Zvuci elektronske glazbe i povici stranaca koji su dopirali iz omiljenog okupljališta mlađih turista u hostelu, u centru Splita prošlog četvrtka ujutro najavili su početak vikenda obilježenog festivalom Ultra. U maloj Kružićevoj ulici spora atmosfera ispijanja jutarnje kave pretvorila se tako u trenutku u noćni izlazak i izvanredno stanje. Konobarica nije bila zadovoljna. Mirna jutarnja smjena prijetila je pretvoriti se u kaos rezerviran za noćne sate. Kao da su doživjeli posttraumatski stres, lokalni ispijači kave prisjetili su se jedne večeri prošlogodišnje Ultre, kad se zbog nevremena i otkazanog nastupa uragan rasplesanih ‘ultraša’ sručio na grad. No arhitektica Svjetlana Miše, koja živi u Spinutu, kvartu pokraj poljudskog stadiona na kojem se održava ovaj festival elektronske glazbe, nije se iznenadila jer je nagovještaje ovogodišnje Ultre doživjela već početkom tjedna. Naime, ceste koje vode do stadiona su danima uoči početka festivala bile načičkane kemijskim WC-ima, a stanari su bili upoznati s izvanrednim stanjem.
U našem portunu je 19 stanova. Ako ne brojimo dva apartmana, u zgradi je ostalo samo pet ljudi. Svi ostali su se iselili na ova tri dana. I to ne da bi iznajmljivali, rekla nam je jedna gospođa
Natpis ‘Prema naredbi policije od večeras, 13.7. zgrada se stalno mora zaključavati’ dočekao ju je to jutro na odlasku u centar grada. Kako je objasnila, vrata od zgrade su razbijena nakon jedne utakmice pa brava ionako već odavno ne radi. No natpis je, prema uputstvima iz policije, uredno zalijepljen. Naime, predstavnike stanara u obližnjim zgradama, smještenim na rubnim, sjevernim dijelovima Spinuta i Skalica, koje je policija nazvala ‘poljudski prsten’, do početka Ultre su kontaktirali dva puta kako bi ih pripremili na ‘izvanrednu situaciju’. Prvo policijskim posjetom na kućna vrata, a potom zajedničkim sastankom predstavnika svih ulaza zgrada s policijom, komunalnim redarima, predstavnicima grada i vatrogascima u dvorani Gradskog kotara Spinut. Rečeno im je da se vrata moraju zatvarati, a sva sumnjiva ponašanja prijaviti na poseban broj. Sumnjiva ponašanja, kako im je rečeno, uključivala su ostavljanje ruksaka, automobile koji danima stoje parkirani i druge moguće signale terorističkog napada.
Jedna od predstavnica stanara iz ulaza u Ulici Hrvatske mornarice, koja je željela ostati anonimna, rekla nam je: ‘Oni su od nas tražili da se pretvorimo u neighbourhood watch’, aludirajući na organiziranu skupinu stanovnika koja je nastala 1960-ih u SAD-u kako bi spriječila nasilje u kvartovima. No, kako se čini, ni predstavnici ni stanari nisu bili pretjerano zainteresirani za regrutaciju u špijunske redove.
- U našem portunu je 19 stanova. Ako ne brojimo dva apartmana, u zgradi je ostalo samo pet ljudi. Svi ostali su se iselili na ova tri dana. I to ne da bi iznajmljivali - rekla nam je ova gospođa koja je, kao i ostali, više zainteresirana za stanje nakon negoli uoči Ultre.
Stanovnici ovih kvartova s pravom se bune. Nakon Ultre nijedan šmrk komunalne službe Čistoća nije počistio ulice, premda ih se u centru grada u ovo doba godine može vidjeti kako noću i danju poliraju staru gradsku jezgru. Osuđeni su na čekanje prve ljetne kiše koja im jedina može očistiti ljepljivi asfalt.
- I da pukne bomba, mi je ne bi čuli od buke – komentirala je jedna starija žena.
Kada je riječ o ‘špijunaži’, drugačije mišljenje čuli smo u drugom ulazu.
