U Europi sam tražio sigurnost, stabilnost. Nisam počinio nikakav zločin, radio sam, plaćao porez, volontirao, izgradio svoj život s djevojkom. I onda sam sve to izgubio – govori 27-godišnji Omer Mahdi, Iračanin sunitskog porijekla kojem je prije tri godine odobren azil u Hrvatskoj. Za razliku od brojnih drugih izbjeglica, u tom procesu nije dobio nijedno negativno mišljenje domaćih institucija. Uspješno je prošao i provjeru Sigurnosno-obavještajne agencije (SOA), temeljem čijeg je inače neobavezujućeg mišljenja MUP u tom periodu učestalo odbijao zahtjeve za međunarodnu zaštitu.

Međutim, MUP je godinu i pol kasnije promijenio odluku, oduzeo mu azil i naredio da napusti Europski gospodarski prostor. U suprotnom mu prijeti prisilno udaljavanje, što u slučaju našeg sugovornika znači deportaciju u Irak, zemlju u kojoj ga, u najmanju ruku, očekuje mučenje. Kako dokazuje dokumentacija koju je Mahdi ustupio Novostima, MUP-ovo rješenje i presuda Upravnog suda kojom je ono potvrđeno dominantno se temelje na novom mišljenju SOA-e koja najednom tvrdi da mladi Iračanin "predstavlja opasnost za nacionalnu sigurnost i javni poredak RH" te dokazima kojima on i njegovi odvjetnici do danas nemaju pristup jer su proglašeni tajnom.

Muškarac s kojim sam razgovarao počeo mi je prijetiti da moram surađivati s njima ili će mi oduzeti azil i deportirati me u Irak. Rekao mi je da se ne pravim glup. I to sve u zgradi policije – tvrdi Omer Mahdi

Mahdi, čiju trenutnu lokaciju nećemo otkriti zbog njegove sigurnosti, smatra da je uzrok svemu njegovo nepristajanje na ponudu SOA-e da postane njihov doušnik sa zadatkom odavanja informacija o drugim izbjeglicama, kao i aktivistički angažman njegove partnerice Tajane Tadić. Naime, Tadić je kao zaposlenica Are You Syriousa? (AYS), udruge koja se bavi pružanjem humanitarne i integracijske pomoći te informiranjem javnosti o problemima migranata i izbjeglica, često javno kritizirala postupanje policije i obavještajne agencije.

Omer Mahdi je rodnu Faluđu, smještenu u tzv. sunitskom trokutu, napustio u kasnu jesen 2015. jer mu je prijetila dvostruka opasnost. S jedne strane sektaško nasilje, popraćeno brutalnim ubojstvima sunitskih muškaraca i dječaka, koje su provodili pripadnici lokalnih šijitskih paravojski, a s druge mobilizacija u snage Islamske države, u tom kraju poznatije pod arapskim akronimom Daeš.

- Jednostavno, nisam htio živjeti s puškom u rukama, ubijati. U momentu kada su pripadnici Daeša došli mom ocu na vrata i htjeli me prisilno unovačiti, shvatili smo da moram otići - govori Omer, koji se tada, s tisućama drugih iračkih sunita, zaputio prema Europi.

Tajana Tadić

Budući da su u tom periodu granice bile otvorene, uspio je doći do Njemačke. No nakon zaokreta u odnosu Europske unije prema izbjeglicama, u travnju 2017. vraćen je u Hrvatsku, prvu EU-članicu na čiji je teritorij stupio na putu do Zapada. Tu je naposljetku zatražio međunarodnu zaštitu i započeo graditi novi život. O prvim mjesecima provedenima u Zagrebu nema riječi hvale. Prije svega zbog boravka u prihvatilištu za tražitelje azila Porin koji opisuje kao katastrofalan. Uskoro je upisao tečaj hrvatskog jezika i počeo sklapati prva prijateljstva. Vrijeme do odobrenja azila i prava na rad kratio je volontiranjem u AYS-u, pomažući onima koji su u potrazi za sigurnošću također bili prisiljeni napustiti vlastite domove. U toj je udruzi i upoznao Zagrepčanku Tajanu Tadić.

