Vinko Grubišić uistinu je posebna pojava. S jedne strane tipičan lik iz tranzicijskih devedesetih, kada je za vrijeme rata vodio Vladin ured za informiranje, pa ljubav prema domovini naplatio vrlo vrijednim Jadran filmom, a s druge nerealizirani redatelj koji – svjedoče mu kolege – nije bio bez talenta. Sve što je radio, namislio je raditi naveliko, grandiozno i skupo, ali bi uglavnom izašlo kao teški trash na kojem je, unatoč tome, uvijek znao uzeti novac.
Dok Grubišić pokušava na Zagorci okrenuti novac, Centar za ženske studije strpljivo i marljivo od 2009. godine radi na istraživanju i promociji njenih djela
Tako je i sada. Godinama najavljuje projekt ekranizacije djela Marije Jurić Zagorke za Hrvatsku radioteleviziju. Kada se već činilo da od serije ‘Grička vještica’ neće biti ništa, HRT mu je u zadnji čas za nju potpisao izvansudsku nagodbu. Grubišić je snalažljiv čovjek točno onoliko koliko mu je trebalo da preživi u zagrebačkom predgrađu, u Dubravi, ali opet nedovoljno da postane priznat u centru grada. Na primjer, kada su ga na HRT-u odbili zbog lošeg scenarija za ‘Gričku vješticu’, za nekoliko je mjeseci ipak uspio doći pred samo potpisivanje ugovora, koji na kraju ipak nije potpisan jer je ovaj donio scenarij navlas isti onome odbijenome. Nije promijenio ni zarez. Ili drugi primjer: direktor Jadran filma prošle je godine osnovao neprofitnu Udrugu Marija Jurić Zagorka, koja bi trebala upravljati budućim muzejom poznate književnice. Prostor za muzej, palaču Jelačić, ustupit će Grad Zagreb, koji će je i obnoviti, za što će samo ove godine dati dva milijuna kuna.
Interna revizija Hrvatske radiotelevizije, na traženje Nadzornog odbora HRT-a, nedavno je detaljno ispitala okolnosti koje su dovele do izvansudske nagodbe s Jadran filmom oko snimanja serije ‘Grička vještica’. Priča je krenula 2008. Direktor Jadran filma Grubišić došao je na HRT kod tadašnjih čelnika Dražena Siriščevića i Vanje Sutlića sa 12 epizoda adaptacije romana ‘Tajna krvavog mosta’ i isto toliko nastavaka ‘Kontese Nere’. Cilj je bio snimiti bogato produciranu televizijsku seriju po romanima Marije Jurić Zagorke i time nastaviti eksploataciju djela koju je Grubišić započeo nekoliko godina ranije prodajući, uz EPH, njezine knjige po kioscima. A to je bio posao – prodao je više od milijun primjeraka i uprihodio 30 milijuna kuna.
Serija je trebala biti još uspješnija, kruna unosnog posla koji je pokrenuo nakon što je od obitelji Car otkupio prava na Zagorkine knjige. Samo je HRT namjeravao uložiti sto milijuna kuna. Grubišić je mnogo očekivao od ovog projekta, koji nije zamislio kao običnu povijesnu TV seriju, nego više kao nekakvog hrvatskog Harryja Pottera u kojem bi efekti frcali na sve strane. Ljudi bi nastavili kupovati knjige, gledali bi seriju, išli u muzej ‘Gričke vještice’, kupovali šalice s njezinim likom… Ideja je bila grandiozna, ali kako drukčije zaraditi? Trebalo je samo pronaći financijera, a HRT se pokazao kao idealan. Donio je tako svoje scenarije na Prisavlje očekujući da je dogovor pred vratima i da će – s obzirom na sve predradnje – posao odraditi rutinski. Nije, međutim, bilo tako. Na HRT-u su počeli komplicirati. Zamjerili su mu da duljina napisanih epizoda jedva doseže 25 minuta, a ne 50, kao što je kazao da će biti. Rekli su mu da se na ‘Kontesi Neri’ mora još puno raditi, a da ‘Tajni krvavog mosta’ nema spasa jer ne valja – ništa.
