Gradonačelnik Bjelovara i saborski zastupnik HSLS-a Dario Hrebak, koji je na glasu kao borac za transparentnost koji zazire od fenomena "uhljeba", prošle je godine na temelju "odluka o odabiru i odobravanju sredstava za medijsko informiranje i promidžbu" medijima dodijelio 1.011,750 kuna preko "ugovora o poslovnoj suradnji".
Godinu prije, iznos za ovaj postupak koji ima malo toga s istinskim novinarstvom, je bio tek za oko 50.000 kuna manji. "Transparentno s Hrebakom", na primjer, ime je seta intervjua uglavljenog u ugovor s portalom Klikni.hr. Naziv je ponešto ironičan zato što posljedični intervjui, u kojima Hrebak odgovara na pitanja građana, ne sadrže napomenu da je sadržaj platio Hrebak, pa krajnji konzumenti, građani Bjelovara, nisu svjesni razmjera opisane "transparentnosti". Format ovoga naziva prema ugovoru je prošle godine ponavljan 24 puta, što će reći dva puta mjesečno.
Godinu prije, ugovor je obvezao Klikni.hr da bude "transparentan s Hrebakom" 44 puta, skoro svaki tjedan u godini. Dokumenti su inače potpisani s tvrtkom Klix.d.o.o., odnosno vlasnikom portala i direktorom Miljenkom Manjkasom, medijskim propagandistom HDZ-a iz ere Franje Tuđmana, koji zahvaljujući ugovorima s Hrebakom tako dobiva 120.000 kuna godišnje. Uz spomenute razgovore s gradonačelnikom, portal Klikni.hr obavezao se proizvesti "92 objave promo članaka", četiri video intervjua te prigodne blagdanske čestitke. Kao u drevna vremena medijskog beščašća, kad je Manjkas uređivao Motrišta, i ovaj je projekt proizvod slične žurnalističke politike: prema ugovoru Manjkas je pristao da od ureda gradonačelnika pravovremeno dobiva informacije, najave i izvještaje, pa ih prezentira javnosti kao novinarstvo.
Identičan naziv "Transparentno s Hrebakom" ugovorno je predviđen kao naziv 45 emisija u jednogodišnjem razdoblju na Alfa Radiju, i to za 130.000 kuna. Za toliki novac iz proračuna Bjelovar dobiva i 80 "promo-priloga", odnosno radijskih crtica i 300 reklama, uz bitnu stavku koja se ponavlja u većini drugih ugovora: sve se proizvodi "po želji i potrebi naručitelja", čime se dobrim dijelom izuzima prostor za proizvodnju kritičkog novinarstva, čak i kad bi postojala volja za takvo nešto. To je doduše moguće u teoriji, ali je onda pitanje hoće li dogodine neki načelnik ili gradonačelnik biti voljan nastaviti suradnju, koja ovisi o njihovim "odlukama". Pritom se ne podrazumijeva suvislo obrazloženje o odbijanju financiranja jer suradnja ne počiva na "transparentnom" natječajnom postupku ili javno nabavnoj proceduri zbog suma koje ne prelaze 200.000 kuna. No ovi mediji, općenito govoreći, od početka ionako nisu angažirani "odlukama gradonačelnika o odabiru i odobravanju sredstava iz proračuna" da bi se bavili novinarstvom, nego da bi pod njegovom krinkom ispisivali marketing.
"Po želji i potrebi naručitelja" – vratimo se još malo na Bjelovar - proizvode se za 162.000 kuna godišnje vijesti i temeljem ugovora s izdavačem Bjelovarsko-bilogorskog vjesnika. Jednake želje i potrebe gradonačelnika nalaze se i u ugovoru sa Super radiom u većinskom vlasništvu Dražena Kocijana, u iznosu iznosa od 100.000 kuna, dvije godine za redom. Takav je ugovor potpisan i s tvrtkom Galea, odnosno stranicom Super portal, također u vlasništvu Kocijana, za 15.000 kuna. Hrebakove "odluke" o financiranju Kocijanovih medija dodatno su zanimljive zato što je osoba s istim imenom, prezimenom i OIB-om, u prosincu 2018. godine predvodila listu HSLS-a i HSS-a u izborima za članove vijeća mjesnih odbora u Bjelovaru. Hrebak je, s druge strane, šef predsjedništva HSLS-a.
