Hladan tuš u vrelim junskim danima na Balkanu stigao je iz Bruxellesa s viješću da Europska unija Bosni i Hercegovini nije dodijelila status kandidata koji su pak dobile Ukrajina i Moldavija. Zahtjev za dodjeljivanje statusa kandidata iz BiH poslan je još početkom 2016. u jeku borbe oko provođenja odluke Europskog suda za ljudska prava u Strasbourgu u slučaju Derve Sejdića i Jakoba Fincija. Tom je presudom rečeno da njih dvojicu Ustav BiH diskriminira jer se kao pripadnici romske i židovske manjine ne mogu kandidirati za Predsjedništvo BiH i Dom naroda Parlamentarne skupštine, već to mogu samo pripadnici tri konstitutivna naroda. Odluka Europskog suda za ljudska prava do danas nije provedena jer je za to potrebna promjena Ustava, a za promjenu Ustava temeljenog na Daytonskom sporazumu nema političkog konsenzusa. Osim implementacije presude, EU je pred naše susjede stavila i 14 ključnih uvjeta koje se odnose na izmjene Ustava, niz zakonodavnih odredbi, ustrojstva i organizacije same države, a što bi sve BiH morala ispuniti prije početka pregovora. U blokirani vrtlog BiH često uskoče i susjedne države Srbija i Hrvatska sa svojim prohtjevima. Posljednji zahtjev oko izmjene Izbornog zakona uoči jesenskih izbora stigao je od članice EU-a – Hrvatske. Oko provođenja iste politike za brigu o bosanskohercegovačkim Hrvatima i njihove reprezentativnosti u vlasti sukobili su se različiti temperamenti predsjednika Milanovića i premijera Plenkovića koji su, prebacujući krivnju jedan na drugog, dočekali i vijesti iz Bruxellesa. I dok Milanović ističe da je želio da BiH "bjanko" dobije ulaznicu kandidata, dotle se premijer Plenković složio sa zaključcima Europskog vijeća da procedura mora ići u korak s izmjenama izbornog zakona u BiH. Koliko je status čekanja u nesređenoj državi opravdan ili nepravedan prema bosansko-hercegovačkom narodu, pitali smo Tonina Piculu, zastupnika u Europskom parlamentu.
Nedobivanje statusa kandidata je kazna za Dodika, Čovića, Izetbegovića, ali smatram da su oni to upravo željeli postići. Tri etnička lidera ne žele ulazak Bosne i Hercegovine u Europsku uniju jer smatraju da bi to za njihov položaj i moć bilo preopasno – kaže Vesna Pusić
- Ne, nije nepravedno što BiH nije dobila status kandidata, ali nije pravedno što nije dobivala kontinuiranu i adekvatnu pomoć kako bi uspjela ispuniti veći dio od 14 ključnih prioriteta nužnih za stjecanje statusa kandidata. Ukrajini, koja je žrtva ruske agresije, kao i Moldaviji, koja je također, po stalnom prijetnjom, EU je dala kandidatski status iz geopolitičkih i sigurnosnih razloga. Makar u teoriji, to otvara mogućnost da i BiH uskoro dobije status kandidata. Vjerojatno nema tog lobiranja koje bi moglo već danas zaobići postojeće prepreke. Razni komentari da bi zapadni Balkan trebao zaratiti da bi dobili status kandidata doista jesu odraz opravdanog razočarenja, ali na žalost, problem BiH nije rješiv bez dovoljnog broja aktivnih građana koji kontinuirano vrše pritisak na svoje političare. Pogotovo kao birači na izborima – kaže za Novosti europarlamentarac Picula.
- Mnogo se tinte prolilo na pitanje pravednosti nedavanja kandidatskog statusa BiH. No, ponavljat ću, ako treba i po sto puta, kako BiH nitko danas ne ugrožava izvana, ona je zemlja koja je godinama iznutra blokirana, prije svega zbog nemogućnosti bosanskohercegovačkih institucija, multipliciranih odavno nefunkcionalnim Daytonskim poretkom, da osiguraju svim građanima ono što su u drugim uspješnijim tranzicijskim državama odavno dosegnuti demokratski standardi – ističe Picula dodajući da problem predstavlja i što se jedan od poratnih osigurača stabilnosti, Milorad Dodik, prometnuo u glavnog secesionističkog remetioca bosanskohercegovačke državnosti.
