Na putu za Francusku u Zagrebu se kraće vrijeme zadržao regent Aleksandar i njegova svita. Novine pišu da "građanstvo nije znalo za dolazak Visočanstva, ali kad ga je prepoznalo na ulici, srdačno ga je i razdragano pozdravljalo. Burne ovacije su mu priređene na Zrinjevcu gdje je prošao u vrijeme najživljeg korza… Na odlasku iz Zagreba prema Ljubljani ispratilo ga je mnoštvo naroda, što ga je jako dirnulo, pa je izišao među svijet gdje su mu omladina i ostali oduševljeno klicali, otpjevavši pritom i sve tri narodne himne…"
U vrijeme rata u raznim je krajevima Hrvatske, Slavonije i Vojvodine bilo smješteno oko 20.000 siromašne djece iz Istre, Dalmacije i Hercegovine gdje je tada vladala glad. Djeca su se većinom nalazila kod seljaka i to pune tri godine. Pošto su se prilike u navedenim krajevima poboljšale, roditelji zbrinute djece zatražili su da im se djeca vrate. Novine pišu da je "ovih dana imalo otići još oko 700 malih Dalmatinaca k svojim domovima, no moglo ih se otpremiti jedva oko 50, jer su svi ostali izjavili da im je kod njihovih hranitelja tako lijepo da ne žele još poći kući…"
Prema novom zakonu o osnovnim školama u Sloveniji će, počevši od nove školske godine, svi učenici trećeg razreda obavezno učiti hrvatsko-srpski (jugoslavenski) jezik. Ujedno je ministarstvo prosvjete izdalo naredbu da svi učitelji njemačke narodnosti u Sloveniji moraju do ove jeseni naučiti hrvatsko-srpski jezik ili gube pravo na svoje radno mjesto.
Na dva mjeseca zatvora osuđen je zagrebački gradski zastupnik Ivan Stožir zato što je 6. svibnja u gradskoj vijećnici s govornice rekao da je ministar prosvjete Svetozar Pribićević "najobičniji politički lupež, da se u svom poslu bavi političkom lupeštinom, te da je pokušao podmititi gospodina Matu Drinkovića da odustane od pravca politike koji odgovara zaključku hrvatskog Sabora od 29. listopada 1918. godine i da se prikloni politici koju zagovara sam Pribićević…" Ministar je protiv Stožira podnio privatnu tužbu za uvredu časti i ugleda, a Stožir se na sudu branio da sve ono što je kazao spada u uobičajeni politički rječnik i da se njegova interpretacija može tumačiti isključivo kao govor politike, a ne govor u kojima su se stekla obilježja uvrede kao krivičnog djela. Predsjednik raspravnog vijeća Prvog kotarskog suda u Zagrebu Slavo Levanić nije se, međutim, dao impresionirati pa je već nakon dva dana suđenja izrekao spomenutu presudu. U njezinom usmenom obrazloženju naveo je i otegotne okolnosti rekavši uz ostalo da "javno mjesto (gradska vijećnica) zahtjeva osobito štovanje. Osim toga uvrijeđena je osoba aktivni ministar, a blaćenje aktivnog ministra slabi ugled države…"
