Pet dana nakon što su pristaše Donalda Trumpa naoružane bejzbol palicama i noževima upale u zgradu Kongresa u Washingtonu i tamo četiri sata radile nered, demokrati u tome tijelu pokrenuli su protiv Trumpa proces opoziva, unatoč tome što je do isteka njegovog mandata tada bilo ostalo samo devet dana. Pokrenuli su također i hitnu aktivaciju 25. amandmana ustava, koji im omogućava trenutno uklanjanje predsjednika iz Bijele kuće ukoliko on nije sposoban obnašati dužnost.
U utorak su zastupnici donjeg doma izglasali rezoluciju kojom su od potpredsjednika Mikea Pencea zatražili da aktivira 25. amandman, budući da on jedini ima tu ovlast. Pozivajući se na formalističke razloge, praktički svi republikanci tome su se usprotivili, jednako kao i sam Pence. No kako javljaju američki mediji, sve to obavili su vrlo nevoljko, a vođa republikanaca senator Mitch McConnell, svojim je suradnicima rekao i da je Trump počinio neoprostive prijestupe i da on nema ništa protiv toga da demokrati započnu s procesom opoziva.
Dan kasnije, u srijedu, zahvaljujući glasovima deset od ukupno 211 republikanaca u zastupničkom domu, Trump je ušao povijest kao treći predsjednik koji je u tome tijelu opozvan, no istu odluku tek treba potvrditi i Senat, gdje bi se demokratima trebalo pridružiti i najmanje 17 republikanaca. No male su šanse da se to dogodi, a glasanje se po svemu sudeći neće održati prije inauguracije Joea Bidena 20. siječnja.
I pozivanje na 25. amandman i drugi opoziv u manje od godinu dana – jer demokrati su Trumpa bezuspješno već pokušali opozvati u siječnju prošle godine - praktički su bez presedana u povijesti onoga što se obično naziva američkom demokracijom. No jednako je tako bez presedana i ono što se dogodilo 6. siječnja, na dan kada se Kongres sastao kako bi potvrdio pobjedu demokrata Joea Bidena na predsjedničkim izborima u studenom prošle godine.
Neposredno prije toga republikanci su izgubili izbore u saveznoj državi Georgiji, nakon čega je postalo jasno da će demokrati po prvi put nakon 70 godina imati kontrolu nad Bijelom kućom i oba doma parlamenta. Trump je taj rezultat iskoristio kao ultimativni dokaz da su demokrati učinili ono na što je on mjesecima prije toga "upozoravao", naime ukrali izbore, pa u obližnjem parku održao 70-minutni govor u kojemu je svoje pristaše huškao da pomognu republikancima "ponovno preuzeti svoju zemlju".
Trampisti su se potom zaputili prema Kapitolu, upali u zgradu Kongresa te tamo satima demolirali inventar i vandalizirali urede najviše rangiranih kongresnih dužnosnika, koji su se morali dati u bijeg kako bi sačuvali žive glave. Kada se prašina nakon nekoliko sati napokon slegla, uz upadljivo benevolentno ponašanje policije, republikanski izvori novinarima su rekli da su suradnici Trumpa na jedvite jade uvjerili da prosvjednike pozove da se raziđu, što je on učinio, ali uz poruke da ih "voli". Rekli su i da se Trump toga dana ponašao kao "potpuni monstrum", ali i da mu se nije svidjelo to što prosvjednici previše izgledaju kao da "dolaze iz niže klase".
Upad Trumpovih pristaša u zgradu Kongresa (FOTO Laeh Millis/Reuters/PIXSELL)
Zbog ovakvog slijeda događaja u medijima i među stručnjacima odmah se razvila diskusija o tome je li ono što se dogodilo nasilni protest, teroristički čin ili pokušaj državnog udara, imajući u vidu činjenicu da u neredima nije sudjelovao značajan dio vojske i policije. Ubrzo zatim počelo se raspravljati i o tome koje sve mehanizme upotrijebiti da se Trumpa čim prije ukloni s funkcije i kazni zbog "poticanja na pobunu protiv vlade SAD-a".
