Vjekovna svađa između "nas", koji smo bliži rakiji, i "njih", koje više privlači slatko, završila je neriješenim ishodom. Najgorim za sve. Ni ove godine, naime, nema šljiva, pa neće biti ni uobičajene svađe gdje će završiti ovaj slatki plod – u kotlu ili loncu. Statistički podaci kasne, ali prema procjeni Đorđa Dokmanovića, voćara iz Gorskog kotara, koji već godinama neumorno obilazi prostore Like, Korduna i Banije brinući o voćkama, šljiva je ove godine stradala na čak 70 posto teritorija Hrvatske. Nema je ni za džem ni za rakiju. Na nekim područjima nema je ni za ubrati i pojesti. Sve je poharao mraz pa će se malo tko gostiti knedlama ili dan započeti šljivovicom.
- Stanje je katastrofalno. Prema mojoj procjeni, oko 70 posto područja Hrvatske ove godine neće imati šljive. Na području Gline i Petrinje praktički nijedna voćka nije ostala. U Slavoniji, posebice u nizinama, također je sve poharano. U Lici su preživjele one koje imaju povoljnu ružu vjetrova. Kod mene su opstale samo šljive koje su bliže selu pa imaju drukčiju temperaturu ili neke posađene na višim predjelima, u pravilu one s kasnijim cvatom - objašnjava Dokmanović, ističući da su se kao najizdržljivije pokazale domaće sorte poput bistrice ili požegače.
Da ne cvatu rano, teret bi izdržale i bjelošljiva i rana mađarka, popularna ranka iz pjesme, ali ovako za njih nema nikakve šanse.
- Prije bi hladnoća bila do polovine trećeg mjeseca, a sada je to razdoblje produženo. Voće bi zapravo preživjelo mraz, ali ne može podnijeti tjedan dana hladnog vremena. Bez sumnje ćemo morati razmisliti o novim sortama, poput možda nekih njemačkih šljiva koje kasnije cvjetaju. Trebamo se prilagođavati - naglašava Dokmanović, koji u svom voćnjaku ima više od 130 sorti voća.
Miroslav Kuskunović, poljoprivredni konzultant iz agencije Kombinat 1969, objašnjava da uz klimatske razloge proizvodnja šljiva stagnira i zbog premalo plantažnih voćnjaka zasađenih u pravilu sa starim sortama.
- Jako se malo ulaže u nove tehnologije uzgoja, berbe ili prerade. Naprosto je nestalo interesa za ovu proizvodnju, posebice jer su godinama uvoznici uvozili jeftinije, a ipak kvalitetne šljive iz regije, pa su domaći proizvođači imali tržišne viškove koje nisu mogli prodati zbog čega su počeli masovno krčiti šljivike. Problem je i to što se iz Hrvatske masovno iseljava i često se događa da ljudi koji imaju šljive ne mogu naći radnu snagu koja bi ih brala ili sakupljala - govori Kuskunović i također savjetuje proizvođačima da promijene sorte zbog klimatskih promjena i više ulažu u moderne nasade i tehnologiju.
- Nekada je Hrvatska imala velike prehrambene industrije koje su otkupljivale šljive i radile marmelade i džemove poput Podravke i drugih, da bi 2000. godine, kada je sklopljen Sporazum o stabilizaciji i pridruživanju, otvorila tržište. Nakon toga se prehrambena industrija, zbog pohlepe za profitom, okrenula uvozu jeftine šljive, a zapostavila kooperaciju i domaću proizvodnju. Generalno, Hrvatska ima sve manju proizvodnju voća. Jedan od osnovnih razloga je da svi oni silni poticaji koji odlaze na selo nisu stimulativni, nego su postali glavni krivac za pad proizvodnje. To je tragedija hrvatske poljoprivrede koja godišnje daje preko osam milijardi kuna poticaja, a ima vrijednost proizvodnje nešto veću od 19 milijardi kuna. Nekada je, primjerice, početkom 1990-ih, vrijednost poljoprivredne proizvodnje bila preko 30 milijardi kuna, i to bez poticaja. Hrvatska je danas pala na proizvodnju jabuka ispod 5000 tona, a imamo oraha na 8000 hektara uz proizvodnju od jedva 500 tona - tvrdi Kuskunović.