- Kada sam napokon dobio azil i preselio se, počeo raditi na poslu na kojem sam ostao do odlaska, osjećao sam se kao da sam se ponovno rodio. Uz sve to, imao sam divnu vezu - prisjeća se Omer, kojem je azil odobren u jesen 2018. godine.

MUP nije uspio zabraniti rad naše udruge, pa su nakon toga krenuli na ljude. Mene ne mogu deportirati, ali Omera su mogli – ocjenjuje Tajana Tadić, aktivistkinja udruge Are You Syrious? i Omerova partnerica

Iako ovdašnje institucije od starta nisu blagonaklono gledale na rad AYS-a, prije svega zbog sudjelovanja te udruge u izradi izvještaja o arbitrarnom postupanju MUP-a i SOA-e prema izbjeglicama i drugim migrantima te nasilnim, nezakonitim protjerivanjima s hrvatskih granica, Tadić kaže da je upravo 2018. bila godina u kojoj su se aktivisti suočili s prvim ozbiljnijim pritiscima. I to nakon pisanog odgovora koji je ministar unutarnjih poslova Davor Božinović poslao saborskom zastupniku Peđi Grbinu na njegovo pitanje o okolnostima smrti Madine Hussiny, šestogodišnje Afganistanke koja je poginula u studenome 2017. nakon što je s obitelji bezuspješno pokušala prijeći hrvatsko-srpsku granicu i zatražiti međunarodnu zaštitu u RH. U odgovoru, koji je obavila većina medija, Božinović je teško optužio AYS i Centar za mirovne studije (CMS) za poticanje ilegalnih migracija u Hrvatsku.

Nedugo nakon toga je Dragana Umičevića, volontera AYS-a, PU vukovarsko-srijemska optužila da je 21. ožujka 2018. pomogao grupi od 14 migranata, članova Madinine obitelji, da ilegalno prijeđe hrvatsku granicu, o čemu smo već pisali. Pritom su zatražili da ga se kazni zatvorom, novčanom kaznom u iznosu od 320.000 kuna i zabranom djelovanja udruge. Umičević, koji negira sve što mu je stavljeno na teret, tvrdeći da MUP pomoću njegovog primjera želi obeshrabriti sve one koji imaju namjeru pomagati izbjeglicama, naposljetku je nepravomoćno osuđen i kažnjen sa 60.000 kuna.

Tadić u razgovoru za Novosti objašnjava da je situacija eskalirala nakon što su AYS, CMS i odvjetnici obitelji Hussiny najavili održavanje konferencije za medije o pritiscima na aktiviste. Večer prije konferencije, 17. travnja 2018., policajci su se pojavili na vratima stana njenih roditelja. Uručili su im poziv na obavijesni razgovor namijenjen Tajani, vezan uz sumnju da je potpis Madinine majke na odvjetničkoj punomoći, kojom je u ime obitelji podignuta kaznena prijava protiv nepoznatih počinitelja u MUP-u zbog prouzročenja smrti djevojčice iz nehaja, bio krivotvoren. Poziv su dobili i odvjetnici i drugi aktivisti, a razgovor je bio zakazan za isto vrijeme kad i presica.

U pisanom odgovoru iz SOA-e kratko su nas obavijestili da neće odgovoriti na naša pitanja, pod obrazloženjem da "SOA ne komentira pojedinačne slučajeve u postupku rješavanja statusnih pitanja stranaca u RH"

- Na pozivu je pisalo da ćemo, u slučaju da se ne pojavimo u zakazano vrijeme, biti privedeni. To je bilo zastrašivanje par excellence. Jedna kolegica koja je tada radila u CMS-u nazvala ih je, rekla im da ćemo doći nakon presice i da slobodno mogu doći na nju jer znaju gdje smo. Do toga ipak nije došlo - kaže Tadić i ističe da o vjerodostojnosti potpisa na punomoći govori činjenica da je ista odvjetnica obitelj Hussiny zastupala i u kasnijim sudskim postupcima.

