Suha zima na koju se nakalemilo neuobičajeno suho i toplo ljeto, obilježeno trećim najtoplijim srpnjem u povijesti prema podacima Svjetske meteorološke organizacije, rezultiralo je u zapadnoj, srednjoj i južnoj Europi sušom kakva nije zabilježena desetljećima. Umjereniji će reći da takve suše nije bilo sedamdesetak godina, povijesno ambiciozniji će kazati da ovakve suše nije bilo pola milenija. Dakle pandemiji i svim njenim posljedicama, ratu u Ukrajini, energetskoj krizi, osjetnom povećanju troškova života i inflaciji sada još možemo pridodati i sušu i njene nemale ekonomske, moguće i društvene posljedice. Urodi će biti znatno manji od prosjeka što znači da će cijene hrane biti više, vodostaj plovnih rijeka je nizak što znači da se njima za mnoge tvornice i elektrane ne mogu dopremati sirovine i energenti (i to baš u vrijeme energetske krize), uvode se ograničenja u potrošnji vode, ugroženi su flora i fauna, nastavi li se suša upitno je kako će se hladiti reaktore nuklearnih elektrana, a jasno da loše hidrološke prilike utječu i na proizvodnju električne energije u hidroelektranama.
Le Monde je nedavno objavio da će ljeto 2022. biti zapamćeno kao ljeto kada se počela krasti voda. Sredinom srpnja u industrijskoj zoni Lavilledieua čelnici lokalnog motokros kluba šest su sati ispumpavali vodu i ukrali 400 kubika namijenjenih vatrogascima
U Hrvatskoj je stanje, barem formalno, najkritičnije u Istarskoj županiji koja je uvela ograničenja na potrošnju vode. Prije mjesec dana uvedena je restrikcija vode prvog stupnja što znači da je zabranjeno korištenje pitke vode za pranje javnih površina, vozila, zalijevanje zelenih površina, sportskih terena, ukinuto je tuširanje na plažama. Mnogo veću cijenu od nečega što ponajviše zadire u nečiju komociju mogli bismo osjetiti najesen kada ćemo moći rezimirati ovogodišnju poljoprivrednu proizvodnju. Kako je Mate Brlošić iz Hrvatske poljoprivredne komore izjavio za N1, očekuje se dobar urod suncokreta, što bi moglo barem primiriti snažan rast cijena suncokretova ulja, i to bi bilo to. Sve ostale kulture koje treba pobrati ili požeti će zbog suše zabilježiti minus u odnosu na prosjek. Koliki će biti minus teško je reći, ponešto bi još mogla spasiti jača i dugotrajnija kiša. Sigurno je da će urod kukuruza biti slabiji što će se vjerojatno odraziti na cijenu mesa. Hrvatska voćarska zajednica procijenila je da će urod jabuka biti 12 posto manji što je dijelom posljedica smanjena površina pod jabukama, ali je posljedica i suše i drugih elementarnih nepogoda. Posljedice suše može vidjeti i na svome novčaniku osjetiti svatko tko ode na tržnicu i vidi cijene čije povećanje nije samo posljedica inflacije. Gotovo sve voće i povrće je dvostruko skuplje nego prije godinu. Suša može stvoriti i ozbiljne probleme u proizvodnji električne energije. Hrvatska trećinu električne energije proizvodi u hidroelektranama, a one su u prvom dijelu ove godine proizvele 22 posto manje struje. Nastavi li se suša nije teško zaključiti da će hidroelektrane na Dravi (Varaždin, Čakovec i Dubrava) proizvoditi još manje struje. Nizak vodostaj Save može ugroziti proizvodnju u Nuklearnoj elektrani Krško. Ravnatelj Regionalne energetske agencije sjeverozapadne Hrvatske i savjetnik predsjednika Republike za energiju i klimu Julije Domac nedavno je izjavio da Krškom pada efikasnost te da će se zbog niskog vodostaja morati razmišljati o smanjenju snage. Razlog je jasan – voda je potrebna za hlađenje reaktora. U slučaju smanjene proizvodnje električne energije manjak se nadoknađuje iz uvoza, a struja je, i bez problema izazvanih sušom, posljednjih godinu dana iznimno skupa.
Nedostatak vode za hlađenje reaktora u nuklearnim elektranama posebno velike probleme može stvoriti Francuskoj, zemlji koja se oslanja na nuklearnu energiju. Više elektrana radi smanjenim kapacitetom, za sada nije zabilježeno ni jedno isključivanje nuklearke zbog nedostatka vode za hlađenje, a takav je slučaj zabilježen 2020. kada su oba reaktora elektrane Chooz isključena zbog niskoj vodostaja Meuse. Sve to se zbiva u vrijeme veoma visoke potrošnje električne energije. Zbog visokih temperatura, Francuska je proteklog tjedna bila izvrgnuta četvrtom ovogodišnjem toplinskom valu, goleme količine energije se troše na hlađenje.
