U rezimeu političke karijere Vilija Beroša jedno mjesto treba rezervirati za tjedan usred kolovoza, kroz koji smo vidjeli sve bitno o mandatu tog ministra zdravstva i njegovim takozvanim reformama. U tih nekoliko dana sezone kiselih krastavaca, institucije u vrhu zdravstvene administracije upregnute su u apsurdnu misiju da demantiraju neoborive činjenice o eroziji javnog zdravstva u korist privatnog medicinskog tržišta, ali i da se pohvale brisanjem 106 tisuća osoba s popisa osiguranika Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje (HZZO) i uštedama koje će se time ostvariti.
Kako je počelo?
Prošlog je tjedna ministra uznemirio proboj dijela publikacije Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo (HZJZ) u medije, počevši od Novog lista, čija je novinarka iz tablica zdravstvenog statističkog ljetopisa za 2022. izvukla podatke o visokom broju privatno plaćenih pregleda CT-om i MR-om. Podsjetimo, objavljeno je da su pacijenti lani obavili više od 50 tisuća MR snimanja i više od 11 tisuća CT snimanja "u privatnim poliklinikama o vlastitom trošku" i da to čini oko deset posto ukupno obavljenih CT i MR pretraga u prošloj godini.
Autorica je zaključila da se to "dobrim dijelom događa zato što ove pretrage zbog dugih lista čekanja u hrvatskim bolnicama i dalje ne mogu obaviti u razumnom roku", a kao dokaz priložila javno dostupne podatke prema kojima se na MR mozga u bolnicama čeka u prosjeku 316 dana, na MR abdomena 251 dan, a na MR hipofize 232 dana. CT prsnog koša obavlja se u roku od 218 dana, a na red za CT koljena dolazi se u prosjeku za 142 dana.
Intenzitet Beroševe reakcije na tekst podsjeća na to koliko je nevažno što su alarmantna nedostupnost radiološke opreme, ekstremno duge liste čekanja i drenaža pacijenata u privatni sektor notorna stvar, jer se tim činjenicama dosad uspješno othrvao svaki ministar zdravstva i ostao neprokazan kao politički ravnozemljaš. Ministar je na podatke pucao iz svih oružja; prvo se reakcijom oglasilo Ministarstvo zdravstva (MiZ), pa ispravkom Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje (HZZO), a onda i sam HZJZ, koji demanti nije uputio samo na adresu nakladnika koji je objavio informacije, nego i na sve ostale medije.
Kontrola štete
Objava je plasirana kao da je sve objavljeno u Novom listu laž, iako se usporedbom HZJZ-ovih tablica i novinskog teksta vidi da je pogrešan samo način na koji je novinarka došla do suštinski točnih informacija. U tekstu su, naime, plaćanja iz džepova osiguranika greškom pretvorena u plaćanja privatnicima, iako se u tablicama HZJZ-ovog ljetopisa ne razdvaja privatni od javnog sektora i ne vidi kome su uplaćena out-of-pocket sredstva.
No nesporno je da je HZJZ objavio da je 708.227 CT, MR i PET CT pretraga plaćeno sredstvima HZZO-a, a čak 89.475 iz džepa pacijenata, što čini 12,6 posto udjela privatnog plaćanja radioloških pretraga, skoro točno onoliko koliko Svjetska zdravstvena organizacija (SZO) već dugo računa privatne troškove pacijenata u Hrvatskoj.
Podatak je dakle jednako točan i trivijalan.
Od javnosti je nemoguće sakriti alarmantno duge liste čekanja, sistemsko nepoštivanje obaveze bolnica da transparentno prikazuju i održavaju liste i alarmantnu ekspanziju privatnog zdravstvenog poduzetništva, ali se sistem ipak odlučio na borbu protiv neugodne istine
K tome su iz Zavoda za Novosti decidirano izjavili da je riječ o 11 posto privatnih troškova, što je manje od podataka s njihovih stranica, a bliže računici koju je plasirao Novi list. Iz HZJZ-a su insistirali i na tome da je Novi list tendenciozno pogriješio u zbrajanju broja MR uređaja u javnim i privatnim zdravstvenim ustanovama, prikazujući privatni sektor bolje opremljenim, no čini se da su za zbrku velikim dijelom sami odgovorni. U tablicama npr. iznose podatak da u bolnicama (nespecifično, ne znamo jesu li javne ili privatne) postoji pet MR 3T uređaja, dok je preostalih šest u "ostalim" zdravstvenim ustanovama, iako barem sedam MR-ova snage 3T stoji u privatnim poliklinikama, a imaju ga i četiri privatne bolnice.
