Vi koji ste se ovdje okupili, mi koji smo se danas ovdje okupili pored ove vremešne crkve Vaznesenja Presvete Bogorodice, ispod ovih vremešnih lipa i pored ove bezvremene Otuće, znamo da je bilo vremena prije nas i da će biti vremena poslije nas, ali znamo i to da je naše vreme i naše mjesto jedino koje ćemo imati i zato ga trebamo živjeti na dostojanstvu naših najboljih predaka i na napretku naših najboljih nasljednika; i sa dostojanstvenim sjećanjem na one čiji su životi prekinuti nasilno, zločinstvom kao što je to bio slučaj sa preko stotine Srba tokom i nakon "Oluje" na području općine Gračac, te sjećanjem na više od 57 nestalih s područja ove općine, također Srba, a kojih se ovdje nitko ne bi sjetio – kao što se nadležna tijela vlasti nisu sjetila i danas se ne sjećaju svoje pravne odgovornosti za utvrđivanje okolnosti njihova stradanja 1995. godine – da se s našim prijateljima iz Antifašističke lige i Documente mi ovdje ne sjećamo - rekao je predsjednik SNV-a Milorad Pupovac na komemoraciji održanoj danas u Deringaju, na kojoj su se okupljeni prisjetili mještanki i mještana ovih i drugih sela gračačke okolice koji su izgubili živote, svoje bližnje, domove i zavičaj tokom i nakon "Oluje", u ljeto i jesen 1995. godine.

- Ovdje i danas smo se okupili da bismo se sjetili i sveukupnog stradanja – progonstva, razaranja i ubistava – i stradanja svih, bez obzira na vjeru i naciju, a naročito naših sugrađana Hrvata iz ovog kraja i drugih krajeva Hrvatske i drugih zemalja iz kojih su morali izbjeći i ovdje se naseliti, jer i ta su stradanja jednako vrijedna naše empatije, našeg suosjećanja. Zato, upravo ovdje i danas, treba reći da jedni govore da je "Oluja" čista kao suza, a drugi liju suze pred sudbinom onih čiju su sudbinu odredili upravo ljudi bez suza iz jedne i druge strane - nastavio je Pupovac.

- Priča onih koji su ostali i onih koji su se vraćali jedinstvena je i još uvijek mnogima nepoznata i od mnogih nepriznata priča. Vi, mi ovdje okupljeni, ta smo priča u kojoj se mogu ogledati, ali izbjegavaju da se ogledaju institucionalizirane, podržavljene priče hrvatske i srpske; izbjegavaju zato što znaju, a to ne priznaju, da su te priče u najmanju ruku nepotpune bez vaše, naše priče, nepotpune i činjenično i moralno. Kad bi se ogledali u njoj ili imali otvoreno uho za nju, tada bi čuli da ova priča nije ni izvor za obnavljanje trajnog nacionalizma, mržnje i neprijateljstva, a ni sredstvo za daljnje žrtvovanje već žrtvovanih – istaknuo je Pupovac.

- Kad bi podržavljene politike sjećanja bile doista čiste kao suza ili bile istinske suze, onda bi u njima bilo suza i majki s Petrovačke ceste i suza onih ovdje u Deringaju, Kijanima i Tomingaju, ili onih iz Škabrnje i Široke Kule, koji nisu stigli pustiti suzu prije nego što su ubijeni u svojoj kući, svojem zavičaju i svojoj zemlji - kazao je Pupovac.

- U nama koji smo se i ove godine okupili da se sjetimo ima empatije, ima grča u grlu za sve koji su stradali, i za naše sunarodnjake Srbe i za naše sugrađane Hrvate, za sve koji nisu činili zločine. Mi nikoga koji to sam ne osjeća kao moralnu obavezu ne pozivamo da tako i sam čini, ali pozivamo sve da se sjećaju tako da čuvaju dostojanstvo sjećanja na one koji su bili žrtve nacionalizma, mržnje i neprijateljstva, da ih se sjećaju tako da ne stvaraju stanje trajnog nacionalizma, mržnje i neprijateljstva ovdje i tamo, i između ovdje i tamo, jer tako stvaraju stanje za nove žrtve. Vječna ima pamjat! Počivali u miru! - riječi su kojima je predsjednik SNV-a završio svoj govor.