Iz Zagreba su u Split došli i don Damir Stojić te pater Ivan Ike Mandurić. Na Ultri su dijelili vodu, a osim ‘preizazovnog i čudnog stila odijevanja’ nisu našli veće zamjerke
- Glumili smo malu Udbicu, ne može se reći da nismo. Telefon policije mora da je zvonio cijelo vrijeme. Mislim da im sljedeće godine takve upute neće pasti na pamet – rekla je Svjetlana Miše.
Iz Policijske uprave splitsko-dalmatinske nismo dobili odgovor na upit o broju takvih dojava jer, kako su nam rekli, tom prilikom nisu vodili posebne evidencije. No osim animiranja građana, policija je u ulice Spinuta dovezla i kamione napunjene šutom koji su tu bili u slučaju dojave o približavanja vozila koje se ne želi zaustaviti. Splitska policija je, očito, ozbiljno shvatila terorističke prijetnje.
Razigrani partijaneri počeli su se na sigurnim ulicama masovnije pojavljivati u petak. Iz Njemačke se u Split tako zaputila i Ronja, buduća studentica na trenutnom radu u Velikoj Britaniji. Na Ultru je došla s dvoje kolega iz Marseillea.
- Pojeli smo ručak u restoranu, a sjedenje su nam naplatili 15 kuna – rekla je začuđeno. No kako se čini, većina ugostiteljskih objekata za vrijeme održavanja Ultre nije mijenjala cijene.
- Nismo dizali cijene, a Ultra nas ne zanima - rekli su nam u Chibi, jednom od tri lokala iza Pjace, rijetkom mjestu gdje se i ljeti okuplja lokalno stanovništvo.
Zato su cijene na samo festivalu bile itekako ‘paprene’: Coca Cola i sokovi 30, Red Bull i pivo 50, a žestice 60 ili 80 kuna. Ako se u obzir uzmu cijene ulaznica koje su varirale od najjeftinijih 60 pa do 329 eura za trodnevnu VIP kartu, jasno je tko tih dana u godini najviše zarađuje. No medijskog nabrijavanja o pohlepi Splićana za vrijeme Ultre nije nedostajalo ni ove godine. Lokalni dnevni list u četvrtak je donio vijest kako je u gradu još uvijek 6000 praznih kreveta, aludirajući na visoke cijene najma, no zaboravio je pripomenuti da većina iznajmljivača svoje goste prijavljuje na sam dan njihovog dolaska ili kasnije. Airbnb, poznata platforma za iznajmljivanje, odnosno unajmljivanje smještaja, u petak je prikazala 6 posto slobodnih smještajnih kapaciteta, što i ne čudi s obzirom da je danas u Splitu, prema podacima Turističke zajednice, 28.000 kreveta. Usporedbe radi, 2015. godine bilo ih je tek nešto više od 18.000. To je jedan od pokazatelja da je turizam postao jedina razvojna grana. Opozicijska markacija društva se tako više ne vuče po crti vlaji i fetivi, već po crti onih koji iznajmljuju i rade u turizmu te onih koji to ne čine. Tako su se i oko Poljuda u večernjim satima okupljali ‘građani poduzetnici’ s različitim proizvodima koje su nudili. U Zrinsko Frankopanskoj ulici, koja vodi od centra grada do stadiona, jedan je gospodin postavio klupu na koju je izvadio slane srdele, a gospođa ispred stadiona prodavala je vunene suvenire. Nisu nedostajali ni sakupljači boca koji su se strateški rasporedili ispred prvog ulaza u stadion. U subotu navečer jednu smo gospođu pitali koliko je skupila.
- Slabo i loše. Sinoć oko dvjestotinjak boca - odgovorila je mrzovoljno gledajući u pravcu konkurencije.
No boce su se skupljale i okolo štandova s vodom koje su postavile crkvene grupe. Zbog reciklaže ili u zarade, nismo uspjeli saznati. Kao što nismo uspjeli saznati ni o kojoj je organizaciji riječ, niti koliko ih ima. Neki su šetali u svećeničkim haljama, a drugi, civili, u reklamnim majicama na kojima je pisalo Never thirst (Nikad žedni).
- Ne možemo ništa govoriti. Zabranjeno nam je. Zovite don Mihovila Kurkuta - rekla nam je uplašeno jedna mlađa djevojka koja nam je samo odgovorila da nisu svi iz Splita, nego da su došli iz raznih dijelova Hrvatske.