HZJZ, ukratko, nije bio motiviran time da pojasni i produbi svoju statistiku i upozori na ozbiljan javnozdravstveni problem nedostupnosti radiološke opreme, nego je ministru zdravstva osigurao kontrolu štete po ugled, po cijenu obezvrjeđivanja svog rada i cijele teme. U toj se epizodi vide i drugi kronični problemi zdravstvenih politika, a to je alarmantan nedostatak informacija o sustavu, zbog čega ga je nemoguće precizno evaluirati i raditi ozbiljnije analize, uz distorzije i skrivanje dostupnih podataka i stvaranje panike kada se oni pojave u medijima.
Stranačke obaveze na prvom mjestu – Vili Beroš (Foto: Ivana Ivanović/PIXSELL)
U konkretnom je slučaju npr. od javnosti nemoguće sakriti alarmantno duge liste čekanja, sistemsko nepoštivanje obaveze bolnica da transparentno prikazuju i održavaju liste i alarmantnu ekspanziju privatnog zdravstvenog poduzetništva, ali se sistem ipak odlučio na borbu protiv neugodne istine.
Health Consumer Powerhouse u svom godišnjem izvještaju Hrvatsku redovito stavlja na zaleđe EU-a po dostupnosti radioloških pretraga, što se potvrđivalo i u izvještajima Eurosata.
Hrvatska ima nešto više od 1,1 MR-ova na 100 tisuća stanovnika, koliko ima Francuska, ali se u toj zemlji čekanje na pretragu duže od 40 dana smatra neprihvatljivim i alarmantnim. Kod nas se neke liste mjere u godinama.
Prvo sveobuhvatno kvantitativno istraživanje lista čekanja i iskoristivosti radiološke opreme u Hrvatskoj objavljeno je 2020. godine u Croatian Medical Journalu, što je samo po sebi porazno. Istraživači su upozorili na to da Hrvatska uopće nema standard čekanja na radiološku dijagnostiku, ali i na nedostupnost osnovnih podataka, poput informacija o broju sati rada CT-ova i MR-ova, o trajanju čekanja od trenutka upućivanja na pretragu, godišnjim varijacijama u iskorištenosti strojeva, kao i o kliničkim kriterijima za upućivanje na MR i CT.
Na osnovu onoga što su iz sustava mogli dobiti, zaključili su da se na radiološke pretrage ekstremno dugo čeka i da ne postoji jasna logika iskoristivosti aparature, zbog čega se na nekima ne radi gotovo ništa, dok drugi prelaze prosjek EU-a. Korištenje MR-a kretalo se od 3.846 do 11.026 pretraga u godini dana, dok se CT-ovi koriste u rasponu od 503 do 17.234 pretraga po aparatu godišnje. Prosječna razina korištenja MR-a i CT-a u EU-u prema podacima Eurostata iznosi od 4.472,14 i 6.062,5 pregleda po skeneru u godini dana.
Iznad prosjeka EU
U radu se konstatira da neke naše bolnice prve kategorije korištenjem opreme premašuju prosjek EU-a, no ipak je vrijeme čekanja ostalo najduže među europskim zemljama. No kvantitativna istraživanja nisu dovoljna za razumijevanje problema i njegovih uzroka. Analiza slučaja najveće državne bolnice, KBC-a Zagreb, gdje se pretraga magnetom 3T radi u poliklinici Neuron, javnoj neprofitnoj ustanovi koju je u svrhu znanstvenih istraživanja osnovao Medicinski fakultet u Zagrebu, govori da je ključ problema u tome što se o zdravstvu odlučuje u potpuno korumpiranim procedurama.
Neuron, na primjer, otkad je osnovan kao javni istraživački centar, zapravo radi kao privatna poliklinika za komercijalne pacijente koji uslugu dobiju odmah, a za to je vrijeme službena lista čekanja na pregled magnetom 3T u bolnici Rebro narasla na 699 dana. U kvantitativnom istraživanju Neuron će tako dati sliku visoko iskorištenog uređaja s najdužom listom čekanja u EU-u, ali sama ta slika neće objasniti zašto je sve skupa vjerojatno slučaj za DORH. Ministar koji se drži kao da ne zna za takve stvari, a pritom nervozno reagira na obične medijske izvještaje o problemu lista čekanja, nije manje od saučesnika.
