"Grad Zagreb je pod Austro-Ugarskom imao jednu tuđinsku dinastiju i zato je… osjećao kako ga ta dinastija prezire i kako mu je neprijateljska. Danas, poslije ujedinjenja, takvi odnosi više ne postoje, jer građanin osjeća kako su ova dinastija i ova vojska narodna i njemu bliska. Oduševljenje kod dolaska sadašnjeg kralja i ondašnjeg regenta u Zagreb bilo je posljedica toga demokratskog osjećanja Zagrepčana.

A taj isti osjećaj prevladao je u građanstvu i ovih dana, kad su u grad stigli princ Pavle i njegova supruga Olga, kao kraljevi izaslanici na svečanosti zagrebačkih akademičara. To se vidjelo po onim hiljadama građana koji su, u gustom špaliru od kolodvora do banskih dvora, oduševljeno dočekali visoke goste… Glavni grad Hrvatske osjeća da dolazak princa Pavla znači i njegovu sklonost prema građanima jednog drevnog grada, prema Hrvatima, i da je našoj narodnoj dinastiji jednako prirastao srcu Hrvat, kao i Srbin, i Slovenac. Ali taj dolazak ima još jedno osobito značenje.

Princ Pavle došao je na svečani ples Jugoslavenskog akademskog potpornog društva, dakle na priredbu naše jugoslavenske omladine koja je danas novi i poletni nosilac prave nacionalne misli. Grad Zagreb, koji je godinama bio rasadište jugoslavenstva i koji se jugoslavenstva kao svoje najjače tradicije ne smije nikada odreći, osjeća veliko idejno značenje te posjete…" pišu uz ostalo jedne zagrebačke novine.

 

Nevjerojatna vijest stiže iz zagrebačkih bolnica. Naime, više od 300 najtežih bolesnika morat će se pomiriti s tim da neće, u dogledno vrijeme, moći leći u bolničke krevete jer – kako se navodi – više neće biti nikoga tko će se brinuti o njima! Razlog: zbog nedostatka ugljena prestaje grijanje u svim objektima, pa se tako obustavljaju klinički rad i prijem novih pacijenata!

 

Pred salamonskom kušnjom našao se sarajevski sud. Treba presuditi tko je, od trojice muškaraca, otac još nerođenog djeteta jedne mlade djevojke, inače kćerke bogatog Sarajlije. Priča je prilično zamršena: djevojka je zanijela sa svojim slugom. Da bi prikrio tu trudnoću otac je kćerku, uz dobru nagradu, ponudio nekom mladom gospodinu.

Ovaj je pak, opivši se na momačkoj večeri u kavani, sve izbrbljao društvu, rekavši uz ostalo: "Pijte, ne ustručavajte se, ovo je tek prva rata otplate moga tasta koji mi je podvalio djevojku-majku…" Sve to ubrzo je došlo do ušiju djevojčina oca, koji je, pišu novine, "potegao knjigu svojih dužnika i pozvao onog s najvećim dugom, rekavši mu: 'Slušaj, prijatelju, dug ću ti izbrisati, dobit ćeš i miraz, a s mirazom i moju kćer.'

Siromašak je odmah pristao, a ubrzo je uslijedilo i vjenčanje. U međuvremenu se otrijeznio onaj mladić iz kavane i sve doveo na sud, tvrdeći da je dijete njegovo. To isto tvrdio je i sluga, dok je i siromašak tražio pravdu za sebe, izjavivši da ima vjenčani list i da zahtijeva očinsko pravo na dijete. Sud je predložio djevojci-majci da sama donese odluku, ali ona to uporno odbija…"