Također, dodaje aktivistkinja AYS-a, u tom periodu su u njihov ured dolazili migranti, "prestravljeni od odlaska u policiju i uvjereni da tamo mogu zatražiti azil".

- Nedugo nakon što nam je krajem rujna 2018. ured vandaliziran, posjetila nas je policajka koja je napravila zapisnik. S njom se pojavio muškarac u civilu koji me cijelo vrijeme gledao i na kraju rekao da je iz sektora za organizirani kriminal. Pošto sam ja najčešće bila ta koja je policiji slala popise imena onih koji su željeli ostvariti pristup sustavu azila, ispitivao me odakle poznajem te ljude. Njegova pitanja zadirala su i u detalje iz mog osobnog života - svjedoči Tajana Tadić i dodaje da su se "svi ti događaji naslanjali jedan na drugi".

- Usto, ja sam ta koja se svojim imenom i prezimenom pojavljivala u medijima. Očito je da sam bila meta. MUP nije uspio zabraniti rad naše udruge, pa su nakon toga krenuli na ljude. Mene ne mogu deportirati, ali Omera su mogli - ističe.

Što se pak Omera Mahdija tiče, sve je bilo u najboljem redu do 9. listopada 2019., kada je primio poziv s nepoznatog broja. Kako kaže, čovjek koji ga je nazvao predstavio se kao policija.

- Pozvao me da dođem na razgovor u Policijsku postaju u Petrinjskoj radi nekakvog registra osoba koje su ušle u Hrvatsku. Budući da joj se to činilo čudnim, Tajana je odlučila poći sa mnom - prisjeća se on.

"Osjećamo se dužnima potaknuti Vas da istražite događaje koji su doveli do oduzimanja statusa azila Omeru Mahdiju jer se bojimo da je taj postupak povezan s njegovim odbijanjem da postane doušnik SOA-e", stoji u pismu 37 EU-zastupnika Plenkovićevoj vladi

Naredno jutro, na trećem katu u Petrinjskoj, ispred sobe 314, čekali su u dogovoreno vrijeme. Sa zakašnjenjem im je prišao "mlađi čovjek, star između 30 i 40 godina, koji se nekako nije uklapao u cijelu priču". Bio je odjeven u civilnu odjeću i pritom im se, tvrde, nije predstavio niti je pokazao isprave. Tajani Tadić je poručio da ne može prisustvovati razgovoru, pa je pričekala na hodniku.

- Iza zatvorenih vrata počeo me, bez prisustva prevoditelja, ispitivati detalje o mom životu, oduzeo mi je mobitel i zatražio da ga otključam. Surađivao sam jer sam mislio da su to njegove ovlasti. Potom je skoro pola sata pregledavao moje poruke i popis poziva. Tražio je od mene informacije o drugim izbjeglicama, od kojih su neki tada još uvijek bili tražitelji azila. Ispitivao me i tko od njih ide u džamiju. Nisam mu znao odgovoriti jer sam tamo išao samo za Bajram i ponekad u restoran koji djeluje u sklopu džamije. Bio je uporan i tvrdio da imam neke informacije o ljudima koje znam samo iz viđenja. Počeo mi je prijetiti da moram surađivati s njima ili će mi oduzeti azil i deportirati me u Irak. Rekao mi je da se ne pravim glup. I to sve u zgradi policije. U jednom trenu mi je rekao da smo gotovi i potjerao me van, ali je zadržao moje dokumente - svjedoči Mahdi.

Potom je njegova partnerica inzistirala da se zajedno vrate unutra. Muškarca je pitala zbog čega mu je oduzeo dokumente i mogu li dobiti ikakvu službenu zabilješku.