Nizak vodostaj Rajne znači da teglenice ne mogu ploviti pod punim opterećenjem. Njih se trenutačno može natovariti do 30-40 posto, sve iznad toga je prerizično. Štetu od toga trpe riječni brodari, a posljedice već osjeća i njemačka industrija
Suša je u Francuskoj izazvala goleme probleme, a njih neće osjetiti samo Francuska. Mjere štednje vode proglašene su u 73 od 101 departmana. Više od stotinu općina ostalo je bez vode i ona se doprema cisternama. Još u srpnju je općina Burgemon na jugu zemlje zabranila stanovnicima korištenje vode iz slavine za piće i pranje zubi jer je zbog suše i niskog vodostaja postala higijensko-zdravstveno neispravna. Voda u toj općini ne smije se koristiti ni za pripremu hrane. Tko u Lyonu napuni svoj bazen riskira globu od tisuću i pol eura.
Snažno je pogođena poljoprivredna proizvodnja, mjestimično je zabranjeno navodnjavanje, urod će sigurno podbaciti. Francuska je četvrta najveća izvoznica pšenice i njen je izvoz veoma važan zbog nedostatka ukrajinske pšenice na svjetskom tržištu. Izvoz ukrajinske pšenice postepeno će se ponovno uspostavljenom crnomorskom rutom vjerojatno normalizirati, ali je jasno da će zbog rata urod pšenice u toj velikoj svjetskoj žitnici ove godine biti osjetno manji nego inače. Francuska je i veliki potrošač (za svoju stočarsku proizvodnju) i velika izvoznica kukuruza, a procjenjuje se da će njegov urod ove godine biti manji 18,5 posto. I urod grožđa će biti slabiji što znači da će biti proizvedeno manje vina. Obustavljena je proizvodnja pojedinih vrsta sireva.
Francusku su pogodili i katastrofalni požari koji su ove godine za sada uništili tri puta veću površinu nego inače. Premijerka Élisabeth Borne potaknuta ogromnim požarom koji je danima bjesnio južno od Bordeauxa izjavila je da se Francuska mora boriti više nego ikad protiv sloma klime, ali i naučiti kako da se adaptira na klimatske promjene. Ni tu nije kraj nevoljama u Francuskoj. Le Monde je nedavno objavio da će ljeto 2022. biti zapamćeno kao ljeto kada se počela krasti voda. Sredinom srpnja u industrijskoj zoni Lavilledieua čelnici lokalnog motokros kluba šest su sati ispumpavali vodu i ukrali 400 kubika namijenjenih vatrogascima. Objasnili su da vodu trebaju za održavanje motokros staze, nakon tri tjedna su se ispričali i vratili vodu. Zabilježeni su i sukobi između turista i lokalnog stanovništva, odnosno ekoloških ratnika. U Vogezima na istoku zemlje "napadnuto" je više jacuzzija i bazena i prekinut im je dotok vode. Ekološki ratnici pozivaju na osvještavanje i buđenje, lokalno stanovništvo, poput stanovnika Gérardmera u spomenutim Vogezima smatra da je ridikulozno to što oni moraju paziti kako koriste vodu i koliko, a istovremeno svakog vikenda pune jacuzzije i bazene u turističkim objektima. Poneki vlasnici kuća koje imaju bazene smatraju da su napadi ekoloških ratnika ridikulozni i licemjerni.
Teglenica plovi Rajnom pored olupine koja je u normalnim okolnostima pod vodom (Foto: Federico Gambarini/DPA)
Osim na mikrorazini problemi se javljaju i na mnogo široj razini. Vode nema, a svima treba i to izaziva tenzije između različitih privrednih grana: turizam smatra da u ovo doba godine on mora imati potrebnu vodu, poljoprivreda da je prioritet njoj osigurati dovoljno vode, energetika tvrdi da ona bez vode naprosto ne može, a bez energetike ni drugi ne mogu, a njima se komotno može dodati i kemijska industrija, građevinarstvo, proizvodnja metala. Dakle, potencijala za sukob ima sasvim dovoljno. A čak i kad suša mine, potencijal društvenog sukoba će ostati, ako nikako drugačije, onda izražen u poskupljenju hrane.