Prema ugovoru s Gradom Bjelovarom, Miljenko Manjkas je pristao da od ureda gradonačelnika pravovremeno dobiva informacije, najave i izvještaje, pa ih prezentira javnosti kao novinarstvo
Nadalje, za 90.000 kuna portal Bjelovar live, poput spomenutih, prati rad grada i pripadajućih službi po "želji i potrebi naručitelja". Slavonsko-brodska televizija "prema potrebi i u dogovoru s naručiteljem" se također obvezala na izradu pet TV reportaža i pet terenskih snimanja. Prošle godine ugovor je potpisan s portalom MojPortal.hr, na kojem su, među ostalim, bila predviđena 3 intervjua s gradonačelnikom u veljači, svibnju i prosincu, te još dva video intervjua u svibnju i prosincu, što će reći da je većina razgovora obavljena uoči prvog ili drugog kruga lokalnih izbora 2021. godine.
Potom u nastavku ugovora piše kako će dio priča biti objavljen u Jutarnjem listu, koji je u vlasništvu posve drugih osoba, ali se ovdje navodi kao "medijski partner" ovog portala. Nezavisna televizija u ugovorima s Bjelovarom nudi četiri emisije u sklopu cjenika, uz naznaku da je "izuzeta bilo kakva politička promidžba", ali i da će se plaćeni program emitirati "ovisno o potrebama naručitelja". Naposljetku, potpisani su ugovori i s vlasnicima domene gradonacelnik.hr, koji s lokalne razine propagandu nastoji širiti prema nacionalnom čitateljstvu.
Na financiranje medija u Bjelovaru detaljno smo se osvrnuli zato što se, unatoč svemu, radi o posljedičnom sadržaju koji u pozitivnom smislu ponešto odskače od većine drugih proizvoda financiranih iz lokalnih proračuna. Hrebak barem objavljuje troškovnike navedenih medija na internetu, u nekim plaćenim emisijama odgovara na pitanja građana i u konačnici se samo prilagođava rupama u nacionalnom zakonodavstvu, u kojem nisu predviđeni jasni kriteriji za lokalno financiranje medija. Otud ekstenzivno iznošenje bjelovarskog primjera u ovome tekstu. Jer, ako je ovo u nekim aspektima pozitivan primjer, kakvi su onda ostali?
Vlasnik i glavni urednik portala Virovitica.net Goran Gazdek godinama je poslovao bez financijske potpore lokalnih vlasti, da bi prije koju godinu iz virovitičkog budžeta dobio 2.000 kuna mjesečno. Praksa je potrajala samo dvije godine. Zaustavljena je nakon što je njegov portal žestoko i kritički pratio teme neugodne za gradsku vlast. Suradnja je obustavljena zbog ničeg drugog doli poštenog obavljanja novinarskog posla. No onda je uoči prošlogodišnjih lokalnih izbora na jednoj tribini Hrvatskog novinarskog društva gradonačelnik Ivica Kirin priupitan o tome slučaju. Kirin se ispričao zbog obustave financiranja i nakon toga prionuo linearnom dotiranju svih virovitičkih medija.
- Zahtijevao sam da zauzvrat ne smiju tražiti ništa, da nam se ne petljaju u uređivačku politiku i da imamo pravo objavljivati bilo kakve informacije ako su od javnog interesa. Uspjeli smo se izboriti da pišemo kako hoćemo, bez pritisaka - veli Gazdek, navodeći da bi i drugi lokalni mediji trebali pokazati zube i baviti se novinarstvom, a ne političkim marketingom. Sada je, kaže, ista virovitička vlast izrazila inicijalnu spremnost za pokretanje programa financiranja kojim bi promicala profesionalno novinarstvo, makar to značilo kritičko preispitivanje njihove vladavine.