- Počeo me ispitivati tko sam. Kada sam mu rekla da radim u AYS-u, cinično mi je odgovorio "a baš lijepo". Nakon što je Omeru vratio dokumente, pitao me da li živimo zajedno. Kada sam odgovorila da ne živimo, zanimalo ga je zašto se moje prezime nalazi na vratima stana u kojem Omer živi, a to je bio stan moga oca, što je sve bilo uredno regulirano preko Državnog ureda za stambeno zbrinjavanje. To je dokaz da su nas pratili - govori Tadić, nakon čije intervencije je njen partner nastavio razgovor s muškarcem.

- Tada mi je ponudio da se nastavimo neformalno sastajati u kafiću. Rekao mi je da ima još puno pitanja za mene, da im moram pomoći da pronađu ljude o kojima me ispitivao. Zbog toga sam posumnjao da je riječ o pripadniku SOA-e jer sam ranije čuo da su tako prilazili i drugim izbjeglicama. Rekao sam mu da me takva ponuda ne zanima, da imam svoj posao, svoj život - svjedoči Mahdi, kojem naposljetku nije uručen službeni zapisnik sastanka ili bilo kakva druga potvrda.

Rješenje MUP-a od 11. svibnja 2020. kojim je Omeru Mahdiju poništen azil

SOA se odbila očitovati na te tvrdnje. U pisanom odgovoru kratko su nas obavijestili da neće odgovoriti na naša pitanja, pod obrazloženjem da "SOA ne komentira pojedinačne slučajeve u postupku rješavanja statusnih pitanja stranaca u RH".

Iz današnje perspektive Omer kaže da mu je žao što nakon razgovora nije uputio žalbu jer je "mislio da je to to". No krajem veljače 2020. stigao mu je poziv MUP-ovog Sektora za strance i međunarodnu zaštitu kojim je od njega zatraženo da dođe na razgovor u Porin. Zbog posla se tada nalazio izvan Zagreba, pa je njegov poslodavac pismeno zatražio odgodu razgovora. Nakon toga je dobio poziv s novim datumom koji ga je, kaže, "malo zabrinuo".

- U njemu je pisalo "ako se ne pojavite, smatrat ćemo da ne surađujete s institucijama RH". Ali nisu me informirali da se radi o procesu poništavanja azila. Da sam to znao, otišao bih s odvjetnicom - veli on.

- Razgovarao sam s osobom koja je vodila moj slučaj, uz prevoditelja. Razgovor je bio jako stresan, ali na sva sam pitanja imao ispravan i zadovoljavajući odgovor. Nije bilo naznake da će se nešto loše dogoditi - dodaje Omer, koji se obvezao da o detaljima ispitivanja neće govoriti.

Međutim, dijelovi razgovora navode se u rješenju MUP-a kojim je Mahdiju tri mjeseca kasnije poništen azil i pravo boravka u Hrvatskoj, uz tvrdnju da je prilikom podnošenja zahtjeva za međunarodnu zaštitu "lažno prezentirao svoje sunitsko podrijetlo i ugrozu na području Iraka". Na teret mu je stavljen navodno blizak odnos s osobom M. J. (identitet poznat redakciji Novosti, op. a.), koji je, kako stoji u rješenju MUP-a, "uključen u ilegalne migracije te koji je blisko povezan sa šijitskim militantnim postrojbama u Iraku". "Na navedene okolnosti imenovani (Mahdi, op. a.) je saslušan te navodi da poznaje navedenog s kojim je dijelio sobu u Prihvatilištu za tražitelje međunarodne zaštite u Zagrebu i s kojim je ostao u kontaktu nakon što mu je odobrena međunarodna zaštita. Kod njega je bio nekoliko puta jer je kuhar pa je kod njega išao jesti. Upoznat s navodima Službe terorizma navodi da je sve lažno i da prvi put čuje za to", piše dalje u rješenju od 11. svibnja 2020.