Osim zbog potrebe da se Trumpa sankcionira i time pošalje poruka da se ovakve stvari više ne smiju događati, demokratima je pokretanje pravnog postupka protiv njega važno i zato da bi mu time onemogućili da se za četiri godine ponovno kandidira za predsjednika, budući da Ustav to zabranjuje svakome tko se "angažira u ustanku ili pobuni" protiv vrijednosti zapisanih u tom dokumentu.
Neposredno prije početka sjednice o opozivu u srijedu popodne, uz Mitcha McConnella, grupica od još pet republikanskih zastupnika odlučila je podržati taj proces na način da protiv toga neće u stranci formalno lobirati već će pustiti da se stvari odvijaju svojim tokom. Time se po prvi put pojavila pukotina u jedinstvu republikanaca u lojalnosti Trumpu i otvorila mogućnost njegovog opoziva.
Ovo nevoljko predomišljanje dijela republikanaca, iako presudno za proces opoziva, pokazuje da je u republikanskoj stranci otpočela bitka s dubljim i dugoročnijim posljedicama Trumpovog četverogodišnjeg mandata, kriza u kojoj će ona morati odlučiti kako da se u budućnosti postaviti prema njegovom naslijeđu.
Upad u Kapitol i ono što se u Kongresu događalo neposredno prije toga indicira da je stranka podijeljena između Trumpovih pristaša i onih koji to (više) nisu, ili, kako je na portalu Slate napisao Jordan Weissmann, "između onih koji strahuju da će na sljedećim unutarstranačkim izborima biti potučeni ukoliko ih se ne bude percipiralo kao dovoljno uvjerene trampiste, i onih koji otvoreno dijele njegove luđačke fantazije".
Osim unutar sebe, republikanska kriza identiteta odvija se i na relaciji stranačko vodstvo – biračka baza, koja unatoč želji pragmatičnog dijela vodstva da cijelu epizodu s Trumpom naprosto ostavi iza sebe i krene dalje, to isto ne želi. Tu dilemu dobro je sažeo senator John Thune iz Južne Dakote, koji je The Economistu rekao: "Ako se stranka gradi isključivo oko predsjednika Trumpa, izgubit ćemo, ali ako zaboravimo njegove poruke koje su odražavale frustracije milijuna ljudi, također ćemo izgubiti".
Milijuni ljudi koje Thune spominje nova su republikanska biračka baza, sastavljena mahom od bijelih muškaraca iz radničke klase, za koje Terry Dittrich, republikanac iz Wisconsina, procjenjuje da ih ima čak 70 posto. Oni Trumpa doživljavaju kao ultimativnog borca protiv korumpiranog establišmenta u Washingtonu i stoga, kaže Dittrich, "nemaju problema s time da ih se naziva republikancima, budući da podržavaju Trumpa, no ako budu mislili da stranka njega ne podržava, ni oni više neće biti toliko lojalni".
Stoga će primarni zadatak republikanaca u nadolazećem periodu biti kako se istovremeno odmaknuti od Trumpovog kulta ličnosti, ali i zadržati energiju na terenu koju je on svojim populizmom oslobodio. Dokle su u tom oportunizmu spremni ići najbolje se pokazalo upravo na dan nereda u Washingtonu, kada je ukupno 147 republikanaca – osam senatora i 139 kongresnika - glasalo protiv certificiranja rezultata izbora.
Oni su to učinili iako su znali da to ne može imati nikakve praktične posljedice, ne samo zato što su različite institucije, uključujući i Vrhovni sud, odbacile svih šezdesetak Trumpovih prijava navodnih izbornih krađa, već i zato što je za poništavanje elektorskih koledža pojedinih država potrebna natpolovična većina u oba doma Kongresa, koju oni nemaju.
Za Trumpa je lani u studenome glasalo 74 milijuna Amerikanaca, 11 milijuna više nego četiri godine ranije, a široki krajolici ruralnih područja Amerike, ali i bogatih država na istočnoj obali i dalje su prošarani zastavama sa sloganom "Make America Great Again"
Drugim riječima, osim Trumpa, u huškanju čiji je cilj bilo i poticanje na nerede, sudjelovalo je i skoro 150 republikanskih zastupnika u Kongresu koji su zazivali poništavanje rezultata izbora, a time i derogiranje volje birača i ono što se praktički izrodilo u nezgrapni pokušaj puča.