Pula parking se obvezao dati 60.000 kuna godišnje televiziji TV Nova (Foto: Saša Miljević/PIXSELL)
U neku ruku, oni će, kao svi drugi načelnici i gradonačelnici, biti zakonski obvezani za nešto bolji odnos prema lokalnom novinarstvu. Izmjenama Zakona o elektroničkim medijima, koji je stupio na snagu krajem prošle godine, konačno je uglavljena odredba da se sredstva iz proračuna jedinica lokalne i regionalne samouprave dodjeljuju "putem javnog poziva, a na temelju javno objavljenih kriterija". I prije toga pojedini gradovi su objavljivali javne pozive i ispisivali kriterije, ali je moć i tamo u pravilu bila u rukama političara, pa su posljedice bile takve da su pozivi predstavljali golu formu. Utoliko se navedenim izmjenama zakona otvara daljnja mogućnost niza arbitrarnih tumačenja u budućnosti: kakvi su kriteriji dodjele, tko će nadzirati trošenje novaca i hoće li gradonačelnicima padati na pamet da kroz javne pozive i odabir medija promoviraju novinarstvo, umjesto štampane samohvale? Ništa od navedenog nije sigurno.
Predsjednik Hrvatskog novinarskog društva Hrvoje Zovko kaže da je cehovska organizacija koju vodi svjesna kako je dosadašnja praksa transferiranja novca medijima "loša, netransparentna, odnosno krajnje suspektna".
- Prema svemu što sada znamo, jedinice lokalne samouprave uglavnom su s medijima sklapale dealove za "praćenje rada" općinske ili gradske uprave po nejasnim kriterijima, počesto ispod stola. Ako to nazovemo pravim imenom, posrijedi je notorni PR, odnosno politička propaganda, što je nedopustivo - rekao je Novostima. Smatra, međutim da je medije, posebno lokalne, nužno financirati javnim novcem. Zbog toga je HND sa Sindikatom novinara Hrvatske odlučio izraditi prijedloge nekoliko modela putem kojih bi taj novac bio javno usmjeren u kvalitetno novinarstvo. HND i SNH promoviraju svojevrsnu branu između političara i medija te se zalažu da o novcu odlučuju neovisna povjerenstva.
- Cilj je prekinuti dosadašnju praksu lokalnih šerifa i ponuditi neovisni mehanizam za javne potpore. Postavit ćemo ciljeve tih potpora, kriterije za njihovu dodjelu, postupak osnivanja neovisnog povjerenstva koje o raspodjeli odlučuje, način provedbe natječaja i evaluaciju korištenja sredstava - poručio je Zovko, dodajući da će izraditi tri modela financiranja sa svom pratećom dokumentacijom, i to za male, srednje i velike gradove.
- Predstavit ćemo ih svima za koji mjesec i objaviti na našim stranicama. Moći će ih preuzeti tko god želi. Pa da vidimo koji su lokalni čelnici privrženi transparentnom trošenju javnog novca, a koji nisu - veli Zovko.
Svjedoci nekih HND-ovih tribina po gradovima koje su išle u smjeru inicijalne rasprave oko novih oblika kontrole trošenja lokalnih proračuna, kažu nam da pojedini vlasnici lokalnih medija, pretežito privatnih televizija, nisu bili zadovoljni potencijalnim zaokretom. To ne čudi zna li se da je upravo u njihovom smjeru dosad išao ponajveći dio novčanih izdataka za medije. Riječ je o desecima milijuna kuna čija je dodjela bila temeljena na svemu osim na stimulaciji kvalitetnog novinarstva. Da je praksa doista takva, da se od Istre do Dubrovnika i krajnjeg istoka Hrvatske provodi jedan te isti model netransparentnog, ucjenjivačkog i politički obojenog dotiranja medija, uvjerili smo se u prethodna dva nastavka ove priče. Sada, kad su nam pristigli i ugovori iz drugih gradova, posve je jasno da nema pozitivnog primjera koji bi doista činio razliku. Model je na koncu postao najpogodniji za političare i medijske posjednike, a najpogubniji za novinare i građane kao krajnje konzumente rasprostranjene propagande.
Analizom novopristigle dokumentacije, među ostalim, cementira se depresivna činjenica da većina gradova u Hrvatskoj potpisuje ugovore s vlasnicima spomenutog portala gradonacelnik.hr i sestrinske platforme nacelnik.hr. Pisali smo o ovom kuriozitetu: četiri različite firme s jednim vlasnikom, od kojih tri nemaju zaposlenih, zadnje dvije godine dobile su najmanje milijun kuna od niza lokalnih političara za "vršenje kampanje publiciteta" i "atraktivno prezentiranje" informacija koje im dostavljaju gradonačelnici.
