"Znali smo da u Jugoslaviji ide sve naopako, ali da oblasne vlasti traže od građana da hodaju na glavi, to je ipak malo previše", pišu zagrebačke Novosti, osvrćući se na dopis nekom čovjeku kojem je kotarski sud u Zagrebu poslao poziv ovog sadržaja: "Pozivate se, da dođete tim sigurnije glavom, jer će se u protivnom slučaju izdati protiv vama dovedbena zapovijest." List komentira: "Taj je siromah u stotinu neprilika, jer je od djetinjstva naučen da se doći može samo nogama. A sad eto čuje da se može hodati i glavom i to 'tim sigurnije'…"
Novine objavljuju nevjerojatnu priču o 16-godišnjem dječaku koji je sa sedam godina, zajedno s ocem i starijim bratom, iz Bosne otišao u – Veliki rat! Sada je doputovao u Zagreb s transportom ratnih zarobljenika iz Rusije i izjavio da se zove Stanislav Kletcky. Kad su ga upitali odakle je, spremno je odgovorio: "Iz Sarajeva!". Međutim, ustanovljeno je da u Sarajevu ne živi ni jedna osoba takvog prezimena. Ali, dječak je ostao uporan, ispričavši potom priču nad pričama. Ukratko: ostao je bez majke s četiri godine, a živio je s ocem Janom i bratom Petrom u Sarajevu. Kad je počeo rat krenuo je u nj zajedno s ocem i bratom. Završio je na Karpatima gdje mu je otac vozio vojnu kuhinju, a njih dvojica su mu pomagali prati suđe. Već na samom početku rata brat Petar se, vozeći se na topu, survao s mosta u provaliju i ostao na mjestu mrtav. Nekoliko mjeseci kasnije poginuo mu je i otac. Završio je u jednoj mađarskoj regimenti, gdje je čistio cipele nekom poručniku. Na istočnom frontu proboravio je pune tri godine, naučivši ruski i poljski jezik, a zaboravivši naš. Kad je propala Austrija bilo mu je 12 godina. Otputio se u Lwow i tu se zaposlio kao sluga. Kad je buknuo ukrajinsko-poljski rat prijavio se u poljsku legiju. Obukli su ga u vojničko odijelo i dali mu pušku, revolver i kratku sablju. Dobio je i konja. Prenosio je, kaže, "befele". Imao je čak i plaću – 100 poljskih maraka za deset dana. Ali tim se novcem ništa nije moglo kupiti, jer "tu je bilo više papira nego novca", kako je rekao. Svršetkom rata ponovno se vratio u Lwow gdje je radio najteže fizičke poslove, kako bi preživio. U Lwowu se povezao s našim ratnim zarobljenicima i s njima se vratio u Jugoslaviju.
"Ovaj rekord nije polučio nikakav Afrikanac ili Amerikanac, nego jedan kriminalac, Jugoslaven, zvani 'Begče' koji ima 65 godina…" pišu jedne beogradske novine. "Begče je dosad kažnjen 147 puta, a proveo je u zatvoru gotovo 40 godina. Naravno, 'Begče' i sada leži u zatvoru, jer on je, i kad je na slobodi, jednom nogom uvijek iza rešetaka…"
