svaka godina rezervirana za jedan od njih, a nakon lanjskog Touch Me festivala, koji se u jeku aktualne pandemije nastojao ukazati na povezanost živih i neživih sustava, ove se godine u okviru nadovezujućeg tematskog raspona održava i Device_art, festival umjetnosti, robotike i novih tehnologija. Pod naslovom "Stroj ne donosi promjene" okupljeno je dvadesetak radova koji ukazuju na prožimanje tehnologije i ekosfere, zvuka i tijela, stroja i biologije. Središnja izložba u zagrebačkom Muzeju suvremene umjetnosti, osim predstavljenih radova, uključuje i nekoliko izvedbi poput zvučno-plesnog performansa američko-francuskog umjetnika Benoîta Maubreyja, niz razgovora s autoricama i autorima radova, a doslovni izlazak izložbe iz muzejskog prostora potaknula je njemačka umjetnica Christina Kubisch, jedna od pionirki zvučne umjetnosti čije instalacije, performansi i koncerti uključuju različite vrste tehnologije – od elektromagnetskih zvukova do ultraljubičastog svjetla. Za zagrebačku izložbu Kubisch je osmislila "Električnu šetnju" Novim Zagrebom u neposrednoj blizini MSU-a. Ova audio ruta omogućuje slušanje ljudskom uhu neprimjetnih zvukova, a koji su pomoću posebnih slušalica detektirani, pojačani i pretvoreni u čujni zvuk. U duhu Deborodova dérivea, "Električna šetnja" u urbanom krajoliku otkriva ono posve neočekivano, a sada čujni elektromagnetski valovi koje stvaraju mobiteli, antene, navigacijski uređaji, nadzorne kamere i čitava električna gradska struktura kreira kompleksnu urbanu simfoniju i otkriva ritam posve drugačiji od onoga koji inače percipiramo.
Upravo se zvuk nameće kao svojevrsni centralni motiv ovogodišnjeg Device_art festivala, a među brojnim radovima koji se koriste zvukom kao sredstvom ili ga tematiziraju izdvaja se multimedijalna prostorna instalacija hrvatskog umjetnika Alexa Brajkovića. "Drumming 0.3" koristi elektromagnet, algoritme i bongo bubnjeve na kojima se izvodi računalno generirana kompozicija, a ona se istovremeno pomoću projektora ispisuje na zidu u formi notnog zapisa. Zvuk upućuje i na koncepcijski zaokret Device_arta prema istraživanju onog dematerijalizanog dijela današnjice – prema programskom kodu, podatku i računalnim programima, pa je tako dio izložbe i jedna kodirana jakna. U doba kada posvemašnja prekarnost ne čini ranjivima samo individualnu egzistenciju, nego je i sam kod, odnosno i informacija je postala komodificirana, kako je McKenzie Wark ustvrdila u svom "Hakerskom manifestu", stvaranje novog tehnološkog imaginarija, onog koji tehnologiju vraća u polje humanistike, doista postaje imperativ. U arhivu umjetničkih ideja koje tehnologiju koriste na neočekivane i nepredvidljive načine, oslobođenu nametnute učinkovitosti (za koga?), moguće je tražiti "snove koji će tek uslijediti", kako to na Device_artu potiče i "Dvostruka mašina za uspavljivanje s već odsanjanim snovima" Kate Mijatović.