Neuron, otkad je osnovan kao javni istraživački centar, zapravo radi kao privatna poliklinika za komercijalne pacijente koji uslugu dobiju odmah, a za to je vrijeme službena lista čekanja na pregled magnetom 3T u bolnici Rebro narasla na 699 dana
Nepuna tri dana nakon panike zbog teksta u Novom listu, HZZO se odlučio pohvaliti fantastičnim rezultatima Beroševog Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju (ZOZO) po kojem se sve nezaposlene osobe moraju fizički pojaviti u Zavodu svaka tri mjeseca, inače ostaju bez statusa osiguranika. U vrhunski ciničnom scenariju, državni osiguravajući zavod koji provodi koncept ustavnog prava na zdravstvenu zaštitu pod jednakim uvjetima javno je proslavio brisanje 106 tisuća osoba s popisa osiguranika, uz procjenu da će time zdravstvo uštedjeti 30 milijuna eura.
Podsjetimo, mjera je prvotno zamišljena tako da se status osiguranika s osnove nezaposlenosti veže uz prijavu na Zavodu za zapošljavanje, no ta je ideja propala i zamijenjena je zakonskom obavezom nezaposlenih da svaka tri mjeseca dođu u HZZO da bi zadržali pravo na osiguranje. To je obrazloženo željom da se riješi problem osiguranika koji rade u inozemstvu, a zdravstvenu zaštitu navodno koriste u Hrvatskoj, a spominjala se nezakonitost posjedovanja više osiguranja po pravu EU-a. Činjenica je, međutim, da država nije uložila napor da tu situaciju riješi na način koji ne implicira rizik od gubitka prava na zdravstvenu zaštitu, a da danas iz HZZO-a priznaju da ne znaju tko je među 106 tisuća ljudi koji ovog trena nemaju pravo na zdravstveno osiguranje.
Revizorski nalaz
Za Novosti su izjavili da "HZZO nije komunicirao kako su 'pravo na osiguranje izgubile baš osobe koje žive u inozemstvu', već smo naglašavali kako nam nisu poznati razlozi zbog kojih nam se osiguranici nisu javili". Tome dodaju da "ne mogu komentirati novinarske tekstove koji navode nešto što nije dio odgovora koje je HZZO slao novinarima na upit o osobama koje su izgubile osiguranje".
Na pitanje kako su došli do toga da će eliminacijom ovih ljudi uštedjeti preko 30 milijuna eura, odgovaraju da su "uzeli sve troškove za obrisane OIB-ove u 2022. godini po vrstama računa, kako je navedeno" i tamo našli, među ostalim, skoro milijun eura troška za ortopedska pomagala i još 7,5 milijuna za stacionarno liječenje. Kako to da mlado i radno aktivno stanovništvo koje odlazi na rad u Irsku troši toliko na ortopedska pomagala i stacionarno liječenje, sasvim sigurno nikada nećemo saznati. Osim što je oduzimanje prava na zdravstvenu zaštitu krajnje rizičan potez, u nekim elementima vjerojatno i protuustavan, ovakvom se komunikacijom dodatno potvrđuje koliko je proizvoljan.
Prema revizorskom nalazu, bolnice su koncem 2021. godine dugovale nevjerojatnih 14,5 milijardi kuna, što čini polovicu od ukupnog zdravstvenog proračuna. Od toga je šokantnija samo činjenica da Beroš nakon nalaza isti tren nije smijenjen, nego je premijer Andrej Plenković amenovao da se jednu skupinu ljudi novim ZOZO-om tereti za financijsko pucanje zdravstva.
Vrući tjedan u kolovozu u tom kontekstu možda nema toliku težinu, ali podsjeća na lakoću kojom se obaveze ministra zdravstva brkaju s obavezama stranačkog pijuna, osobito u izbornoj godini. To će bez ustručavanja napraviti svi vojnici vladajućeg HDZ-a, ali je samo gospodar Ksavera u prilici da time i ugrozi nečije živote.