U realizaciju ideje muzeja, gdje su navodno snimljene prve klape serije, aktivno je uključen i Slobodan Prosperov Novak, dežurni prokazivač državnih neprijatelja
Ipak, načelni dogovor je postignut i HRT je u svoj plan za 2009. godinu uvrstio proizvodnju osam 55-minutnih epizoda ‘Gričke vještice’, bez iskazanih troškova. Tek su u dopisu poslanom Jadran filmu napisali da je maksimalni iznos koji će uložiti 1,9 milijuna kuna po epizodi. Danima su trajali sastanci potkraj ožujka 2009., da bi na kraju pala odluka – ide se na 34 epizode po 50 minuta za 1,9 milijuna kuna svaka, ukupno 64,6 milijuna kuna. Ugovor je bio sastavljen pod brojem 1089/09, trebalo ga je samo potpisati i pečatirati. Dogovoreno je da HRT uloži 84 posto novca, a Jadran film 16 posto. Uvjet je bio da Grubišić donese nove scenarije, što je i učinio. Međutim, isti oni urednici iz Dramskog programa HTV-a ponovno su ih pregledali i utvrdili da nisu napravljene potrebne prerade, odnosno da je Grubišić donio iste scenarije koje su već odbili. Ravnateljstvo nije imalo izbora. Projekt je 20. studenoga 2009. odbijen, a odvjetničko društvo Madirazza & partneri utvrdilo je da HRT nema nikakvu ugovornu obavezu prema Jadran filmu.
Ipak, godinu dana poslije evo Grubišića opet na Prisavlju. Pod rukom nosi scenarij prve epizode ‘Gričke vještice’, koji je ovaj put prošao recenziju. Potpisan je Sporazum o pristupanju pregovorima i pripremama s ciljem da se snime 24 epizode. Revizija je ovom sporazumu zamjerila da ne definira jasno kojim bi se dijelom opusa serija bavila, da nema pisanih dokaza da su prihvaćeni i scenariji za ostale epizode, da nije imenovan Umjetnički savjet koji bi to trebao napraviti, da nije napravljen troškovnik, pa se ne zna koliko točno iznosi 50 posto troškova HRT-a, da je HRT priznao sve prethodne troškove Jadran filma, a da se ne zna koliko oni iznose i na što se odnose, da nije jasno tko su međunarodni koproducenti, niti su utvrđeni rokovi…
Unatoč tome, zbog manjkavosti materijala i skupoće projekta proizvodnju ‘Gričke vještice’ stopiraju tadašnji direktor Programa Domagoj Burić i ravnatelj Blago Markota. Grubišić 2014. zbog toga podiže tužbu pred Trgovačkim sudom u Zagrebu. Traži da se snime 34 epizode ukupne vrijednosti 76,7 milijuna kuna (bez PDV-a), od čega na HRT otpada 64,6 milijuna kuna. Ako se serija ne snimi, HRT treba Jadran filmu platiti četiri milijuna kuna naknade štete, plus kamate, kao i izmaklu dobit od 20 milijuna kuna, plus kamate. HRT u odgovoru traži da se tužba odbaci kao neosnovana jer projekt nije realiziran krivnjom Jadran filma, koji nije doradio scenarije za prvih 12 epizoda.