S druge strane, susjedne zemlje poput Srbije te Bosne i Hercegovine, pa i Sjeverne Makedonije i Rumunjske, uspješno razvijaju proizvodnju te, uz konzumnu šljivu, sve više plasiraju druge proizvode na bazi ovog voća – od rakije, sušenih šljiva i kompota do pekmeza. Susjedna Srbija proizvodi oko 500.000 tona šljiva, proizvodnja u BiH kreće se od 150.000 do 200.000 tona, dok je Rumunjska također na 500.000 tona, pri čemu su u 2018. imali rekordnu proizvodnju od čak 830.000 tona. Podaci Državnog zavoda za statistiku za Hrvatsku pokazuju da je još 2008. godine ova proizvodnja dosezala 48.614 tona, od čega je više od 32.000 tona bilo za vlastite potrebe u ekstenzivnom uzgoju, dok su se 2019. proizvele samo 9.403 tone. Posljednji podaci za 2020. godinu, nastavlja Kuskunović, govore da je proizvodnja šljiva iznosila 12.639 tona, dok se ove godine očekuje još manje, jer klimatski uvjeti nisu bili dobri, što se odrazilo i na cijene pa su tako na tržnicama u rujnu ove godine, u odnosu na lanjski rujan, bile više za 19,9 posto i iznosile oko 11 kuna za kilogram.
- Srbija ima tradiciju proizvodnje šljiva, a ono što su napravili zadnjih godina je da su se okrenuli preradi, sušenju i izvozu. Poznato je da je Srbija jedan od lidera u plasmanu suhe šljive, što u Hrvatskoj gotovo ne postoji - zaključuje Kuskunović.
U kvalitetu srpskih proizvoda od šljive potrošači su se mogli uvjeriti na trećem Međunarodnom ocjenjivanju rakija i likera održanom prije dva tjedna na Agronomskom fakultetu u Zagrebu, gdje je prvo i treće mjesto sa svojom šljivovicom prepečenicom osvojio Luka Perić iz tvrtke Stari Vitez s područja Podgorine u sjeverozapadnoj Srbiji. Njegova stara prepečenica iz 2001. godine osvojila je maksimalnih 20 bodova, što se prvi put dogodilo, a jedan od članova žirija kazao je kako je šampionska šljivovica prepečenica jedna od najboljih koje je probao. Perić kaže da je ovo prvi put da su se natjecali u Hrvatskoj i da nisu očekivali tako visoku ocjenu.
- Tajna dobre rakije je posvećenost kompletnom procesu, od uzgajanja šljive do finalnog sazrevanja proizvoda. Tradicija brenda "Stari vitez" datira iz 1990. Proizvodnju je započeo Slobodan Perić na svom seoskom imanju u opštini Krupanj. Talenat, nasleđen od predaka, Slobodan je prenio na potomke pa sam ja kao njegov sin nastavio proizvodnju 2013. godine. U našim krajevima što se sorte požegače tiče, postoji veliki problem sa zagađenjem okoline u poslednjih nekoliko godina, a šljiva požegača je poznata po tome što uspeva i rađa u izrazito čistoj prirodnoj sredini na obroncima planina. Istina je da je naša šampionska šljivova prepečenica u rangu sa vodećim brendovima viskija i francuskih konjaka - objašnjava Luka Perić, koji svoje proizvode prodaje u Srbiji, Austriji i Australiji, a nada se uskoro i u Hrvatskoj.
Tekst je izvorno objavljen u mjesečnom prilogu Novosti Nada - društvenom magazinu Srpskog demokratskog foruma