U istom dokumentu s potpisom državnog tajnika Žarka Katića kopirano je mišljenje SOA-e prema kojem Omer "predstavlja opasnost za nacionalnu sigurnost i javni poredak RH". "Ističe se njegova bliska povezanost s M. J.-om (...) s kojim je u međusobnim razgovorima osuđivao ubojstvo iranskog generala Qasema Soleimanija u Iraku te spominjao američko i izraelsko veleposlanstvo, što predstavlja sigurnosno indikativan podatak iz perspektive mogućeg počinjenja osvetničkog čina. Dalje je navedeno da zlorabu instituta međunarodne zaštite te nepoštivanja institucija RH dokazuje i činjenica njegove nekooperativnosti i neiskrenosti tijekom saslušanja, obzirom da je negirao bliski odnos s M. J.-om iako je nedvojbeno utvrđeno da ga je redovito posjećivao u njegovom stanu koji je služio kao utočište za ilegalne migrante zbog čega je protiv M. J.-a podignuta optužnica." SOA također navodi, tvrde iz MUP-a, da raspolaže i drugim podacima "koji upućuju na navedeni zaključak, ali bi njihovo otkrivanje moglo naštetiti interesima nacionalne sigurnosti RH", zaključuje se u rješenju.

I nepravomoćna presuda zagrebačkog Upravnog suda iz studenoga 2020. temelji se na mišljenju SOA-e

Mahdi u razgovoru za Novosti negira blizak odnos sa svojim nekadašnjim cimerom iz Porina koji je, prema njegovim saznanjima, nakon boravka u istražnom zatvoru napustio Hrvatsku. Naš sugovornik tvrdi da u njegovom stanu, u koji je povremeno odlazio na večere, nikada nije vidio ništa što bi upućivalo na to da je sudjelovao u krijumčarenju ljudima niti da je imao ikakvih saznanja da je bio pripadnik šijitske milicije. Napominje da nije počinitelj, sudionik ni suoptuženik u djelima za koja je optužen čovjek s kojim ga je, uostalom, MUP smjestio u zajedničku sobu u Porinu.

- Nismo se družili tako često i nisam imao razloga sumnjati da se bavi krijumčarenjem. Moje poznanstvo s njim nije nikakva nova činjenica jer je MUP za to znao i ranije, u vrijeme donošenja odluke o priznavanju azila. Jednostavno, nisam imao razloga sumnjati jer je i njemu u međuvremenu odobren azil. Ali jednom mi je rekao, dok smo još zajedno živjeli u Porinu, da povremeno razgovara s agentima SOA-e kao doušnik, jer su mu pristupali. Nisu ga pustili na miru - govori Omer, koji negira i sve druge navode iz MUP-ovog rješenja.

- Sve mi je izgledalo da im je netko pod prisilom rekao ono što žele i trebaju čuti. Uostalom, nevjerojatna je mentalna gimnastika tvrditi da bih kao Iračanin bio ljut zbog smrti generala Soleimanija, arhitekta iranske ekspanzionističke politike, koji je odgovoran za nasilno gušenje prosvjeda 2019. u Iraku, gdje je ubijeno tristotinjak ljudi, a 15.000 njih ozlijeđeno - dodaje.

Sve to detaljno je obrazloženo u tužbi koju je Omer sa svojom odvjetnicom podigao pred zagrebačkim Upravnim sudom pošto mu na rješenje nije bila dopuštena žalba. U tužbi naglašavaju da Ministarstvo nije točno utvrdilo niz činjenica, navode brojne proceduralne nepravilnosti te da mu je zbog nemogućnosti očitovanja na okolnosti iz mišljenja SOA-e i uvida u eventualne dokaze uskraćeno pravo na adekvatno sudjelovanje u postupku. Njegova odvjetnica priložila je niz dokaza koji potvrđuju njegovo sunitsko porijeklo. U spisu su tako dokument iračkog MUP-a u kojem je navedena pripadnost njegove obitelji sunitskom plemenu Al-Issawi, potvrda iz džamije u kojoj je učio Kuran i mišljenja pet relevantnih međunarodnih stručnjaka koji su imali uvid u navedene dokaze. Potvrdili su da je Faluđa sunitski grad, Omer (Omar) klasično sunitsko ime po kojem šijitske milicije profiliraju svoje žrtve i da naš sugovornik u tom slučaju govori istinu.