U rujnu prošle godine, nekoliko dana prije isteka mandata, Siniša Kovačić i Blago Markota u ime HRT-a potpisuju izvansudsku nagodbu prema kojoj će Jadran film snimiti šest epizoda ukupnog troška od minimalno tri milijuna kuna, od čega HRT ulaže 1,5 milijuna po epizodi. Revizija je utvrdila da iz tog dokumenta nije jasno tko je u ime HRT-a bio predlagatelj nagodbe i tko je sastavio njezin tekst, koji je potpisan a da nije prošao redovnu proceduru i kontrolu nadležnih službi HRT-a; da je nagodba potpisana bez procjene rizičnosti ishoda i potrebnih nalaza vještaka; ne zna se ulazi li ta serija u vanjsku produkciju na koju odlazi 15 posto od programskih troškova; nije jasno na osnovu kojih dokumenata se došlo do iznosa od tri milijuna kuna, s obzirom na to da ne postoje troškovnici (u nacrtu ugovora iz 2009. cijena je 25 posto niža); da Jadran film nema obavezu dostavljanja dokaza o osiguranih 50 posto financijskih sredstava; da se ne zna koji će dijelovi od sedam romana ‘Gričke vještice’ biti obuhvaćeni serijom, kao i da se ne znaju rok isporuke djela, dinamika plaćanja, termin emitiranja…
Unatoč tome, 7. veljače ove godine potpisuje se ugovor po kojem HRT ima prava na emitiranje serije u Hrvatskoj, a Jadran film u inozemstvu, s tim da HRT dobiva razmjerni dio od tih prihoda. HRT se obvezao isplatiti devet milijuna u četiri obroka. Prije isplate prvog, Jadran film se obvezao dostaviti popis autora i glumaca, finalne scenarije, redateljsku razradu, troškovnik i operativni plan, što objašnjava razloge zbog kojih je Jadran film tako panično počeo tražiti glumce pokrenuvši Facebook kampanju i široku marketinšku akciju čiji je dio i tzv. muzej Gričke vještice. Snimanje je, nije nevažno napomenuti, počelo 31. svibnja, dan prije dogovorenoga krajnjeg datuma iz izvansudske nagodbe.
U realizaciju ideje muzeja, gdje su navodno snimljene prve klape serije, aktivno je uključen i Slobodan Prosperov Novak, dežurni prokazivač državnih neprijatelja u HRT-ovoj emisiji ‘Pola ure kulture’ i lovac na vještice iz 1990-ih, kada je pokrenuo hajku na hrvatske književnice. Grubišić i Novak znaju se iz jedne od prvih hrvatskih vlada, kada je Grubišić bio pomoćnik ministra informiranja, a Novak pomoćnik ministra kulture.
Velebno zamišljen objekt, koji je zapravo ekstenzija serije, bit će smješten nedaleko Sabora, u palači Jelačić, koju će dakle Grad Zagreb obnoviti. Bit će u njemu, kao što smo već pisali, spektakularnih instalacija i posebnih efekata s ciljem da se napravi ‘nova kulturno-turistička atrakcija’, u koju će se uložiti tridesetak milijuna kuna i koju će godišnje posjećivati 250 tisuća ljudi.
- Možemo garantirati više stotina tisuća posjetitelja godišnje i milijune posjetitelja njegove virtualne inačice. Sam koncept muzeja sasvim je originalan i predstavlja jedan od dodatnih razloga zašto će ljudi iz cijelog svijeta dolaziti u Zagreb. Naime, Zagorka je pisala ‘Gričku vješticu’ po stvarnim likovima nesretnih žena i po zapisnicima koje smo mi ponovno izvadili iz arhiva. Sve to uklopili smo u muzej kao dio njegova stalnog postava i u seriju. Taj drugi kojeg se muči, proganja i ubija može biti svatko od nas, ali, nažalost, svatko od nas može biti i krvnik. Zlo, baš kao u nekim djelima suvremene kulture, putuje i traži svoje stanište - rekao je Grubišić.
