Andrej Plenković uložio je u protekla tri tjedna enormni komunikacijski trud da objasni javnosti da današnji HDZ nema nikakve veze s HDZ-om koji je još jednom – opet nepravomoćno – proglašen odgovornim u aferi Fimi media za krađu javnog novca u stranačke svrhe pod plaštem marketinških poslova. Plenković to, naravno, nije mislio u doslovnom i formalnopravnom smislu, nego u pogledu političkog sadržaja i unutrašnje političke kulture. No onda su se baš u ta tri tjedna smjestila tri slučaja koja svjedoče da u HDZ-u i dalje živi i cvjeta sve ono negativno što se ukorijenilo u prošlih tridesetak godina: osjećaj više vrijednosti zbog ratnih zasluga i istaknutosti u hrvatstvu te presudni argument u vidu retoričkog pitanja "znaš li ti tko sam ja?"; nerazumijevanje koncepta nasilja u braku ili izvanbračnoj zajednici, naročito ako je riječ o odnosu dvojice muškaraca, što je samo po sebi nerazumljiv koncept iz perspektive prosječnog HDZ-ovca; sentimentalnost prema socijalno inteligentnim mufljuzima koji se ne predaju ni kad se sasvim raskrinkaju njihove poslovno-imovinske i javno-privatne akrobacije iz kojih su izišli "bolji" za milijunske svote. U samo dva-tri – ključna – tjedna zgusnuli su se fizički primjeri nastavka HDZ-ove nakaradne tradicije kad je riječ o prinosima hrvatskoj politici i društvu, ali ni to nije Plenkovićev HDZ, jer Plenkovićev HDZ postoji samo kao zamišljena zajednica dobrih, poštenih i odgovornih, zajednica koja postoji tek u propagandno-obmanjivačkim istupima velikog šefa operiranog od ikakve samokritike i autorefleksije.
Stjepan Sučić i Krunoslav Šeremet
S petka na subotu, s 27. na 28. studeni, državni tajnik u Ministarstvu hrvatskih branitelja Stjepan Sučić i ravnatelj Memorijalnog centra Domovinskog rata Vukovar Krunoslav Šeremet nisu se mogli pomiriti s time da se i njih dvojice, odnosno i vukovarske birtije u kojoj njih dvojica piju, tiče odluka Nacionalnog stožera Civilne zaštite o zabrani rada svih ugostiteljskih objekata zbog protuepidemijske borbe. Nije im padalo na pamet da poslušaju policajce i mirno se upute kućama, a na ruku im je išlo i to što su jednog policajca prepoznali kao Srbina: krenule su uvrede i psovanje majke četničke, pozivanje na vlastitu biografiju i domovinske zasluge, pa razbijanje inventara, opiranje privođenju u policijsku stanicu i odbijanje alko-testiranja, pa razbijanje staklenih vrata u policijskim prostorijama... Unatoč svemu tome, alkoholizirani dvojac nije ni prenoćio s one strane brave i čini se da će sve ostati na prekršajnim prijavama zbog remećenja javnog reda i mira: prema pisanju portala Telegram, po Sučića i Šeremeta u gluho doba noći došao je jedan zaposlenik Sigurnosno-obavještajne agencije i odveo ih da odspavaju u svojim posteljama. Šeremet je, inače, donedavno radio u SOA-i.
Sučić je četvrti visokorangirani funkcionar Ministarstva hrvatskih branitelja koji je ove godine morao napustiti svoj položaj. U siječnju je morao otići Nenad Križić, a u rujnu Ivan Vukić i Nevenka Benić. Sve su to bili kadrovi Tome Medveda
Sučić, umirovljeni brigadir Hrvatske vojske i istaknuti ratni zapovjednik, u ponedjeljak je podnio ostavku na funkciju državnog tajnika i ispričao se javnosti, Vlada je ostavku prihvatila, dok će o Šeremetovom ravnateljskom položaju u vukovarskom Memorijalnom centru odlučivati upravno vijeće te ustanove kad budu poznati svi detalji pijane novembarske noći, što znači da su moguća oba ishoda. Sučić je trebao biti smijenjen još ranije, u ljeto prošle godine, kad je u javnost izišlo svjedočenje njegove dvadeset šestogodišnje kćeri da ju je otac pretukao i fizički maltretirao zbog toga što ne odobrava njezino ponašanje i stil života, ali sve se uspjelo relativizirati i potisnuti na marginu valjda u interesu zaštite Sučićeve privatnosti i obiteljskih prilika. Utjecajnom nasilniku progledano je kroz prste i trebalo je samo čekati da se dogodi novo divljaštvo.
Stjepan Sučić pritom je četvrti visokorangirani funkcionar Ministarstva hrvatskih branitelja koji je ove godine morao napustiti svoj položaj. U siječnju je morao otići pomoćnik ministra Nenad Križić koji je jednom veteranu savjetovao da svoj stambeni problem riješi protupravnim zauzimanjem tuđih kvadrata. U rujnu su smijenjeni državni tajnici Ivan Vukić i Nevenka Benić: bili su dio korupcijske mreže koju je unutar državnog aparata bila razvila HDZ-ova kninska uzdanica Josipa Rimac. Sve su to bili kadrovi Tome Medveda, braniteljskog ministra, drugog čovjeka Vlade i drugog čovjeka HDZ-a, ali Medvedova pozicija, usprkos tome, postaje sve čvršća i čvršća. Kako je to moguće? Moguće je tako što Plenkoviću treba taj proslavljeni ratni general za veze s braniteljsko-stradalničkom populacijom, to jest s dobrim dijelom HDZ-ovog biračkog tijela, i treba mu za domoljubnu legitimaciju, da ga okači na rever i pokazuje kao nadomjestak za vlastiti autoritet među tim ljudima. Nakon što je odstupio Damir Krstičević, Medved je ostao jedino jako ratno ime u premijerovoj blizini, pa su mu uloga i vidljivost morali porasti.