Stanje u Nizozemskoj također je loše. Početkom kolovoza vlada je proglasila nestašicu vode. Nizozemska je poljoprivredna velesila, godišnje izvozi poljoprivrednih proizvoda i cvijeća u vrijednosti od 100 milijardi eura. I u njenom slučaju će slab urod imati posljedice ne samo po nizozemsku ekonomiju nego i po cijene i opskrbu hranom na mnogo širem području. Nizak vodostaj je problematičan i zato što dvije trećine stanovnika te 18-milijunske države živi ispod razine mora. Suše brzo mogu rezultirati zamuljavanjem rijeka i otežati riječnu plovidbu koja je, pak, ekonomski važna ne samo za Nizozemsku.
Rajna je jedna od ključnih europskih prometnica. Nizak vodostaj Rajne znači da teglenice ne mogu ploviti pod punim opterećenjem. Njih se trenutačno može natovariti do 30-40 posto njihovih kapaciteta, sve iznad toga je prerizično. Štetu od toga trpe riječni brodari, a posljedice već osjeća i njemačka industrija. Smanjivanje količine tereta koje prevoze teglenice znači manje sirovina za njemačku industriju. Trpi proizvodnja željeza i čelika jer se u visoke peći u Ruhru doprema manje od 50 posto potrebne rude.
Sve teža plovidba Rajnom stvara dodatne probleme njemačkoj energetici. Najveća europska ekonomija, snažno ovisna o ruskom plinu, je ionako u energetski lošoj formi što ugrožava njenu industriju. Ne bi li nadomjestila ruski plin Njemačka se odlučila, vjerojatno samo privremeno, za energetsku tranziciju u 19. stoljeće, i reaktivirala je svoje termoelektrane ne ugljen. Dio ugljena se do termoelektrana doprema željeznicom, dio Rajnom. Energetski div Uniper, inače veliki dobitnik privremene rehabilitacije ugljena, već je najavio da neće moći dopremiti dovoljne količine ugljena vlakom te da njegove elektrane neće moći raditi punim kapacitetom. Zbog nedostatka ugljena najavili su smanjenje proizvodnje u elektrani Staudinger-5 instalirane snage 510 MW što je oko 70 posto instalirane snage u NE Krško. Vodostaj Rajne kod Kauba prošloga je tjedna bio ispod 40 centimetara što je minimum za veći dio riječnog prometa. Kaub je referentno mjesto za procjenu plovnosti, a transportna tvrtka Contargo je objavila da njene teglenice neće moći sigurno ploviti te da će velikim dijelom morati prekinuti plovidbu. Nakon ruskog napada na Ukrajinu Rajna je dodatno dobila na važnosti. Njome Njemačka doprema ugljen, ali njome se doprema i 400.000 barela nafte dnevno. Prosječna dubina rijeke u ovo doba godine obično je dva metra, objavio je Deutsche Welle, sada je pet puta niži. Rajna je jedna od ekonomskih kucavica Njemačke i zapadne Europe. U Njemačkoj se rijekama godišnje preveze 195 milijuna tona tereta, najviše Rajnom. Gotovo da nema industrije koja već ne pati. Kemijski gigant BASF najavio je da će više koristiti željeznicu za prijevoz robe. Proizvođač čelika Thyssenkrupp je angažirao teglenice plićeg gaza ne bi li opskrbio svoj pogon u Duisburgu. Za vrijeme suše 2018. godine vodostaj Rajne kod Kauba bio je toliko nizak da je morala biti prekinuta plovidba što je njemački BDP te godine koštalo 0,2 posto. No, te godine veoma nizak vodostaj zabilježen je u listopadu, mjesecu u kojem se inače bilježe niski vodostaji, ove godine vodostaj nepogodan za plovidbu zabilježen je početkom kolovoza.
Italija je sušom pogođena prije drugih država. Veoma nizak vodostaj rijeke Po zabilježen je još u lipnju. Po, 650 kilometara duga rijeka, je srce talijanske poljoprivrede i prehrambene industrije i u njenom porječju proizvodi se 30 posto hrane. Zbog niskog vodostaja Jadransko more je prodrlo u ušće rijeke i to već početkom srpnja 20 kilometara duboko. Posljedica toga je naglo povećanje slanosti tla što će se veoma loše odraziti na usjeve. Već početkom srpnja je manjak vode u pojedinim dijelovima porječja Poa iznosio 70 posto. Ove godine posebno je ugrožena proizvodnja riže, a proizvođači parmezana brinu zbog upitne dugoročne održivosti proizvodnje omiljenog sira.
A upravo bi Po mogao biti primjer kako se klimatske promjene održavaju na ekonomiju i svakodnevni život. Rijeka koja izvire u Alpama ovisi o snijegu, a nastave li se suhe zime s malo snijega, situacije kakva je ovogodišnja moguće se očekivati i ubuduće. Količina snijega koji vodom puni gornji tok Poa ove je godine bio tri puta manji od prosjeka.