- U nemogućnosti da s bošnjačkim političkim vodstvom postigne dogovor o opravdanoj reformi izbornog zakonodavstva, hrvatske su se stranke, a nažalost i uz prešutnu podršku službene hrvatske politike, okrenule Dodiku. Novi izborni zakon, pravedniji za Hrvate, zakonito bi ojačao BiH kao državu dok pakt s Dodikom samo jača disolucijske procese. Ironično, pažljiviji analitičari odavno tvrde kako je riječ o proizvodnji lažnog proeuropskog narativa – zaključuje Picula.
Tonino Picula (Foto: Hrvoje Jelavić/PIXSELL)
Da je političko rukovodstvo Bosne i Hercegovine krivo za status Bosne u čekaonici Europe smatra i bivša ministrica vanjskih poslova Vesna Pusić.
- Nedobivanje statusa kandidata je kazna za Dodika, Čovića, Izetbegovića, ali smatram da su oni to upravo željeli postići. Tri etnička lidera ne žele ulazak Bosne i Hercegovine u Europsku uniju jer smatraju da bi to za njihov položaj i moć bilo preopasno i nezgodno. Vlast vuče poteze koji ih sve više udaljuju od Europe. Da bi dobili status kandidata i ušli u EU, zapadnom Balkanu ne trebaju novi ratovi, trebaju novi lideri. Europska unija nije nagrada, nego jedan oblik političkog razvoja. Prihvaćanje kandidacijskog statusa predstavlja više politički čin nego neki tehnički napredak – govori Pusić napominjući da je, bez obzira na sve probleme, Bosni i Hercegovini trebalo dati status kandidata.
- Hrvatska je svakako mogla više uraditi u lobiranju kao što je to uspjela Rumunjska za Moldaviju. Predsjednik Milanović i premijer Plenković, bez obzira na svoju jaku neprijateljsku retoriku, imaju istu, krivu politiku uvjetujući status BiH promjenom izbornog zakona u smjeru Čovićevog prijedloga koji je loš i destruktivan. To je kontraproduktivna politika i sa stanovišta hrvatskih interesa koji sasvim sigurno nisu da se susjednu državu drži za taoca dok se ne provede Čovićev izborni zakon. Novi ustav, kao i novi izborni zakon trebali bi polaziti od pretpostavke da je BiH građanska država s principima moderne demokracije. To bi se sve moglo odraditi tijekom pregovora – zaključuje Pusić.
Vesna Pusić (Foto: Patrik Macek/PIXSELL)
Da su se građani BiH bez obzira na želju za državom bez korupcije u okvirima EU ipak već umorili statirajući u pat-poziciji u čekaonici EU smatra Štefica Galić, urednica portala Tačno.net
- Glavni krivci su naši političari, nacionalisti koji blokiraju svaku moguću promjenu na bolje. Građani su razočarani nacionalizmom, korupcijom koja je zastupljena u svim sferama. Pretvorili smo se u državu u koju bježe kriminalci iz Hrvatske i Srbije. Ako se čelnici EU budu orijentirali prema našim promjenama, reformama, nećemo nikad ni ući u EU. Najgore je što građani ne mogu ništa konkretno uraditi a vođe neće ništa napraviti jer bi izgubili interes. Građani se žale, ali na svakim izborima nacionalističke stranke pobjeđuju. Jesmo li mi bolestan narod pa to trpimo ili postoji taj neki izborni inženjering koji tome svemu doprinosi – priča Štefica Galić za Novosti.
- Hrvatska i Slovenija stalno nam nešto uvjetuju, ovaj put izborni zakon. Mi samo tonemo dublje i dublje, što će nam Čovićev izborni zakon na osnovu kojeg bi vječno, za sva vremena u predsjedništvu sjedio netko iz HDZ-a iz Hercegovine kao recimo Čović. Hrvati su jedino ugroženi od vladajućih koji nam ne dozvoljavaju normalnu državu, normalan život. Od Hrvatske ništa ne očekujem nego samo da makne šape od nas. Znamo da desničarka iz HDZ-a Željana Zovko, koja nas kao nešto zastupa u Europi, zaskače europske zastupnike po briselskim hodnicima namećući priču o Izbornom zakonu i ugroženosti. Možda oni zaista pokušavaju nekom pomoći, ali samo Čoviću, ne i građanima Bosne i Hercegovine. Izborni zakon treba mijenjati, ali prije svega u skladu sa presudom suda u Strasbourgu po kojem bi svi građani imali ista prava, i Romi i Židovi i ostali narodi kao što imaju Bošnjaci, Srbi i Hrvati. Zašto bi Hrvat HDZ-ovac iz Hercegovine bio bolji nego bosanski Hrvat iz građanske stranke, recimo iz Sarajeva. Bosna i Hercegovina treba biti građanska država svih svojih naroda, sa jednim, a ne sa tri predsjednika – zaključuje Galić.