Pitali smo tko je u Gradu Zagrebu i na temelju koje odluke ustupio palaču na korištenje ovom dvojcu te koliko novca je utrošeno i koliko će se još uložiti u njenu obnovu i opremanje. Iz pisanog odgovora Ivice Lovrića, pročelnika Gradskog ureda za kulturu, obrazovanje i sport, nije jasno tko je to učinio, ali nije teško pretpostaviti. Naime, odgovor započinje ovako: ‘Grad Zagreb dao je potporu inicijativi i prijedlogu Udruge Marija Jurić Zagorka da se Palača Grlečić-Jelačić, Zagreb, Markov trg 9, namijeni za smještaj i uređenje Muzeja Gričke vještice. U realizaciju muzeja Grad zasad nije uložio nikakva financijska sredstva jer muzej nije niti osnovan, ali je uložio u izradu različite projektne dokumentacije koja je u vezi sa sanacijom objekta palače i to za Elaborat konzervatorsko-restauratorskih istražnih radova, te za izradu idejnoga projekta za uređenje palače na temelju prethodnoga projektnoga programa za uređenje palače, a ne za sadašnju predloženu namjenu.’ Dalje Lovrić kaže da će se ‘nakon što Udruga Marija Jurić Zagorka dostavi prijedlog projektnoga programa, odnosno detaljnoga sadržaja i namjene prostora palače Grlečić-Jelačić, postojeći idejni projekt izmijeniti i dopuniti u skladu s novim projektnim programom’. U Programu kapitalnih ulaganja u objekte društvenih djelatnosti u Gradu Zagrebu za 2017. predviđeno je dva milijuna kuna za izradu projektne dokumentacije i uređenje objekta palače, zaključuje Lovrić te ističe da ‘Jadran film zasad nije zatražio sufinanciranje Grada Zagreba u snimanju serije ‘Grička vještica”. Udruga Marija Jurić Zagorka osnovana je prošle godine. Predsjednik je Alen Car (obitelj Car je bila vlasnik prava), a njegov zamjenik je Vinko Grubišić. U 2016. nisu imali nikakve prihode.
Dok Grubišić pokušava na Zagorci okrenuti novac, Centar za ženske studije strpljivo i marljivo od 2009. radi u Memorijalnom stanu Marije Jurić Zagorke s ciljem istraživanja i promocije njenog djela. Stan, koji je u vlasništvu Grada Zagreba, otvoren je za javnost i posjećuju ga školska djeca i odrasli iz cijele Hrvatske. U njemu je posljednjih dvadeset godina živjela i radila poznata književnica i novinarka. U njemu je, ističe Nataša Medved, izvršna direktorica Centra, uređivala i ‘Hrvaticu’, prvi feministički list. Centar za ženske studije provodi niz projekata, od međunarodnog književno-znanstvenog skupa Dani Marije Jurić Zagorke do sudjelovanja u Noći muzeja, organizira predavanja o Zagorki i ženskom stvaralaštvu. Kreirale su dvije Zbirke M. J. Zagorke koje je Ministarstvo kulture uvrstilo u registar kulturnih dobara te realizirale projekt digitalizacije kojim je zaštićena Zagorkina građa. U suradnji s udrugom Radiona.org predstavile su ‘uradi sam’ hologram s likom Zagorke, a objavile su i strip ‘Zagorka – biografija’ autorice Lee Kralj Jager.
- Centar za ženske studije stoga sa sigurnošću može reći da pokriva sve segmente promicanja Zagorkina rada i djelovanja u javnom interesu koji se temelje na znanstvenim istraživanjima i arhivskoj dokumentaciji. Financijska sredstva odobrena za pojedini program često nisu u skladu s angažmanom koji Centar ulaže u razvoj programa, ali i održavanje stana, pa Centar za razvoj programa Zagorka ulaže napore u prikupljanju sredstava i putem drugih natječaja - ističe Medved.
Očito nedovoljno, ako pitate zagrebačkog gradonačelnika Milana Bandića kojem je do Grubišićevog muzeja jako stalo, a da je i sam slab na Zagorku pokazao je prilikom najave njegovog otvaranja kada se usporedio baš s njom. ‘Na ulaz u njen budući prostor bit će uklesan sljedeći citat, izgovoren još davne 1944. godine sa scene HNK. Citiram: ‘Jest, istina je, pogodujem instinktima publike širokih slojeva, jer su njihovi i moji. A koji su to instinkti njihovi i moji? Sloboda, pravica, čežnja za poštenjem, želja za dobrotom i tvrdo uvjerenje da dobrota jednom mora pobijediti zloću.’ Kako je bila proročanski nastrojena’, rekao je Bandić.