Primjerice, Josh Hawley, zastupnik iz Missourija, fotografiran je kako s uzdignutom stisnutom šakom pozdravlja Trumpove pristaše, a on i senator Ted Cruz – oboje pretendenti na sljedeću predsjedničku kandidaturu, bili su kolovođe cijelog poduhvata za poništavanje rezultata izbora. Čak i nakon što su prosvjednici nahrupili u zgradu Kongresa ova dvojica nastavili su pozivati na odbacivanje rezultata, a Cruz je na Twitteru napisao: "Ovdje Ted Cruz. Predvodim borbu za odbacivanje elektorskih koledža u ključnim državama ukoliko ne dođe do revizije izbornih rezultata. Jeste li uz mene?"
Hawley i Cruz pritom su tipični predstavnici elite – prvi je završio pravo na Harvardu, a drugi na Yaleu, no to im ne smeta da se izdaju za križare protiv tih istih elita. Jednako kao i Trump, koji je prema magazinu Forbes, unatoč financijskim problemima, težak 2.5 milijardi dolara, oni su cinični oportunisti koji će učiniti sve što je potrebno kako bi ostali u igri za naredne unutarstranačke izbore, baš kao i još jedan od vodećih republikanskih senatora, Lindsey Graham, koji je aktivno sudjelovao u Trumpovim pokušajima diskreditiranja izbornih rezultata, čak i novčanim donacijama, da bi tek nakon što su prosvjednici već uvelike divljali po zgradi Kongresa rekao da je njemu "sada dosta" i sve što može reći je "ne računajte na mene".
Donald Trump (FOTO Carlos Barria/Reuters/PIXSELL)
Prema recentno provedenim anketama, čak 64 posto republikanskih birača smatralo je da bi nominaciju Joea Bidena trebalo blokirati, a njih 45 posto podržalo je upad prosvjednika u Kapitol, dok 90 posto republikanskih birača ima pozitivno mišljenje o Donaldu Trumpu.
Osim toga, republikanci su na ovim izborima za dlaku zadržali prevlast u Senatu, te proširili biračko tijelo na neke donedavno nedostupne demografske skupine, poput Latinoamerikanaca.
Proces radikalizacije republikanaca započeo je još prije desetak godina, dolaskom Baracka Obame na vlast, čega je direktna posljedica bila pojava ekstremno konzervativnog pokreta Tea Party
Za Trumpa je na izborima u studenom prošle godine glasalo 74 milijuna Amerikanaca, 11 milijuna više nego četiri godine ranije, a široki krajolici ruralnih područja Amerike, ali i bogatih država na istočnoj obali zemlje kao što su Pennsylvania, Maryland i Zapadna Virginija, i dalje su prošarani zastavama sa sloganom Trumpove kampanje "Make America Great Again".
Štoviše, kako napominju analitičari, proces radikalizacije republikanaca započeo je još prije desetak godina, dolaskom na vlast Baracka Obame, čega je direktna posljedica bila pojava ekstremno konzervativnog pokreta Tea Party. U Kongres je tada ušlo devedesetak pripadnika toga pokreta, koji su se sada stopili s trampistima i dodatno radikalizirali. U međuvremenu im se pridružio i određeni broj otvorenih ili slabo prikrivenih pristaša pokreta teorija zavjere QAnon, poput predsjednika republikanskog kluba u zastupničkom domu Kongresa Kevina McCarthyja.
Iz svega ovoga stranačko vodstvo nema razloga zaključiti da su im četiri godine Trumpa dugoročno naškodile, a njihovo ponašanje pokazuje da oni osluškuju volju svojih birača i smatraju da bi idealno rješenje bilo udaljiti se od samog Trumpa, ali ne i od onoga što on utjelovljuje. Zbog toga se procjenjuje da, iako je minoran ali ključan broj republikanaca podržao opoziv Donalda Trumpa, to neće nužno značiti da će stranka učiniti i dubinski razlaz s njegovom specifičnom vrstom populizma zbog koje su izgubili jedne izbore ali i dugoročno dobili milijune novih birača.