Nakon dvije održane rasprave na kojima je Mahdi, između ostalog, upitan koji je njegov stav o prisutnosti Amerikanaca u Iraku, 12. studenoga 2020. Upravni sud u Zagrebu donio je nepravomoćnu presudu kojom je njegova tužba odbijena. U presudi se ističe da su SOA-ini klasificirani podaci, u koje je sud izvršio uvid, opravdani razlog da se "radi zaštite nacionalne sigurnosti i javnog poretka RH poništi rješenje o priznanju azila".

"Uzimajući u obzir da su navedeni dokumenti označeni stupnjem tajnosti i podliježu zaštiti propisanoj Zakonom o tajnosti podataka i Zakonom o informacijskoj sigurnosti, nije bilo osnova da se tužitelj upozna s njihovim sadržajem", stoji u nepravomoćnoj presudi sutkinje Kristine Senjak Krunić, koja je odbila saslušati predložene svjedoke "jer njihovi iskazi kraj činjenica utvrđenih uvidom u klasificirane podatke ne bi doveli do drugačijeg rješenja ove upravne stvari".

"Ocjenjujući cjelokupan iskaz tužitelja dan tijekom upravnog postupka kao i upravnog spora, a uzimajući obzir podatke u koje je izvršen uvid, sud smatra pravilnom ocjenu tuženika da je tužitelj lažno prikazivao svoje sunitsko podrijetlo", zaključila je sutkinja bez da se ijednom riječju dotaknula ocjene dostavljenih dokaza. Istom presudom potvrdila je da je zakonit dio rješenja MUP-a kojim se Mahdiju određuje dužnost napuštanja Europskog gospodarskog prostora u roku od 30 dana od dana izvršnosti tog akta.

Krajem siječnja ove godine Omer je podnio žalbu na presudu tražeći, između ostalog, od Visokog upravnog suda da provjeri da li je M. J. bio suradnik SOA-e i da li je "neosnovanim pričama o drugima sebi želio ostvariti neku korist" te da se nalog za deportaciju obustavi do pravomoćnog okončanja postupka. Paralelno je MUP-ovu Sektoru za granicu poslao molbu za odgodu protjerivanja iz zemlje, na koju odgovor do danas nije dobio. Kada mu je nakon nekoliko tjedan stigao poziv da u Petrinjskoj preda dokumente, odlučio je otići iz Hrvatske.

- U slučaju deportacije postoji mogućnost da me netko optuži da sam bio s Daešom. Kao mladi muškarac, sunit, često si automatski osumnjičenik. Događale su se i egzekucije, nakon priznanja koja su od ljudi izvučena mučenjem. Neki su već pitali za mene. Ne mogu misliti o tome - kaže on.

Postupanje policije zagorčalo im je život – Omer Mahdi i Tajana Tadić

Omer i Tajana u međuvremenu su se obratili nizu institucija, među kojima članovima Vlade, predsjedniku Zoranu Milanoviću i nadležnim saborskim odborima. Odgovore su naposljetku dobili od Odbora za unutarnju politiku i nacionalnu sigurnost i Vijeća za građanski nadzor sigurnosno-obavještajnih agencija. Dok iz Odbora na temelju očitovanja MUP-a i SOA-e tvrde da nisu potvrđeni navodi o nezakonitom oduzimanju međunarodne zaštite, iz Vijeća poručuju da provedenim nadzorom nisu utvrđene nezakonitosti prilikom sigurnosne provjere. "Također, provedenim nadzorom nisu potvrđeni navodi da je SOA pokušala privoljeti gosp. Mahdija na suradnju s Agencijom, kao niti navodi prema kojima je postupanje SOA-e povezano s njegovim privatnim odnosnom s gđom. Tadić", piše u odgovoru Vijeća.