Ante Sanader i Željko Reiner
Saborski zastupnik SDP-a Domagoj Hajduković u parlamentarnoj raspravi o ministru Tomislavu Ćoriću rekao je da se u HDZ-u ne može pronaći dobro društvo zbog korupcije koja je u toj stranci pustila duboko korijenje. Uzvratio mu je Ante Sanader, potpredsjednik Sabora i politički tajnik HDZ-a: "Vi govorite da smo mi loše društvo. A vi osobno imate loše društvo. Vas je osobno vaš partner istukao. Razmišljajte vi o svom društvu, a ne o našem! Brinite vi o vašoj kući." Aludirao je na događaj iz lipnja ove godine, kad je Hajduković bio žrtva fizičkog napada svog tadašnjeg izvanbračnog partnera i kad je to nasilje prijavio policiji. Iz SDP-ovih saborskih klupa stiglo je zgražanje nad Sanaderovom bezdušnošću i izvrtanjem činjenica, pa se uključio Željko Reiner, potpredsjednik Sabora poznat po tome da ne zazire od opaski najprizemnijeg i najprimitivnijeg tipa: "Pogledajte, kad vučete vraga za rep, onda vrag izađe van. Nažalost je to tako. Mislite da si jedna strana može nešto priuštiti, a druga ne. Ja apeliram i na jednu i na drugu stranu, i na sve strane... Da se držimo digniteta. Ali ne možete misliti da možete druge vrijeđati, optuživati, predbacivati, a da vam oni neće vratiti. Hoće, a možda čak i dvostruko!"
Ante Sanader (Foto: Patrik Macek/PIXSELL)
Dan poslije, Ante Sanader uporno nije želio vidjeti ništa problematično u svojoj izjavi u kojoj je žrtvu obiteljskog nasilja optužio da bira loše društvo. "Oni su tamo bili kolege, dva SDP-ovca su se tukli međusobno. A to što se od toga želi napraviti govor mržnje, to nema veze, jer mene ne interesira njegova spolna orijentacija. Oni su se tukli na ulicama Osijeka. Kad se ljudi u istospolnim zajednicama tuku međusobno, mislim da je to loše društvo", izjavio je HDZ-ov politički tajnik koji je bezobrazno odbijao shvatiti da je moguće da i muškarac bude žrtva obiteljskog nasilja, i u homoseksualnim i u heteroseksualnim vezama. On ne želi vidjeti ništa osim toga da su se dvojica muških SDP-ovaca potukla na ulici i misli da je jako politički mudar kad se pretvara da ne zna da je Hajduković svog nasilnog partnera smjesta prijavio policiji. Andrej Plenković nije se oglasio o sramotnom istupu političkog tajnika svoje partije, nije se uznemirio zbog Sanaderovog relativiziranja nasilja kao što se proteklih mjeseci uznemiravao i afektirao zbog svakog istupa predsjednika Milanovića: to je valjda taj novi HDZ.
Lovro Kuščević
U nedjelju, 22. studenoga, Lovro Kuščević pobijedio je na HDZ-ovim unutarstranačkim izborima u općini Nerežišća na otoku Braču. Pobjeda je bila očekivana, jer je bivši ministar uprave, bivši politički tajnik HDZ-a i bivši saborski zastupnik bio jedini kandidat za predsjednika rečenog općinskog odbora Plenkovićeve stranke: glasalo je četrdeset i sedam HDZ-ovaca i nije bilo nevažećih listića. Kuščević je natjeran na ostavke u Vladi i vodstvu nacionalnog HDZ-a u srpnju prošle godine.
Predsjednik HDZ-a nije našao ništa dubinski poremećeno u tome što nitko nije htio biti protukandidat Kuščeviću, čovjeku koji je pod ozbiljnom tužiteljskom istragom i koji je politiku evidentno shvatio kao poligon za uvećavanje svoje imovine
Premijeru je postao neizdrživ javni pritisak zbog novinarskih otkrića o Kuščevićevim svakovrsnim malverzacijama s nekretninama i izmjenama prostornih planova na Braču, što je ubrzo rezultiralo i formalnim otvaranjem USKOK-ove istrage. Plenkoviću je u svemu tome bilo najvažnije da nebrojeno puta ponovi da su se poslovi zbog kojih je Kuščević osumnjičen dogodili prije nove ere, odnosno prije nego što je on, Plenković, postao šef HDZ-a, a onda i predsjednik Vlade.
Lovro Kuščević i Andrej Plenković 2019. u Ogulinu (Foto: Kristina Štedul Fabac/PIXSELL)
"Svatko tko se želio kandidirati, mogao se kandidirati. Tko god je htio biti kandidat, mogao je biti, nikakvih odgovaranja kandidata nije bilo. Koliko sam ja shvatio, Lovro je dolje jedini kandidat, i to na poticaj članstva. Nije on za ništa još kriv i ima sva prava da se kandidira", objasnio je Plenković. "Očito ima podršku u Nerežišćima. Ako se nije nitko drugi htio kandidirati nego on, to je sve." Predsjednik HDZ-a, međutim, nije našao ništa neobično i dubinski poremećeno u tome što nitko nije htio biti protukandidat čovjeku koji je pod ozbiljnom tužiteljskom istragom i koji je politiku evidentno shvatio kao poligon za uvećavanje svoje imovine: nitko nije htio, jer Plenković nikome nije signalizirao da se kandidira, nije signalizirao da je Kuščević politički otpisan, da se ne uklapa u novi HDZ. Da je Plenković htio da Kuščević ne bude izabran, ne bi bio izabran. To je sve.
