Milanović
Znate one loše horore u kojima se glavni antijunak vraća u život? Uporno. Čak i kad dobije zastrašujući broj udaraca koje nitko ne bi preživio. E pa nakon kraće pauze, a poslije nekoliko političkih poraza i blamaža, Zoran Milanović, bivši lider SDP-a, odlučio se politički reaktivirati kao kandidat za predsjednika države. Nježno tempirane nagovještaje njegova povratka u politiku odavno smo zapazili u medijima – te Milanović razmišlja o kandidaturi, te sve je bliži odluci, te još nije prelomio, ali uskoro će, te razgovara sa SDP-ovcima, ali ne pričaju o kandidaturi, te podržavaju ga svi s kojima razgovara… Sada je konačno objavio odluku, kandidirat će se, želi postati ‘predsjednik s karakterom’, što zvuči cinično kao da Kolinda Grabar-Kitarović u idući izborni ciklus ide sa sloganom ‘predsjednica s inteligencijom’. Milanoviću je, naime, karakter bio jedna od većih zapreka u dosadašnjem političkom radu. No za razliku od prijestolničke štampe, držimo kako mu je veća smetnja ipak manjak uvjerenja, a ne višak prgavosti. Političar koji se deklarirao kao liberal, kalvinist, izvlačio, prema potrebi, djeda ustašu, podilazio i najcrnjoj desnici, nekako se ne čini autentičnim predstavnikom bilo čega. Premda, kada nasuprot vidi Kolindu Grabar-Kitarović, čovjek bi radije glasao i za radijator. Možda je izborna apstinencija opet najbolje rješenje?
Kolinda
Kolinda, eh Kolinda. Na Milanovićevu najavu kandidature iz HDZ-a su odgovorili baš kao što se dalo i očekivati. Njihov šef kluba zastupnika Branko Bačić veseli se utakmici između Kolinde i HDZ-a i SDP-ovog kandidata. Po njegovu mišljenju, Milanović je ‘stara mušterija HDZ-a s obzirom na to da smo u proteklih šest izbora pobijedili SDP i Milanovića. Ne vjerujem da neuspješni premijer može biti uspješni predsjednik’, izjavio je Bačić, najavljujući objavu Kolindine kandidature u najboljem trenutku. A on još nije stigao. Štoviše, bivši desni obožavatelji, ogorčeni svojedobnom smjenom savjetnika Mate Radeljića, podrivaju predsjednicu najavom kandidature Miroslava Škore, kantautora s domoljubnim nabojem te puštanjem informacija o nekakvoj Kolindinoj kompromitirajućoj snimci. Utrka za predsjedničku poziciju nikad nije imala smisla, ali je sada barem neizvjesna.
Imovina
Lovro Kuščević, ministar uprave, divan je primjerak građanina koji je ulaskom u politiku ostvario hrvatski san te od ne baš uspješnog biznismena postao jedan od imućnijih političara. Eto, baš to mu se sada ispostavilo kao problem jer je, kako su otkrili domovinski portali, punih 11 godina propuštao u katastar upisati kuću koju je izgradio u svojim Nerežišćima na Braču. Pa se ona u katastru i dalje vodi kao pašnjak, premda je daleko od toga, štoviše, ministar i njegova obitelj ljeti je iznajmljuju turistima. Ima on i odgovor: ‘Zaista sam to propustio. Hvala Bogu, imam puno nekretnina, nije moguće sve to pratiti. Dao sam zahtjev da se evidentiraju u katastru sve moje nekretnine’, izjavio je ministar koji je, inače, pustio u rad portal Katastar u pokretu čija je zadaća ‘pomoći građanima da na učinkovit i brz način imaju uvid u podatke o nekretninama’. Kada se već zahvaljuje Bogu, Kuščević mu je mogao uputiti i poneku toplu riječ zbog toga što ne živi u ozbiljnijoj državi gdje se propituje porijeklo imovine. Tamo gdje bi nadležni, iza brojnih stavki u njegovoj imovinskoj kartici, postavljali upitnike. E na tome mu zaista treba biti zahvalan.
Virovitica
A dok se vrh HDZ-a pokušava ponašati kao da je sve normalno i kao da su crni labudovi tek ružan san, u Virovitici drama. Siniša Palm, pročelnik za financije, preminuo je pod čudnim okolnostima. Čak i mediji bliski tamošnjoj vlasti, a ona je u HDZ-ovim rukama, govore kako je ‘najvjerojatnije’ počinio suicid, prikazuju ga kao kockara i predbacuju mu potkradanje gradskog proračuna. Navodno se kockao i gradskim novcem. Vlasti bliski mediji nastoje demantirati tvrdnje kako je uoči Palmove smrti na njega urlao virovitički načelnik koji ga je kazneno prijavio. Virovitički načelnik se zove Ivica Kirin i jedno je vrijeme bio HDZ-ova politička zvijezda u usponu, čak i ministar unutarnjih poslova, kada je otkrio raskoš svog političkog talenta. Tko se sjeća Jubita, zna o čemu govorimo. A tko ne, neka gugla.
Ponos
Lijepa vijest iz Dalmacije – Splitu se konačno dogodila uspješna Povorka ponosa. Informatori s juga, istina, svjedoče o solidnom broju pripadnika policije, ali i o gotovo potpunom izostanku potrebe za njihovim djelovanjem. Dobro raspoložena i nikad masovnija povorka kretala se gradskim ulicama uz zvuke bubnjeva i ples, a program je okončan u gradskom parku. Sjetimo li se dramatičnih prizora s prvog splitskog Pridea, krvavih glava, histeričnih urlika i kojekakvih letećih predmeta, ovo je impresivan evolucijski iskorak. Za 500 godina, zapamtite što vam kažemo, ovo će biti sasvim ugodna država.
Repka
Zadržimo se na jugu. Nakon četiri godine, hrvatska nogometna reprezentacija mogla bi se ukazati na Poljudu gdje bi, po planu Hrvatskog nogometnog saveza, 10. listopada trebala odigrati utakmicu protiv Mađarske. Na putu od ideje do realizacije stoji nimalo prijateljsko raspoloženje vatrenih splitskih nogometnih navijača prema Hrvatskom nogometnom savezu i, posljedično, domovinskoj reprezentaciji. Upravo traje službena razmjena sumnji i nevjerovanja u motive, a kako će se sve na kraju rasplesti, nije se mudro kladiti. U lipnju 2015. godine, kada je zadnji put reprezentacija igrala u Splitu protiv Italije, na poljudskom je stadionu osvanula slavna svastika, čiji autori do danas nisu pronađeni.