Na slučaj su reagirale i međunarodne organizacije za zaštitu ljudskih prava i zastupnici Europskog parlamenta. Dok Nils Muižnieks, direktor europskog ureda Amnesty Internationala, napominje da bi deportacijom u Irak Mahdiju bila prekršena temeljna ljudska prava i nanesena nepopravljiva šteta, iz Front Line Defendersa izražavaju zabrinutost zbog "očitog nedostatka sigurnog okruženja za branitelje prava migranata u Hrvatskoj, koji se suočavaju sa sudskim uznemiravanjem i stigmatizacijom". Grupa europarlamentaraca u ožujku ove godine uputila je pak pismo članovima Plenkovićeve vlade.

"Osjećamo se dužnima potaknuti Vas da istražite događaje koji su doveli do oduzimanja statusa azila Omeru Mahdiju jer se bojimo da je taj postupak povezan s njegovim odbijanjem da postane doušnik SOA-e. Zabrinuti smo jer se ta odluka isključivo temelji na klasificiranim podacima kojima njegovi odvjetnici ne mogu pristupiti. Također vas pozivamo da se pridržavate međunarodnog prava i prava EU-a i ne vraćate ga u Irak jer bi to predstavljalo kršenje načela zabrane protjerivanja i podrazumijevalo vrlo visok rizik od ozbiljnog kršenja njegovih ljudskih prava", piše u pismu koje je potpisalo 37 EU-zastupnika.

U odgovoru, koji im je Božinović uputio narednog mjeseca, ministar je negirao difamacije AYS-a od strane MUP-a, dok je navode da je odluka o ukidanju međunarodne zaštite Mahdiju povezana s time što je odbio biti informator SOA-e opisao kao potpuno neutemeljene. "Njegov slučaj ni na koji način nije povezan s odbijanjem suradnje s bilo kojom od institucija u RH. K tome, nemam nikakva saznanja da mu je ovakav tip suradnje uopće ponuđen", poručio je Božinović.

MUP je na naša pitanja u vezi ovog slučaja tek zbirno odgovorio da je postupak poništenja statusa azila proveden u skladu sa zakonom.

Mahdi, koji čeka na pravomoćnu presudu, kaže da od hrvatskog pravosuđa ne očekuje previše. No u slučaju da pravdu ne nađe na Visokom upravnom sudu, spreman je ići na Ustavni, a po potrebi i do Europskog suda za ljudska prava.

- Nemam riječi kojima bih opisao kako se osjećam nakon svega što smo Tajana i ja proživjeli. Mislio sam da je istina bitna u cijeloj ovoj priči, ali očito je da, nažalost, nije - zaključuje Omer Mahdi.

 

Serija svjedočanstava u Žurnalu

Sarajevski Žurnal objavio je 2019. seriju svjedočanstava državljana BiH s dozvolom boravka u RH koji također tvrde da ih je SOA vrbovala da postanu njeni suradnici. Kako piše Žurnal, dio ih je isto bio ispitivan u prostorima PP u Petrinjskoj, jednog od njih tjerali su da im pribavlja informacije o osobama koje viđa u zagrebačkoj džamiji i teroristima iz Maoče, drugog spiskove pripadnika Armije BiH, a od selefije iz Zenice tražili su da podmeće oružje. Nakon odbijanja ili prekida suradnje proglašeni su opasnošću za nacionalnu sigurnost RH i oduzeta im je dozvola za boravak i rad.

Dragan Mektić, bivši ministar sigurnosti BiH, tada je izjavio da je čitava operacija poduzeta kako bi se opravdale ranije tvrdnje tadašnje hrvatske predsjednice Kolinde Grabar-Kitarović da u BiH boravi na tisuće islamističkih ekstremista koji predstavljaju prijetnju sigurnosti u regiji. SOA je odbacila sve navode, ocijenivši ih neistinitima i zlonamjernima.