Kad smo don Mihovila nazvali, obećao je da će nam poslati broj čovjeka koji je zadužen za medije, ali to nije učinio. No nije skupina don Mihovila jedina iz crkvenih redova koju je zaintrigirala Ultra. Na taj festival su došli i Damir Stojić, kontroverzni studentski kapelan, te Ivan Ike Mandurić, svećenik poznat po tome što je šatorašima iz Savske pružio zaklon nakon što su se prošle godine na Markovom trgu sukobili s policijom. Na Ultri su dijeliti vodu, a osim ‘preizazovnog i čudnog stila odijevanja’, nisu našli veće zamjerke. Zato je u ponedjeljak ujutro, nakon što su požari poharali okolicu Splita, njihov kolega Stipan Mihael Dragun, splitski svećenik s adresom u Poljskoj, na društvenim mrežama objavio sljedeći status: ‘Pretvorili grad u Sodomu i Gomoru (Ultra), pa se sada svi pitaju i čude, kako nas snađe takvo zlo!?’
Policija ove, kao ni prethodnih godina nije provodila akcije uhićenja većih razmjera. Drugog dana festivala privedeno je 111 osoba, a trećeg 102 i to uglavnom zbog prekršaja vezanih uz posjedovanje droge i remećenje javnog reda i mira. Nerazriješenim je još uvijek ostao slučaj mladića koji je preminuo prilikom uhićenje zbog posjedovanja lake droge. Bježeći od policije, progutao je plastičnu vrećicu s marihuanom ili hašišem te se ugušio. Ni u hitnom bolničkom prijemu nije bilo većih gužvi. Sa subote na nedjelju radnici hitne pomoći imali su posla tek s 12 slučajeva.
Izgleda da su i građani shvatili da ‘ultraši’ nisu problem. U razgovoru sa stanovnicima Skalica i Spinuta ove godine nismo naišli na posebno ljutite komentare. Kome smetaju, ode, kome ne, veseli se neuobičajenim prizorima koji za tri dana zamijeni svakodnevnica. Na 13. katu nebodera u spinutskoj Jobovoj ulici jedna bakica nadvila se ne bi li uspjela vidjeti što mladi partijaneri rade kat ispod. Oni su pak veselo mahali koruškom zastavom i pjevali. Noću se zabavljaju na stadionu, danju mile po gradu, spavaju u hladu Šora i drugih okolnih plaža, a usput potroše i nešto novca. Sva nečistoća koja ostane za njima problem je organizatora i gradskih službi koji su se i ovu, već petu godinu zaredom, uhodavali u mnogim segmentima.
Može se tako reći da se Ultra bez većih tenzija ukorporirala u djelić srpanjskog Splita. I bez nje i s njom splitski turizam se razvija, uglavnom kaotično, no to je neka druga priča. Zbog toga nesuvisle izjave, kojima je organizator Joe Bašić zatražio pomoć od gradskih i državnih struktura te zaprijetio selidbom festivala u Barcelonu ili neku drugu atraktivnu lokacije, ne drže vodu. Manifestacija u privatnoj organizaciji to treba i ostati, a Grad od nje ne profitira toliko da bi s njenim odlaskom ostao bez značajne zarade. Naime, dio posjetitelja za Ultru ionako sazna tek kad dođe u Split. Slučaj je to i s vitalnom sedamdesetogodišnjom Šveđankom Inger, koja sa suprugom putuje mjesec dana po Evropi. U noći sa subote na nedjelju našla se u Splitu.
- Bili smo na Mljetu i nismo imali pojma da je ovdje neki festival. Shvatili smo to kad smo izašli iz broda - ispričala nam je kroz smijeh.
Tezu da Ultra stavlja Split na svjetsku turističku mapu teško je braniti s obzirom da je ipak riječ o specifičnim posjetiteljima koji slušaju elektronsku glazbu. Kada Ultra jednog dana ode, Split neće previše dobiti, a ni izgubiti. Činjenica da je potpisan novi petogodišnji ugovor o održavanju festivala, Splićane, čini se, ne zabrinjava niti veseli. Svaki spin o gomili novca koja se u ta tri dana navodno slije besmislen je u gradu koji već sada, nažalost, živi uglavnom od turizma više od tri mjeseca u godini.
