Kakva smo to država i mi u njoj? To, pomalo oporo pitanje, postavljaju zagrebačke "Novosti", osvrćući se na stalne političke svađe i prepirke među svima, počevši od onog najnižeg činovnika, pa sve do ministarskih glava. Pa kažu: "Svima je poznata ona priča, kako su Slaveni, kad je bog narodima dijelio darove, ostali kratkih rukava, jer se nisu mogli složiti u tome što da zatraže. Doduše, danas nam nitko ne nudi nikakve darove, već obratno, ali mi se i pored svega i dalje prepiremo i nadmudrujemo. Talijan nam otima najljepše dijelove domovine – mi se prepiremo! Arnauti nam upadaju u zemlju i pljačkaju – mi se prepiremo! Lukavi Grk čeka zgodu da štogod ušićari na naš račun – mi se prepiremo. Bugarin pravi političko rodbinstvo s Rumunjom – mi se prepiremo! Rumunj posiže za našim pograničnim krajevima – mi se prepiremo! Švabo nam lukavstvom otima prekrasne krajeve Koruške – mi se i dalje prepiremo! Konačno, dolazi nam Karlo Glupi, da nam kao švapski agent, a pomoću Mađarske, konačno baci uzicu oko vrata, a mi se još uvijek prepiremo! A o čemu se prepiremo? Moguće o tome tko da bude prvi u izgradnji naše lijepe domovine? O, ne! Mi se prepiremo o tome, koji je od nas troje braće kulturniji, koji je bogatiji, koji je hrabriji… Mi smo uvjereni da smo najmudriji, najbogatiji, najhrabriji, najbolji… Mi ne želimo razumjeti da je prošlo doba Kraljevića Marka, kako bogatstvo naše ne leži ni u našim šumama, ni u rudama, već u radu naših ruku… Ali mi ne hajemo za to, već se samo prepiremo i prepiremo. Strasti su nam zaslijepile oči, da ne vidimo opasnosti koje nas vrebaju sa strane. Zar smo doista tako nesposobni, da s našom nesposobnošću može računati čak i jedan Karlo Glupi, a preko njega i drugi koji samo čekaju da nam bace uže oko vrata, ali ne Hrvatu, ne Srbinu i ne Slovencu posebno, već Hrvatu, Srbinu i Slovencu zajedno i u isti čas…"
Jugoslavenske čete na svečan način su ušle u Drniš. I prije nego što su Talijani otišli narod je počeo kititi svoje kuće narodnim zastavama u cvijećem. Ali, tada su Talijani postavili uvjet – ili ćete raskititi grad ili ga mi nećemo napustiti. Tek kad je to učinjeno Talijani su otišli, a narod je opet okitio grad, podigavši i slavoluke, nad kojima je pisalo "Živjela dinastija Karađorđevića!", "Dobro nam došli osloboditelji!", "Živjela Jugoslavija!"… U Drniš se slegao i ogroman broj seljaka iz okolnih sela, a na svečanosti je, uz ostale, govorio i general Milić, rekavši kako smo "mi sada postali država jaka i moćna i jao svakome onome tko u nas dirne…"