Korisnik u ovakvom modelu je i Grad Osijek. Sveukupno, za promidžbu i informiranje taj je grad 2021. godine izdvojio 1,1 milijun kuna. Slična je priča sa Šibenikom, koji je prošle godine izdvojio 1,7 milijuna kuna za informiranje, odnose s javnošću i slične poslove, s tim da su platforme poput gradonacelnik.hr ili propagandni uradci Hanza Medie ("prigodne teme po izboru naručitelja") preko Slobodne Dalmacije i drugi, dobili nemali dio spomenute sume. Grad Knin u pravilu potpisuje ugovore o "pružanju promidžbenih usluga" koje nalikuju na novinarske radove.
Županije, kojima se nismo dosad bavili, posebna su priča. Primorsko-goranska županija platila je pretežito za medije i marketing više od 3 milijuna kuna prošle godine. Novi list je od županije dobio 407.000 kuna za objavu oglasa i medijskih sadržaja na zahtjev naručitelja, odnosno župana Zlatka Komadine. Sadržaji se uza sve, njegovom uredu dostavljaju na uvid tri dana prije tiskanja u novinama. Slično je s televizijskim Kanalom Ri, kojem je županija prošle godine uplatila 1,9 milijuna kuna. Pod nimalo različitim uvjetima, Brodsko-posavska županija godišnje plaća 750.000 kuna za medije, Splitsko-dalmatinska oko 900.000 kuna, Koprivničko-križevačka oko 600.000, Šibensko-kninska između 300.000 i 400.000 , a Ličko-senjska 40.000 kuna. Uz lokalne medije koji zapravo izrađuju reklamne blokove, i većini županija je zajedničko partnerstvo s portalom gradonacelnik.hr ili financiranje propagandnih priloga u medijima poput Jutarnjeg, Slobodne, Novog ili Večernjeg lista.
Analizom ove dokumentacije nanovo iskrsava problem medija u većinskom vlasništvu gradova i općina. Poput spomenutog Kanala Ri, i ostale televizijske platforme, tiskovine i radijske postaje takvog vlasničkog tipa tretiraju se kroz ugovore kao sredstvo za promociju vlastodržaca, a ne servis javnosti. Na primjer, Radio Istra, koja je u vlasništvu niza tijela javnih vlasti, u ugovorima o poslovnoj suradnji realizira emisije u "dogovoru s naručiteljima" s kojima dogovara "promidžbena javljanja s terena", tako što naručitelj sve odrađuje u "dogovoru s direktorom radija". Ovo je, kako smo već napomenuli, primjer šire prakse: gotovo da ne postoji javni medij lokalnoga tipa koji se sličnim ugovorima nije obvezao pratiti rad vlasti koja je njegov osnivač. To bi otprilike bilo kao da HDZ ugovorom obveže HRT da izrađuje priloge po njihovom ukusu, za razliku od postojećeg stanja, u kojem se džentlmenski poštuje usmeni dogovor istoga tipa.
Branimir Slijepčević, glavni urednik neprofitnog Radija Rojc iz Pule, ukazao je nedavno na dodatnu i nedovoljno istraženu dimenziju financiranja lokalnih medija - kroz gradske tvrtke. Tražeći podatke Grada Pule, Slijepčević je utvrdio da dobar dio firmi u vlasništvu toga grada financira medije. Pula parking se, na primjer, obvezao dati 60.000 kuna godišnje televiziji TV Nova za izvještavanje o tvrtkinim aktivnostima. Ne postoji nijedno suvislo opravdanje da bilo koja firma u vlasništvu bilo kojeg grada financira priloge o sebi ili svom rukovodiocu. No u stvarnosti, takve tvrtke samo u Puli medijima daju gotovo nevjerojatnih milijun kuna godišnje. Doda li se tom podatku posve opravdana pretpostavka da komunalne firme drugih gradova rade jednako, onda bi financiranje pretežito privatnih medija iz lokalnih budžeta moglo debelo nadići 100 milijuna kuna godišnje. Sve je to usmjereno kreiranju enormnog promidžbenog i antinovinarskog balona te je nemali doprinos u održavanju postojećih šerifa na vlasti.
